Hajduk je u prvoj utakmici protiv Steaue odigrao bez golova, ali bila je to utakmica u kojoj je momčad pristupom i zalaganjem zaslužila aplauz nakon zadnjeg sučeva zvižduka.
Prvo ime svakako je bio - Josip Juranović. Njega je bio pun teren, osvajao je prostor, centrirao, borio se, pucao. Juranović imponira svojom moći ponavljanja i može se reći da je odigrao baš kapetanski. No, kažimo i to da je po dosadašnjoj hijerarhiji kapetan u izostanku Zorana Nižića bio Mijo Caktaš, a trener Kopić je na presici poslije susreta izbjegao odgovoriti na upit zašto je odlučio to promijeniti uoči ovog dvoboja.
Ni kod Caktaša voljni moment nije bio upitan, u prvom dijelu je u više navrata bio prvi u visokom presingu prema protivničkom vrataru, ali bilo je ovoga puta problema s kontrolom lopte. Teren je opet bio očajan, te je onemogućavao bilo kakvu suvislu kombinaciju na obje strane. Velike probleme imao je i Hamza, igrači sredine terena u oba tabora nisu dolazili do izražaja.
Trener Kopić je za ovaj susret realizirao svoju staru ideju. Nije, naime, njemu prva alternativa za lijevi bok Bradarić, Memolla ili Filip, već - Borja Lopez. I tako je krenuo u ovaj dvoboj s Fomitschowim na lijevom krilu, a Gyurcsom na desnom. Naravno da voljni moment, odnosno 'energija', kako to Kopić voli reći, znači više od bilo kakve taktičke postavke, ali ovo je bilo uistinu zanimljivo rješenje koje je moglo donijeti ploda već u 11. minuti. Tada je, naime, Gyurcso sjajno centrirao, a Fomi imao veliku priliku, no iz blizine nije dobro pucao. Razlog? Lopta mu je došla na desnu nogu...
Hajduk je imao ideju i količinu trke, ali ne i 'killera' koji će bolju igru pretvoriti u pogodak. Mirko Ivanovski je odigrao bolje nego inače, prvi put se od dolaska na Poljud našao u prilici, ali u 36. minuti je nakon odličnog ubačaja Gyurcsa glavom poslao loptu pored gola.
Najveću priliku za Hajduk imao je u završnici utakmice Said, da bi se u posljednjim sekundama istaknuo i vratar Posavec, obranivši opasan udarac Morutana. Zadnjih petnaestak minuta je promatrao i Marko Futacs, ali ne iz gledališta, nego s terena. Ne znamo što je trener Kopić htio postići njegovim ulaskom, ali uistinu je bilo tužno gledati Mađara onako statičnog kako nemoćno širi ruke. Da ga još uvijek ne pamtimo kao najboljeg strijelca HNL-a iz sezone 2016/17, rekli bismo da se radi o nekom veteranu koji se odlučio još malo reaktivirati.
Zaključak ove utakmice jest da je rezultat nula - nula za Hajduk. 'Bijeli' su pokazali da ipak mogu ubaciti u višu brzinu, te da Rumunji nisu ništa bolji od njih.
Velika pobjeda je bila i poticajna atmosfera na tribinama, koja je krenula od sjajne koreografije Torcide, da bi završila skandiranjem igračima 'idemo dalje'. Teško je u ovom trenutku predvidjeti hoće li Hajduk proći dalje, ali lijepo je bilo vidjeti momčad 'bijelih' kako ide sto posto u svaki duel, da bi količinom trke natjerala gledatelje na aplauz poslije zadnjeg sučeva zvižduka. Utakmica je završila bez golova, ali jasno je da Rumunji nisu bauk, te da 'bijeli' imaju dovoljno kvalitete za prolaz, iako nema sumnje da će to biti jako teško gostovanje...