DUPLIN OSVRT: Priča Hajdukovih kapetana

Ove nedjelje se obilježava 100 godina od rođenja Frane Matošića, najboljeg Hajdukova strijelca svih vremena i najvećeg kapetana kojega su 'bijeli' ikad imali. Tog jutra će u Trofejnoj sali na Poljudu njemu u čast biti svečano otvorena staklena vitrina kojom će dominirati replika dresa s koletom, Matošićeve stare kopačke, srebrna medalja s Olimpijskih igara, te još mnogo toga, među ostalim i zlatna kapetanska traka.

Sve će se to događati u tjednu kad je priča Hajdukovih kapetana dotaknula dno. 'Bijeli' više ni prijateljsku utakmicu u Livnu ne mogu odigrati da iz nje ne izađe nekakav nesporazum koji oslikava i ukupno stanje u klubu. Ovoga puta prvotimci pojma nisu imali da je mladi vratar, koji inače nije dio seniorske momčadi, određen za kapetana u drugom poluvremenu pa je nakon dva upita: 'Oš ti?' završila oko ruke na ljeto pridošlog stopera. Sve skupa bi u neka doba vjerojatno prošlo 'ispod radara', ali u eri društvenih mreža je takvo što očito nemoguće. I eto opet problema iz ničega.

Naravno da se ta priča ni slučajno nije mogla dogoditi u vrijeme velikih igračkih autoriteta i kapetana poput Matošića, Vukasa, Cuzzija, Holcera, Jerkovića, Vujovića... Najmlađi član prve jedanaestorice Hajduka u onoj legendarnoj utakmici protiv Crvene zvezde 1950. godine (2:1) Stane Krstulović mi je par godina prije smrti rekao:

- Znaš li da sam se ja Frani obraćao s 'vi'? On je bio veliki autoritet, bio je to znak poštivanja, iako smo bili suigrači.

S vremenom kao da je izblijedilo poštovanje prema klubu, traci, suigračima... I teško je pronaći nekakvu lijepu priču usred rezultatske krize, poremećenih odnosa i limitiranih dosega aktualne prve momčadi.

Ali ona ipak postoji. Čak je i - kapetanska! Josip Juranović nikad s Hajdukom nije osvojio trofej, ali zato jest srca mnogih. Najprije svojim pristupom, ali posebno gestom u derbiju s Rijekom (1:1), odigranom 12. kolovoza ove godine. Nakon što je poslije sudara Čanađije i Ivanovskog sudac svirao nepostojeći faul za Hajduk, Jura je izveo loptu tako što je namjerno gurnuo u gol-aut.

- Hvala Juranoviću za onaj potez, te stvari meni vraćaju vjeru u nogomet - rekao je poslije susreta oduševljeni Matjaž Kek.

- Zahvaljujem mu na tim riječima. Srce mi je reklo da to napravim i napravio sam - odgovorio je Juranović.

Za ovaj potez Juranović će biti nominiran za nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora za fair-play potez godine, što svakako služi na čast njemu, njegovoj obitelji, trenerima, odnosno svima koji su utjecali na njegov sportski odgoj i pošten pristup.

Njegovu gestu bi sigurno s osmijehom pozdravio i najveći kapetan 'bijelih' svih vremena koji je s trakom oko ruke predvodio besmrtnu generaciju igrača koja je gradila veliki Hajduk. I bez obzira na ukupno stanje aktualne momčadi i zadnja događanja, 100. godišnjicu rođenja nezaboravnog Matošića ćemo obilježiti uz spoznaju da 'bijeli' imaju kapetana i valjda već jednom staviti točku na tu priču.