Rijeka će ove sezone prvi put u povijesti postati prvak države. Ostalo im je tek da protiv Cibalije stave pečat na odličnu sezonu i na Rujevici će početi fešta kakvu taj grad nikada nije imao priliku upriličiti jer šampioni baš nikad nisu bili.
Prvu titulu im je donijela generacija - Franka Andrijaševića. Naravno da su Riječani u momčadima koje su osvajale kupove (pet ukupno) imali zvučnijih imena, ne tako davno je Andrej Kramarić upravo s Rujevice ostvario rekordan transfer, ali nitko nikada nije toliko značio za cijeli kolektiv koliko Franko, igrač kojega su Hajduk pa Dinamo praktički otjerali Keku, a ovaj je u Rijeci postao najbolji strijelac, te ključna karika u pohodu na povijesni naslov.
Andrijašević je spoj svega onoga što Hajdukovi navijači ne vole. Sin je 'legende', a religija mu nikad nije bio Hajduk, već jedan stroži red Katoličke crkve (o tome bi trebalo s Goranom Granićem), koji je zahtijevao određena odricanja. Među njima i ono od derbija Dinamo - Hajduk jer nije u obzir dolazilo otkazivanje puno ranije zakazanog vjenčanja, što mu navijači nikad nisu oprostili. Dobio je nadimak 'mladoženja', ali sezona je išla dalje...
I prije i poslije tog vjenčanja postojao je problem vezan isključivo za teren: Frankova povratna trka bila je problematična, tretiralo ga se kao igrača koji voli 'zalutati' u napad pa netko drugi mora pokrivati rupu iza njega u veznom redu.
Andrijašević je igrao u mladim selekcijama Hrvatske, ali tamo nije bio glavna zvijezda. Bili su to u njegovoj generaciji Kramarić, Vrsaljko, te posebno Tičinović, koji je prvi dobio priliku u Hajduku. Čak i kada je Vukušić počeo igrati za prvu momčad Andrijaševića nije bilo 'na mapi', on je s Mijom Caktašem morao na posudbu u Dugopolje, odakle se vratio u siječnju 2012. godine. Zajedno su nedugo nakon toga odigrali svoj prvi Jadranski derbi i pobijedili Rijeku sa 3:0 na Kantridi. Od tada Hajduk više u međusobnim dvobojima nije slavio.
Andrijašević se tako ipak probio u prvu momčad, ne može se reći da ga Hajduk nije prepoznao. Ali vječan problem bilo je što je pomalo spor, s lošim obrambenim navikama za veznog igrača.
Na ljeto 2014. godine dogodio se ključni detalj njegove karijere. Trener Igor Tudor na njega više nije računao za početni sastav, s čim je bio upoznat i predsjednik Marin Brbić. Andrijašević je s mjesečnom plaćom od 10 tisuća eura Hajduku postao opterećenje i kao 'dar s neba' čelnicima 'bijelih' se ukazao menadžer Božo Slišković koji im je rekao: 'Želi ga Dinamo'.
Brbiću je bilo glavno da nema nikakvog kontakta sa Zdravkom Mamićem, a vječno prozračnu blagajnu napunio je sa zlata vrijednih 700.000 eura. Menadžer je završio cijeli transfer, Hajduk baš nikad nije sjeo za stol ni s kim iz Dinama, a u tom trenutku se činilo da su se riješili 'dizelaša' i zapravo prevarili ljutog rivala.
Priča je bila tim jača što je Dinamo brzo proslijedio Franka u Lokomotivu. Andrijašević je tamo zabijao golove, ali opet ne dovoljno da bi ga vratili u momčad iz Maksimira. Nakon svega se prošlog ljeta dogodila najveća glupost Dinamove struke, pod svaku cijenu su željeli stopera Rijeke Leškovića, pa kad su vidjeli da im je cijena previsoka, dosjetili su se u nju ugraditi i Andrijaševića.
Franko to iz početka nije htio, pa ga je Dinamo prebacio da trenira s drugom momčadi i praktički ga otjerao. Lešković je Rijeci plaćen 1,5 milijuna eura + Andrijašević, na Rujevicu je otjeran igrač koji će malo nakon toga prekinuti jedanaestgodišnju dominaciju Dinama.
Na ljeto 2016. ključan potez napravio je - Matjaž Kek. Slovenski trener povjerio je Andrijaševiću ključnu ulogu, da približimo to širem puku, nije u njemu vidio Caktaša nego Ibričića, gurnuo ga je skroz do prve špice, te je Franko danas prvi strijelac Rijeke, koji uživa u igri, trči kao nikad, a kako je uvijek bio nesebičan tako je od ključnog značenja i za ukupni kolektiv.
I eto ironije, izdanak Hajdukove škole nakon jedanaest godina prekida dominaciju Mamićevog Dinama, ali slavi - Rijeka. Vratimo se na početak i zaključimo da je za svoj rejting u očima navijača na Poljudu Andrijašević sam kriv, a na temu ne računanja na njega u Hajduku, tjeranja iz Dinama i Kekove vjere u istoga ključna riječ je - struka. Struka!