Tudorova partija godine za nova tri boda

Hajduk je svladao Zagreb u gostima sa 2:0 u najboljoj predstavi Frana Tudora u bijelom dresu. Rođeni Zagrepčanin prošao je sve mlađe uzrasne kategorije u klubu iz Kranjčevićeve, da bi upravo protiv njih odigrao najdojmljiviju partiju.

Doveo je Tudor Hajduk u vodstvo u 17. minuti, kada ga je Bencun sjajno poslužio loptom u prostor, a on je izvrsno reagirao, zaobišao vratara Livakovića i loptu poslao u mrežu. No, nije to bilo sve što smo vidjeli od Frana, cijelu utakmicu je bio rastrčan, raspoložen u oduzimanju lopte i spreman na suradnju, a najizgledniju priliku pripremio je Bencunu, kada je presjekao jedno dodavanje domaćih, opet zaobišao vratara Livakovića, pa gotovo s gol-linije odigrao povratnu loptu, no Bencun tada nije reagirao golgeterski, oklijevao je i domaća je obrana otklonila opasnost.

Tudorova priča ide na čast sportskom direktoru Goranu Vučeviću, koji ga je doslovce 'izmislio', ponudio mu afirmaciju kroz drugu momčad, a onda ga proljetos na opće iznenađenje postavio među početnu jedanaestoricu u domaćem susretu protiv Rijeke. Tudor je već tada pokazao ono što ga i sada krasi - srčanost i dobro čitanje igre, a kada se poklopi i efikasna partija, onda je to za najvišu ocjenu. Imao je Fran i jedan promašaj, nakon udarca Vlašića i odbijene lopte Livakovića, ali to nimalo ne mijenja naš sud. I ne treba ga više pretvarati u beka, kao što se radilo početkom sezone, jer mu ova ofenzivna pozicija puno bolje leži.

Što se dva jedanaesterca tiče, po nama niti jedan nije postojao. Onako na prvu, Milović je u 17. minuti jedva rukom dotakao Bobana, a ovaj je pao. Pitanje je bi li to uopće bila osobna u košarci, jer je intenzitet kontakta bio nikakav, ali svejedno je Strahonja pokazao na bijelu točku.

Deset minuta kasnije Jefferson je pucao, a niti na snimci se precizno ne vidi je li ga lopta napucala u ruku ili dio tijela uz koji je ona stajala. Po nama je u svakom slučaju i taj kazneni udarac prestrogo dosuđen.

Što se izvođenja tiče, epilog je bio isti, Boban je pogodio desnu Kalinićevu stativu, a Caktaš desnu Livakovićevu. Miji je ovo prvi promašeni jedanaesterac, koji kao da ga je omeo, pa u ovom susretu niti kasnije nije bio efikasan, iako je standardno dobro trčao i došao u par prilika.

Priču o sucu završimo crvenim kartonom Šulcu u 45. minuti, koji je bio 'k'o kuća', nakon prekršaja na Tudoru i kažimo da nije Strahonja u kategoriji Marića, Bebeka ili Križarića, pa da se puše i na hladno, čim se vidi da je delegiran.

U igri s čovjekom više Hajduk nije oduševio. Jedan dio drugog poluvremena bio je posebno loš i prava je sreća što Zagreb, iako brojčano inferioran, nije izjednačio. Vratar Kalinić spašavao je u dva navrata, prvi put nakon pokušaja Medića, a drugi poslije udarca Bevaba u 68. minuti. Bila je to najbolja prilika za domaćine, čiji je glavni režiser bio Maksim Bilji, koji tradicionalno barem jednu veliku priliku daruje protivniku. Ovoga puta mu je loptu uzeo Gabrijel Boban, da bi njegov prezimenjak Bruno promašio cijelu loptu sa šest metara, a tek potom Bevab došao do udarca.

Za pripremu ovog susreta sve pohvale zaslužuje Damir Burić. Nije mu bilo lako jer se od njega traži i rezultat i afirmacija mladih igrača. Nakon Intera opet je Balić iz početka ostao na klupi, a dobio je mogućnost da nešto napravi u drugom poluvremenu. Prednost je dobio Maloku, a već drugi susret zaredom počinje Bencun, koji se opet upisao u strijelce, čime je u finišu otklonio svaku dvojbu oko pobjednika.

Na kraju notirajmo i 'dribling' Milovića, koji kao da je namjerno isprovocirao vlastito isključenje u drugoj minuti nadoknade. S trećim žutim kartonom on bi propustio derbi s Dinamom, a crveni (dva žuta) znači da preskače dvoboj u Kupu sa Zagrebom. Ako ga u srijedu uopće bude jer moguće je i da Hajduk zatraži odgodu dvoboja zakazanog za srijedu...

Priču iz Kranjčevićeve zaključimo konstatacijom da su 'bijeli' upisali važnu pobjedu i većim dijelom utakmice kontrolirali igru, stvarali prilike, te pretrčali protivnika, ali bilo je i 'žutih minuta', gdje je domaćin s igračem manje prelako dolazio na polovicu 'bijelih' i prijetio izjednačenjem. U igri Burićeve momčadi ima još prostora za napredak, a ova pobjeda je bila zlata vrijedna za zadržavanje priključka s vodećom Rijekom.