Hajduk je pobijedio Lokomotivu sa 2:1 u utakmici s dva različita poluvremena, gdje su 'bijeli' odigrali sjajan prvi dio, da bi u drugom izgledali lošije, ali ipak protivniku nisu dozvolili izjednačenje.
Prvih 45 minuta gledali smo daleko najbolje Hajdukovo poluvrijeme ovog proljeća. Bila je to igra s glavom i repom, stvarale su se prilike, postignuta su dva pogotka, a moglo ih je biti i još... Nevjerojatna je ta transformacija, izgledalo je kao da je Hari Vukas od prežaljenih luzera preko noći napravio agresivnu momčad pobjedničkog mentaliteta, koja protivniku ne da disati. Uistinu je bio pravi gušt gledati tako rastrčan Hajduk pun ideje, ali taman kad smo pomislili da bi se napokon jedna utakmica mogla riješiti bez strepnje do samog kraja, dogodio se gol Andrijaševića glavom, repriza onoga iz zagrebačke utakmice, i od tog je trenutka sve bilo otvoreno.
Za prvi dio kažimo još da ne vjerujemo da je ikome nedostajao Milevski. Navikli smo ovog proljeća da preko njega idu gotovo svi napadi 'bijelih', ali ovoga puta je u kreaciji sudjelovalo više igrača, tražio se (i to dosta uspješno) ubačaj lopte u prostor iza zadnje linije Lokomotive i uistinu nije bilo slabe točke.
Šteta jedino što Maglica nije zabio gol za 3:0. Opet je imao zicer, ali znao je on promašivati i veće prilike od ove. U samoj završnici utakmice možda i bolju priliku imao je Gotal nakon jednog kontranapada, ali pucao je razočaravajuće loše, praktički dodao loptu vrataru Slugi.
Umjesto napadača zabijao je ovoga puta raspoloženi i efikasni Dejan Mezga, kojega je Vukas očito preporodio. Još do prije gostovanja u Koprivnici Mezga bi imao betonirano mjesto u rubrici 'promašena pojačanja', ali promjena pozicije kao da ga je preporodila. Sad je Caktaš bio zadnji vezni, a on ispred njega i vrlo vješto se ubacivao iz drugog plana prema naprijed.
Valja pohvaliti i Mikanovića za sjajnu asistenciju kod prvog gola, zatim dodavača Tudora kod drugog pogotka. Jednostavno su za prvi dio svi zaslužili visoke ocjene, jednako kao što su u nastavku kolektivno i popustili, ali uspjeli su sačuvati tri boda za treće mjesto.
Nakon susreta primjetno je bilo olakšanje kod trenera Harija Vukasa. Očito je da je trebalo proći neuspio pokušaj angažmana Reje, a zatim i loše rezultate Poklepovića i Vučevića, da bi opet u prvi plan izbio trener koji ipak najbolje poznaje ovaj igrački kadar. S dvije Vukasove pobjede Hajduk se popeo na treće mjesto, ali još ga čeka velika borba do kraja prvenstva...
Nakon susreta je trener Lokomotive Tomislav Ivković iskazao veliku nervozu. Iz takta ga je izbacilo pitanje novinara 24 sata 'želite li ići u Europu'. On je ironično odgovorio 'ne, mi ne želimo ništa, igramo samo da igramo', da bi potom zaključio kako je to nenormalno pitanje.
To je bio službeni dio presice, a u onom neslužbenom se Ivković ipak osramotio. Očito i sam svjestan kako je njegova Lokomotiva jedan od ključnih problema HNL-a, dobacivao je na odlasku: 'Ti si specijalac. Radiš za neozbiljnu novinu. Vaši članci su kao da čitam male oglase u austrijskom Kronen Zeitungu'.
Što fali pitanju želi li Lokomotiva u Europu? Možda potpitanje koliko očekuje da će Dinamo na ljeto povući svojih igrača s posudbe ili jednostavnije – što iz Maksimira kažu na tu ideju? Eto, na dan kada je sudac Bruno Marić dobio 150.000 kuna, čime je s njega skinuta sumnja u suđenje utakmice Dinamo – Hajduk od prije pet godina, smatramo da ne bi bilo bolje i uzbudljivije poslastice za gledatelje od susreta Dinamo – Lokomotiva, kojega će suditi Marić. Ivković će voditi svoju momčad s klupe kao ljuti rival Zoranu Mamiću... I neće nakon te utakmice biti pitanja koja će izazivati nervozu, već strogo ona vezana uz igrače gradskog derbija poput, primjerice:
- Kako Addy?