Osijek je u Gradskom vrtu pobijedio Hajduk (1:0), u utakmici u kojoj su 'bijeli' baš razočarali. Momčad trenera Damira Burića u ovom je susretu napravila previše pogrešaka da bi izbjegla poraz, a prvo poluvrijeme je bilo baš loše, uz dvije posebno indisponirane karike.
Jedna je Anthony Kalik. U njega je Burić imao povjerenje još u prvom mandatu, a ima ga i sada. Kalik je hajdukovac dušom i tijelom, svoju ljubav prema bijelom dresu je ovjekovječio tetovažom na nozi, ali u ovom dvoboju je sasvim podbacio. Hajduk čak i nije loše otvorio susret, Jairo je u petoj minuti pogodio gredu, ali od 15. minute, kada je Kalik nepotrebno izgubio loptu, a onda sjevnula brza kontra, sve se preokrenulo. 'Bijeli' su se tada izvukli, Mance je u završnici zaobišao Ljubića, ali je pucao u vanjski dio mreže, no ostao je dojam da je domaćin brži i jači u svakom duelu.
Sasvim izvan utakmice je ovoga puta bio Ivan Dolček. Njega su prolazili, gubio je lopte, a na koncu su mu je oduzeli i u akciji koja je dovela do pobjedničkog pogotka Mancea u 34. minuti. Dolček je mlad igrač, 2000. godište, imao je do sada dobrih dionica u bijelom dresu, ali ovo mu je bila baš loša partija.
'Bijeli' su se najviše pribojavali kako će se na vratima snaći Marin Ljubić, no on je bio na visini zadatka. Kod gola nije mogao ništa, a imao je nekoliko dobrih intervencija.
Ova utakmica otvara nekoliko pitanja. Najprije, zašto je Burić odustao od varijante koja mu je donijela pobjedu u Varaždinu? Na beku Čolina, a krilo Dolček, kojemu očito ta pozicija više paše i opasniji je za gol...
Drugo, a jako bitno: koga Hajduk može uvesti s klupe kod rezultatskog minusa? Od svih rezervi u Osijeku jedino Jradi ima na kontu dva prvenstvena gola, a svi ostali zajedno - nula (uz vratara Blaževića su bili Svatok, Beširović, Delić, Tahiraj, Čolina, Vušković, Dellova, Teklić). U takvim okolnostima se pitamo je li pretjerano bilo otpisivanje Adama Gyurcsa, bez obzira na to što on nema povratnu trku...
O ovome smo promislili još nakon poraza u Koprivnici. Ako se Gyurcso i ne vraća, on u bijelom dresu ima 12 golova i 14 asistencija, te je dobar u igri 'jedan na jedan' i možda bi mogao nešto preokrenuti kod rezultatskog minusa. Za drugo poluvrijeme, kada se igra u Osijeku ionako raspala, djeluje kao jači napadački adut od svih ostalih na klupi.
U kontekstu eventualnih, doduše, ne baš izglednih dolazaka nekadašnjih Hajdukovih igrača kažimo: svi odreda bi bili pojačanja. Od Filipa Bradarića, preko Ivana Strinića pa do Lovre Kalinića i dalje (o njegovu prezimenjaku Nikoli ne smijemo ni sanjati). No, niti jedan od tih dolazaka nažalost nije izgledan, financijska barijera je previsoka, a tinja nada tek kod Bradarića, i to isključivo zbog njegove izrazite želje da obuče bijeli dres, gdje se trudi maksimalno smanjiti dio koji bi eventualno plaćao Hajduk.
Nakon ove osječke večeri smo baš razočarani kako je Hajduk izgledao. Bilo je tu nekakvih prilika, ali Osijek je izgledao kompaktno, čvrsto i odlučno, te ostvario svoj cilj. Hajduk je ostao bez bodova, a ne može računati ni na Eduoka i Ismajlija u derbiju protiv Dinama.
U kontekstu Osijeka moramo spomenuti mladog braniča Boška Šutala. On je 2000. godište, ponikao je u Neretvi, igrao u pomlatku RNK Splita, a nakon što su 'crveni' potonuli ga je pokupio Osijek. Spominjemo ovo jer je Šutalo odigrao vrlo dobro, sjajno se nosio s Eduokom. Nije on jedino dijete Neretve koje se nametnulo dobrim igrama, Mario Ćuže je samo godinu stariji od njega, na jednom turniru ga je zapazio Dinamo, a eno ga sada trese mreže na posudbi u dresu Istre... Dobar skauting zlata vrijedi, a previše talenata iz Dalmacije prođe mimo Hajduka u mlađoj dobi kada ih se još može dovesti mukte ili za siću.
Na kraju kažimo da predstava 'bijelih' u Osijeku ne ulijeva ni zrno optimizma pred derbi s Dinamom. Ostaje samo nada da se ipak nešto može napraviti ili, bolje reći, popraviti do tog susreta.