Osijek je na svom terenu svladao Hajduka sa 2:1, u utakmici koju moramo podijeliti na dva važna momenta.
Prvi je taj što je odigrana na dan pretužnog događaja, tragične pogibije Milana Livaje, oca Hajdukova prvotimca Marka Livaje. Najbolji igrač 'bijelih' odlučio je ostati s momčadi, pokušati pomoći u ovom važnom susretu. Milana pamtim kao dobrog čovjeka, vjerojatno sam jedini novinar koji je s njim jednom radio i intervju na temu sina, a Marku ovim putem izražavam iskrenu sućut.
Sad idemo na temu utakmice. Prvo ime prvog dijela je definitivno bio Laszlo Kleinheisler, koji je s lakoćom prolazio pored naših igrača, gurao im lopte kroz noge, izgledao baš nadmoćno u odnosu na svoje protivnike. Posebno je indisponiran bio Gergo Lovrencsics, koji kao da je potpuno ispao iz forme. Bilo je bolje u nastavku s Dinom Mikanovićem.
Trener Valdas Dambrauskas očito ima puno povjerenje u Anthonyja Kalika, čim ga je odmah uvrstio u početnu jedanaestoricu. Zaigrao je na poziciji desne 'osmice', te bivao sve sigurniji kako je utakmica odmicala, pogotovo kada mu je u asimetričnom rasporedu Emir Sahiti došao s desne strane.
Iako je 2:0 nakon 45 minuta izgledalo ružno, kažimo da je prve dvije prilike imao Hajduk. Najprije Nikola Kalinić, koji je loše primio loptu na jako dobro dodavanje Awaziema, a potom i Stipe Biuk, koji je promašio zicer, iz blizine pogodio vratara Ivušića nakon sjajne asistencije Livaje. Previše je bilo neraspoloženih pojedinaca u Hajdukovim redovima da bi se izbjegao poraz, gotovo da smo zaključili priču ove utakmice nakon promašaja Krovinovića u 69. minuti, nakon još jedne maestralne Livajine asistencije, ali...
Torcida je u tim trenucima počela skandirati 'Marko Livaja, Marko Livaja'. I dogodio se kazneni udarac, prekršaj Leovca na Awaziemu. Loptu je na bijelu točku namjestio Livaja i u svom stilu, smireno i kocentrirano, laganim udarcem poslao vratara u jednu, a loptu u drugu stranu.
Do kraja je, treba to reći, na trenutke bilo lijepo biti u Gradskom vrtu. 'Zapad u napad', vikala je Torcida, da bi na:
- Ajmo, 'bijeli', ale - skočilo stotine ljudi sa Zapada i uzvratilo.
Osijek se fokusirao isključivo na izbijanje i obranu, te zadržavanje kapitala stečenog u prvom poluvremenu.
Zaključak utakmice je da ovoga puta jednostavno trener Dambrauskas nije pogodio s početnim sastavom, a izmjene su mu donijele potpuni preokret stanja na terenu. Lopta u mreži Jana Mlakara u 83. minuti stigla je kao logična posljedica puno bolje igre i dominacije. Istina, VAR je utvrdio da mu je prethodilo minimalno zaleđe, poništen mu je. Domaća publika se u nastavku najviše radovala u dva navrata kada je VAR poništavao golove 'bijelih', osim ovoga, ranije i Sahitiju.
Kažemo, po prikazanom bi remi bio najpravedniji, uz ono klasično - svakoj momčadi je pripalo po jedno poluvrijeme. Ovako tri boda ostaju u Osijeku, što je posebno važno za Nenada Bjelicu, za kojega su nam domaćini prije susreta šapnuli da definitivno odlazi ako i ovaj susret izgubi.