DUPLIN OSVRT: Tri ključna faktora i puna potpora bivšeg Hajdukova sportskog direktora su ga lansirali od 3. HNL Zapad prema reprezentaciji!

Jedna od najljepših priča sa četvrtfinalne utakmice Svjetskog prvenstva, u kojoj je Hrvatska izbacila Brazil, svakako je ona desnog bočnog Josipa Juranovića. Izdominirao je Viniciusa, zvijezdu Real Madrida, otjerao na klupu igrača koji je najavljivan kao velika prevaga jednog od favorita za svjetski naslov.

Njegov nogometni put svakako je vrijedan još jednog prepričavanja jer je krenuo kao prvotimac trećeligaša Dubrave, a danas je polufinalist SP-a zbog kojega su brazilske zvijezde u suzama napustile Katar.

Uglavnom, za Dubravu je debitirao sa 16 i pol godina na utakmici Dubrava - Maksimir (2:0) u 3. HNL Zapad.

- Igrao sam dvije sezone za prvu momčad, a u toj drugoj se ključan trenutak dogodio kada su mi iz kluba rekli 'iduću će te utakmicu doći gledati neki ljudi...'. Nisam pojma imao da se radi o Hajduku. Do tada sam već imao 8 golova i 11 asistencija, a sljedeći prvenstveni susret bio je u gostima protiv Istre B. Pobijedili smo sa 3:1, a ja sam zabio dva gola i asistirao - ispričao nam je Jura.

U Hajduk ga je iz Dubrave doveo Goran Vučević u siječnju 2015. godine. I ne samo da ga je tek tako angažirao, već je uistinu i vjerovao u njega. Doveden je kao vezni igrač. Brz, hitar, ima moć ponavljanja, dobro će doći u sredini terena - razmišljalo se tada na Poljudu. Prvi razgovor Vučevića i njega trajao je otprilike dvije minute.

- Hoću, hoću, hoću! - Jura je samo potvrdno klimao glavom.

Na Poljud je došao za plaću od 3.200 kuna, te riješen stan i hranu, a morao se dokazivati kroz drugu momčad 'bijelih', koja je nastupala u 3. HNL Jug. Nakon tek desetak nastupa je dobio priliku debitirati za prvi sastav.

Juranović je brzo napredovao. Tog 18. travnja 2015. godine na Poljud je dolazila Rijeka, a momčad je bila u nezahvalnom trenutku. Par dana uoči prvenstva iznenada je s klupe otišao Igor Tudor, da bi ga kratko naslijedio Hari Vukas, pa opet kratko stigao Stanko Poklepović, a uoči ovog susreta se na klupu spustio sportski direktor Goran Vučević, koji ga je i doveo.  

- Trudio sam se jednako kao i na svim dotadašnjim treninzima. U jednom trenutku mi je prišao Vučević i rekao: 'Jura, pripremi se, igraš protiv Rijeke'. Odigrali smo dobru utakmicu, poveli, kontrolirali igru sve do desetak minuta prije kraja, a onda neshvatljivo u dvije minute primili dva gola. Poraženi smo, iako to igrom nismo zaslužili - otkrio nam je tada.

Do kraja te sezone skupio je još šest nastupa, ali nikad se nije standardizirao u veznom redu.

Ako je prvi ključan trenutak njegove karijere prelazak u Hajduk, onda je drugi svakako premještanje iz veznog reda na poziciju desnog beka. Dogodilo se to u ljeto 2015. godine, kada je za trenera došao Damir Burić, koji je od prvog dana morao improvizirati na bočnim pozicijama, gdje je desno krenuo s Franom Tudorom...

- U jednoj utakmici se činilo da je lijevi bočni Pejić (pamti li ga itko op.a.) ozlijeđen. Burić me pitao mogu li uskočiti na lijevog beka, a ja sam odmah rekao: 'Naravno!' Bilo mi je u tom trenutku najvažnije da igram. No, Pejić je izdržao do kraja i ja nisam ulazio u igru.

No, Juranović je poslao poruku, a Burić je ocijenio da je Tudor ipak korisniji u ofenzivnijoj ulozi. Već 23. kolovoza 2015. protiv Osijeka na Poljudu (3:0) je Juranović debitirao na desnom beku, poziciju s koje će se lansirati u zvijezde. 'Vrlo dobru partiju odigrao je i Juranović. Hajdukova 'katica za sve', igrač koji krpa sve pozicije na kojima su 'bijeli' tanki, jako dobro se snašao i na desnom boku. U par navrata je oduzeo loptu sjajno čitajući igru...', zapisali smo tada u osvrtu neposredno nakon utakmice.

Nije se Jura odmah standardizirao na novoj poziciji, u klub je na posudbu stigao i Velazquez, koji je privremeno zauzeo mjesto na desnom boku, no to nije smetalo polivalentnom Juranoviću da skupi čak 38 nastupa u sezoni. Njegova priča je u tom dijelu podsjetila na onu Darija Srne, koji je cijeli omladinski pogon igrao u veznom redu, u toj ulozi čak i debitirao za prvu momčad, a onda karijeru napravio na beku. 

Evo još jedne zanimljivosti koju rado prepričavamo: kada je trener Marijan Pušnik preuzeo momčad Hajduka, negdje pri kraju priprema je poželio popiti piće sa mnom i kolegom, koji smo tada izvještavali s Pohorja. U jednom trenutku je ispalio:

- Imam jednoga koji je budući reprezentativac!

Nakon par sekundi tišine je slavodobitno ispalio:

- Josip Juranović!

U tom trenutku sam pomislio da ga je odnijela ona čašica kojom je nazdravio, ali, eto, vrijeme mu je dalo za pravo - Jura je danas prvi desni bočni hrvatske reprezentacije koja igra polufinale SP-a!

Što se tiče njegove ukupne karijere u Hajduku, suhe brojke kažu da je u pet i pol godina na Poljudu upisao 165 službenih nastupa u kojima je postigao tri pogotka i 15 asistencija. No, ta priča je puno dublja. Juranović je u 37 utakmica bio i kapetan momčadi, a u klubu ga pamte kao velikog radnika. Baš svi redom će reći da su ga tri faktora dovela do ovoga gdje je danas - rad, rad i samo rad. Njegova moć ponavljanja je neograničena. Je li imao mane? Da. Jedna od većih je bila što je prečesto pratio društvene mreže, a hejterski komentari i omalovažavanja, kojih ovdje nikad ne manjka, su ga pogađali.

Otišao je, rekli bismo, na 'mala vrata', u ljeto 2020. godine. Tada je već sportski direktor bio Ivan Kepčija. Legija je za njega platila 450.000 eura odštete, plus su 'bijeli' dobili 10 posto od budućeg transfera. Na njegovu poziciju je doveden Darko Todorović. Juranović je poslije godinu dana Poljske otišao u Celtic za 3 milijuna eura odštete. Sada stručnjaci za transfere tvrde da ga želi i Atletico Madrid. 

U Hajduku nije osvojio trofej, s Legijom ima osvojeno prvenstvo, a sa Celticom naslov prvaka i Kup. U međuvremenu se standardizirao u reprezentaciji, a dvoboj Hrvatske i Brazila mu je svakako vrhunac karijere. Naravno, tek do onog sljedećega, a to je Argentina s Messijem u polufinalu SP-a. Uglavnom, dijete Dubrave koje baš nikad nije participiralo u mladim hrvatskim selekcijama, je prešlo put od 3. HNL Zapad, preko Hajduka, do najveće moguće svjetske pozornice. Bravo, majstore! Bravo, Jura!