Hajduk je svladao Lokomotivu sa 2:1 u izuzetno važnom i zahtjevnom susretu. Pobjeda se podrazumijevala 'pod normalno', a gosti su izuzetno neugodan protivnik, što su i pokazali od prvog sučeva zvižduka.
Ne, nisu se došli braniti. Dapače, visoko su napadali, pokušavali kombinacijom doći do Kalinićevih vratiju, bili u nekoliko obećavajućih situacija, ali bez konkretnije završnice. Utakmica nas je u pojedinim trenucima podsjećala na onu u Varaždinu - protivnik igra, a Hajduk vodi 2:0.
No, ovoga puta u prvom planu nije bio Marko Livaja. U glavnoj ulozi je bio Chidozie Awaziem, koji je napokon zaigrao na mjestu na koje je primarno i doveden, kao desni stoper u sustavu sa četvoricom iza. U obrani je bio jako dobar, a kod gola za vodstvo se snašao baš fenomenalno.
Nakon ubačaja iz prekida je Elez ubacio loptu u srce šesnaesterca, a tamo se Awaziem maestralno okrenuo u malom prostoru, te poslao loptu u mrežu. Bio je to potez velemajstora, dribling i završnica u Livajinom stilu. Kapa dolje, majstore.
Drugi gol je postigao Grgić, tijelom nakon kornera iz blizine, a obilježila ga je jako duga VAR-provjera. Je li igrao rukom? Je li se nalazio u zaleđu? Ni jedno, ni drugo. Sudac Pejin je pokazao na centar i činilo se da je priča ove utakmice zaključena već u prvom poluvremenu. Možda bi i bila da se radi o nekom drugom klubu, ali pričamo o Hajduku, gdje se redovito nešto mora zakomplicirati...
U 73. je Kulenović smanjio iz kaznenog udarca. Prethodio mu je prekršaj Awaziema na Goričanu, a ključ akcije leži u izgubljenom duelu Atanasova na nekih 25 metara od svojih vratiju. I, kako to obično biva - do kraja smo se tresli. Bodovi su ostali na Poljudu, a za dojam tko više mari.
Bila je ovo jako važna utakmica za Hajduk jer prvenstveni bodovi su prioritet, a dvoboj protiv Villarreala nešto sasvim drugo. Ono što me posebno nervira je činjenica da su protivnici u Europi počeli protiv nas odmarati igrače (ranije Galatasaray, sada Villarreal). Hajduk, odnosno tadašnji trener Oreščanin, to je pokušao u uzvratu protiv Gzire, što je na kraju završilo blamažom. Pitam se je li došlo vrijeme da mi nekoga kaznimo za takav pristup? Igra protiv Lokomotive ne ulijeva optimizam, ali ajmo sanjati da se može ponoviti domaća utakmica protiv Vitorije. I rezultat, naravno, ne bismo imali ništa protiv da se igra produžetak pa 'ko koga'...