Hajduk je pobijedio Slaven Belupo sa 5:1, u utakmici u kojoj rezultat ne sugerira koliko je teško izborena pobjeda. Razlika u kvaliteti je bila evidentna od prve sekunde, ali daleko od toga da je sve išlo glatko. Malo koja momčad više igra kao Slaven Belupo onaj starinski bunker, 'parkiran autobus' na vrhu šesnaesterca, s nerijetkim izbijanjem lopti napamet. Hajduk je od početka dominirao, napadao, gradio. Nije bilo lako probiti gostujući blok, sredina je bila puna, Livaja zatvoren, ali zato je na krilima bilo dosta prostora.
Imao je Gergo Lovrencsics nekoliko oštrih, upotrebljivih ubačaja. I Stipe Biuk je prolazio, ali opet je ostao bez zadnjeg pasa i opasnijeg udarca. Kroz prvih 45 minuta je bio dojam da gol u mreži gostujućeg vratara visi u zraku, čekali smo samo da se 'otvori špina', a onda je u 43. minuti uslijedio šok. Hoxha je sa 17 metara pogodio nebranjeni dio mreže, a prethodno je nevjerojatno naivno ispao Lovrencsics, ali i ostatak obrane.
U poluvremenu je trener Valdas Dambrauskas Mađara ostavio u svlačionici, a u igru na desni bok uveo ljevonogog Davida Čolinu, što se pokazalo kao dobar potez. Ne bi stajala konstatacija da je Hajduk u nastavku ubacio u višu brzinu, 'bijeli' su nastavili dominirati kao u prvom dijelu, ali sada su kao kruna bolje igre stigli i - golovi.
U 51. minuti se lopta uz malo sreće odbila do Melnjaka koji je ubacio do strijelca Mlakara za 1:1, a pet minuta kasnije je Elez sjajno asistirao, a Čolina još ljepše utrčao, te iz prve udarcem sa jedanaest metara poslao loptu u mrežu. Bila je to najljepša akcija utakmice.
Što se suđenja tiče, s tribina je bio dojam da se Fran Jović mogao koji put mašiti za džep u prvom dijelu kod startova gostiju, a također i da je golu Hoxhe prethodilo zaleđe. No, VAR valjda vidi bolje, povlači crte i nemamo zašto ne vjerovati da su donijeli ispravnu odluku. Isključenje Hoxhe u 56. minuti je bilo čisto, start na Sahitiju je bio za drugi žuti karton.
Moramo posebno pohvaliti publiku, ambijent na Poljudu. Ovo je uistinu bilo posebno, poticajno i za svaku pohvalu. Vrijedi izdvojiti trenutak iz prvog dijela kada je Karlo Santić loše ispucao loptu, da bi je primio Jakov Bašić, brat blizanac nekadašnjeg hajdukovca Tome, te pucao iz daljine, da bi je tada mladi vratar 'bijelih' primirio. Dobio je aplauz podrške. Niti jedan zvižduk nismo čuli tijekom igre čak ni kad se gubilo.
Na kraju još želim reći da sam baš u svakoj ćakuli danima uoči susreta govorio da ovo pobjeđujemo sa četiri ili pet nula. Po meni je Slaven slučajno drugi jer po kvaliteti spada među tri najgore momčadi lige. I kao takav je bio idealan za Hajduk da se malo podignu glave i atmosfera poslije poraza u Osijeku. Mislim da se u tome uspjelo, iako je pobjeda izborena teže nego što sam očekivao. Na kraju je ostalo visokih 5:1, a šlag na tortu je bila akcija za četvrti gol, u kojoj je Livaja sjajno asistirao, a Nikola Kalinić majstorski poentirao. Između Hajdukova i Slavenova kadra je ipak razlika u klasi. I to baš velika.