DUPLIN OSVRT: Špaco, fale ti Zlatko Vujović, Žungul, Šurjak, Baka Slišković, Gudelj, Kozniku, Vučević, Štimac, Bokšić...

Stanko Poklepović se u jeseni karijere mora suočiti sa činjenicom da trenira najlošijeg Hajduka kojega je dotakao... Kao pomoćnik Tomislava Ivića, zatim i Vlatka Markovića, tijekom sedamdesetih imao je priliku raditi s velikanima poput Žungula, Šurjaka, Jure Jerkovića, potom je u osamdesetima igrao četvrtfinale Kupa UEFA s generacijom Zlatka Vujovića, Bake Sliškovića, Gudelja, da bi početkom devedesetih u njihovoj zadnjoj hajdučkoj sezoni trenirao Bokšića i Jarnija, a potom osvojio prvenstvo sa sastavom u kojemu su bili Kozniku, Vučević, Slaven Bilić, Mornar... Čak je i generacija s kojom je osvojio Kup i igrao Europsku ligu imala igrače vrijedne spomena, današnjeg vratara Monaca Subašića, lijevog beka Napolija Strinića, zatim nesuđenog povratnika Ibričića...

Špacina priča sadrži i brojne mladiće koje je odgajao kroz omladinski pogon, ali teško da je ikada imao ovako loše selektiranu generaciju, momčad kojoj je i naoko najjednostavnije dodavanje problem, sastav kojemu baš svaki protivnik stvori dovoljno prilika da ode s terena neporažen.

Protiv Lokomotive se ponovio uobičajen scenarij iz ovog proljeća, s dodatkom da je momčad od 66. minute imala igrača više, što ni milimetar nije promijenilo odnos snaga na terenu jer su 'bijeli' djelovali jednako bezidejno kao i od samog početka utakmice.

Domaćin je susret otvorio golom nakon kojega se nameće pitanje: gdje je bila obrana na očekivani nabačaj iz kornera? Andrijašević se s pet metara naklonio glavom i poslao loptu u mrežu... Kažimo da Franko nije slavio gol i konstatirajmo da su na Poljudu smatrali kako su obavili odličan posao kada su ga 'utrapili' Dinamu za 750.000 eura jer je u Hajduku ionako bio igrački prekrižen, odnosno predodređena mu je bila sudbina Anđelkovića, Jozinovića... No, čak je i takav Andrijašević, kojega su se 'bijeli' jedva čekali riješiti, a nije izborio minutažu ni u Dinamu, bio dominantan na terenu, a osim gola, odigrao je i sjajnu loptu iza leđa obrane u akciji za 2:1, gdje je gol na kraju pao pogreškom vratara Kalinića.

Kažimo da je Milović nakon tog gola protestirao tražeći ruku strijelca Gržana, ali niti na tv-snimci nismo otkrili da je bio u pravu. Sucu Križariću iz Čakovca puno više se može zamjeriti što u 50. minuti nije isključio Jerka Leku nakon udaranja Vlašića rukom, a sporan je bio i trenutak od pet minuta kasnije, kada je Gotal prekrasnim pogotkom zatresao mrežu, no označeno je zaleđe.

No, nije to bila utakmica koja će se pamtiti po suđenju. Previše je bilo individualnih i neforsiranih pogrešaka, a premalo tečnih, pravih akcija. Jedna (i jedina!) takva donijela je izjednačujući gol Maglice. Vlašić je proigran na lijevom krilu, a nakon što je primio loptu nije brzao, već je primirio i milimetarski precizno pogodio glavu natrčalog Maglice, koji je poslao u mrežu za privremenih 1:1. Bila je to akcija kao iz udžbenika, ali očito je da knjiga iz koje su hajdukovci učili nije baš imala puno poglavlja jer u pravilu odigraju jednu ili nijednu pravu akciju po susretu i ostavljaju protivniku previše prostora za kombinaciju, što su Rijeka i Lokomotiva iskoristili, a Slaven Belupo nije.

Što se pojedinačnog učinka tiče, uža obrana potpuno je zakazala, Maloča i Milović nisu bili pravovremeni, Kalinić je loše odbio loptu kod drugog gola, Vuković napravio grešku početkom nastavka, Milevski je po ulasku ostao bez učinka, a ni Gotal nije bio konkretan kad mu se u kontri otvorio prostor. Ni Balić ovoga puta po ulasku ništa nije napravio, kao ni Caktaš, koji je igrao defanzivnije. Maloku nije realizirao dobru šansu u prvo dijelu, a debitirao je Pejić, koji je počeo solidno, ali je pri kraju došao u pozicije za dva ubačaja, no nije dobro centrirao.

Sve u svemu, Hajduk ipak nema kvalitet i moramo se suočiti s činjenicom da je momčad loše selektirana, te da joj otprilike i pripada pozicija koju trenutno zauzima na prvenstvenoj ljestvici. Špaci u ovoj generaciji fale klase od igrača koje smo navikli da ima gotovo svaka generacija 'bijelih', a nakon svega ne vidimo na čemu bi mogli graditi optimizam pred finiš sezone.

Jesenas je loša igra bila u drugom planu uslijed prosvjeda protiv HNS-a, odnosno traženja ravnopravnog tretmana u hrvatskom nogometu, što uključuje i borbu za izbacivanje Lokomotive iz lige, no danas malo tko, osim navijača, to i spominje. A kad na tapet dođe igra, onda ostaje gola činjenica da ovo nije momčad s kojom se nešto može napraviti u Europi ili na kojoj se može graditi optimizam za iduću sezonu.

Možda Špaco opet može napraviti čudo (osvojiti Kup?), ali momčad mu je slaba i definitivno nema prijeko potreban pobjednički mentalitet da pokaže na terenu hajdučki autoritet. Ostaje za vjerovati da će Poklepović do kraja sezone ipak nešto napraviti, ako ništa drugo onda barem još unaprijediti igru Vlašića, Balića, Malokua, Bašića... i ostalih mladića na kojima se može graditi neki novi Hajduk, puno bolji od ovoga koji je upisao drugi prvenstveni poraz u nizu.