Najbolji opis utakmice sa Šibenikom jest 'raspad sistema'. Kad sve skupa zbrojimo, dolazimo do zaključka da je ovih 0:1 samo logična posljedica svega što se događalo u ovoj sramotnoj, katastrofalnoj godini za Hajduk.
Nekad bi se nakon ovakvog susreta vikalo 'Uprava odlazi', a sada se nema kome niti to skandirati jer predsjednik je odavno već na odlasku, a Nadzornom odboru se ne žuri imenovati nasljednika. Spori su, iako se baš ove sezone ispisuju zadnje stranice tužnog perioda Hajdukova šampionskog posta jer do sada je najduži period čekanja titule prvaka bio od 1955. do 1971. godine, a sada je jasno da će to biti premašeno. Titula se čeka od 2005., a neće je se dočekati 2021. nego tko zna kad... Radi se o najdužoj šampionskoj suši od osnutka Hajduka. I ne da nema naznake da će se išta bitno popraviti, nego je opravdan strah od još lošije sezone u odnosu na prošlu, za koju se činilo da uistinu ne može biti gora.
Hajduk je protiv Šibenika bio momčad bez glave i repa, želje i borbenosti. Ne može se reći da tu nema kvalitete za HNL, ali protiv Šibenika su izgledali kao razbijena vojska. Sve je štimalo samo prvih 30 sekundi, a onda su nakon nerealizirane prilike Caktaša kola krenula nizbrdo.
Naravno da je prvi na udaru Hari Vukas, ali po nama on baš ni za što nije kriv. Nakon iznenadnog odlaska Tudora u Juve, Hajdukova vizija je bila 'ajmo dat Hariju dvije utakmice pa nek se izbori', da bi potom ostao na klupi i dobio ugovor do kraja ove sezone.
U međuvremenu se Mario Stanić potpuno ugasio, a Ivan Kepčija se oglašava preko klupskih kanala i objašnjava poteze struke. Nakon nešto manje od godinu dana obojici možemo reći: hvala na ničemu. Hajduk je prošlu sezonu završio na razočaravajućem petom mjestu, a sada je došao do iste pozicije, s tim da će nas Todorović, Mujakić, Dimitrov, Atanasov, Umut i Diamantakos tek morati uvjeriti da su pojačanja (Grk nam je za sada ipak ispred ostalih).
Torcida je protiv Šibenika skandirala 'igrajte pičkice', 'skinite dresove', a na kraju i 'vi niste Hajduk'. Nažalost, ovo jest današnji Hajduk. Momčad bez autoriteta igre i identiteta, gdje svako malo upadnemo u zamku 'malo bolje igre' kao protiv Galatasaraya ili Gorice (oba poraza), a onda nas strefi domaći nokaut poput ovoga kontra Šibenika, koji je sve do susreta na Poljudu bio zadnji na ljestvici.
Što sad? Hajduk već dugo vremena ima kontinuitet loše igre i rezultata, te je redovito usred nekakvih promjena. Sada nam ostaje za nadati se da rezultatski ambis neće dovesti i do onoga financijskog, te da će novi predsjednik, tko god to bio, biti u stanju pokrenuti nešto u pozitivnom smjeru.