Najupečatljiviji dio utakmice Hajduka i Osijeka (0:0) bila je publika. Kapa do poda svih 30.524 navijača, uistinu je privilegija bila ovo doživjeti. Guštali smo još sat vremena prije utakmice, 'Ja ne mogu drugo nego da ga volin', 'Dalmacijo', 'Kada umren umotan u bilo', 'Ruke ćemo skupa'..., bilo je za naježiti se.
U prošlosti smo dosta puta svjedočili veličanstvenom ambijentu pa onda bijednoj igri, pogotovo u europskim susretima. Nažalost, ni ovoga puta Hajduk nije dobro ušao u utakmicu. Osijek je bio puno opasniji, a najveću priliku imali su u 11. minuti, nakon što je Fossati napravio prekršaj za jedanaesterac. Izveo ga je Bohar, snažnim udarcem pogodio mrežu, no nedugo potom je sudac Fran Jović pokazao da se izvođenje mora ponoviti. Ranije je u šesnaesterac ušao Mierez i tako napravio štetu svojoj momčadi.
Ponovljeni pokušaj je obranio Lovre Kalinić, odbio loptu u stativu i spasio svoju momčad od rezultatskog minusa. Ponadali smo se da će ta kapetanova obrana dignuti momčad, ali nije. Do kraja prvog dijela 'bijeli' se nisu probudili, Hajdukov vezni red nikako nije mogao iskontrolirati loptu, a gosti su visoko pritiskali, odigrali jednu od najzrelijih partija jeseni.
U nastavku se Hajduk trgnuo, bio opasniji, ali, da se ne lažemo, čekali smo neki bljesak Marka Livaje. Dočekali smo dva njegova sjajna poteza, kod prvoga je prevario čuvara i namjestio zicer Krovinoviću, ali ovaj je tukao pored gola, da bi u 81. minuti na pas Ljubičića pogodio stativu, što je bila i Hajdukova šansa utakmice.
Što se Nenada Bjelice tiče, on je i ovoga puta znao kako se suprotstaviti 'bijelima', no još jednom je pokazao i onu lošiju stranu svog karaktera, u 72. minuti je poludio nakon prekršaja Lovrencsicsa, kojega sudac Jović nije ocijenio da je za žuti karton (bio bi mu drugi). Taj njegov šou uz aut-liniju nije zaustavio ni crveni karton, kojega mu je pokazao sudac. Gospodin taktike seljačkih manira je nastavio divljati i opravdano pobrao zvižduke Poljuda.
Na kraju smo ipak razočarani rezultatom. Očekivali smo pobjedu 'bijelih' koji su svojim igrama pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa pokazali da su spremni napasti vrh.
Šteta i zbog publike, ljudi su zaslužili kap veselja u ovo sumorno doba pandemije. Na kraju će se igra brzo zaboraviti, ali svatko tko je jednom doživio ovakav Poljud nikad više neće ostati ravnodušan na spomen imena Hajduk.