Hajduk je teškom mukom došao do nova tri boda protiv Slaven Belupa (2:1), u utakmici u kojoj 'bijeli' nisu oduševili igrom, ali su ostvarili cilj.
Prva zanimljivost odnosila se već na početni sastav, gdje je trener Hari Vukas potpuno promijenio sustav igre u odnosu na svog prethodnika Igora Tudora, pa je umjesto 3-5-2 zaigrao s četvoricom u zadnjoj liniji, uslijed čega je iz početne jedanaestorice ispao Nižić.
Hajduk je na pripremama vježbao jedno, a u prvenstvu igrao drugo, no Maloča i Milović odigrali su u ovakvoj formaciji niz dvoboja, tako da im se nije bilo teško prilagoditi na novu promjenu sistema. Može se reći da su vrlo dobro funkcionirali u igri razvučenih linija, gdje Hajduk nije bio kompaktan, pa su gosti na zadnju liniju nerijetko dolazili čak sa četvoricom igrača, ali nisu znali odigrati zadnji pas, odnosno pronaći način da prijeđu i preko posljednje prepreke.
Uokolo utakmice susretali smo se s brojnim navijačima Hajduka koji su nas pitali treba li 'bijelima' u ovom trenutku tako skup trener kao što je Edoardo Reja, odnosno zašto ne bi Vukas vodio momčad barem do ljeta, a da se onda eventualno, ako se on ne pokaže u najboljem svjetlu, angažira neko jače trenersko ime.
S obzirom na okolnosti i Hajdukovo financijsko stanje, logično je da bi Vukas kao najjeftinije rješenje u ovom trenutku možda bio i najprimjereniji izbor. S druge, pak, strane, Reju ne treba gledati kroz prizmu sedmog mjesta na kraju jesenskog dijela u prvom mandatu, jer je i tada preuzeo momčad koja je već bila debelo zaostajala za Dinamom, a došao je kao četvrti trener u sezoni (Miše, Kalinić i Španjić su bili prije njega) u dosta teškoj situaciji. Reja je uspio uvesti red u momčad, a pripreme u Marbelli, kojima smo također nazočili, već gotovo da su opjevane, no od tada je prošlo dovoljno vremena da se sada postavljaju novi upitnici. Kad sve zbrojimo, možda ovo ipak nije najbolji trenutak za Reju i najprihvatljivija je opcija da Vukas odradi ovu polusezonu, a onda se trener tipa iskusnog talijanskog stručnjaka dovede na početku novih priprema. S tim da idućih par mjeseci ostavlja otvorenom i opciju da se Vukas pokaže i dokaže kao dugoročno rješenje.
Kad smo već pisali o promjeni sistema, kažimo i to da je Hajduk izgubio tri bitne karike u odnosu na jesenski dio. Bradarić je pokrivao pozicije zadnjeg veznog ili libera, Milić je u finišu bio dobar na stoperu, a Kouassi na lijevom boku. Odlaskom njih trojice opcije za prvu momčad su sužene, ali tih 2,5 milijuna eura koliko je ukupno Hajduk zaradio od njihovih transfera zlata su vrijedan novac, koji 'bijelima' osigurava mirnu plovidbu do ljetnog prijelaznog roka.
Možda se mnogima ti iznosi čine malima, ali pitanje je koliki je zapravo financijski potencijal prve momčadi Hajduka i hoće li ovi igrači nekada postići veću cijenu. Što se tiče Milića, a nakon njegovih prvih utakmica u Oostendeu, čini se da je zarađenih 500.000 'puna šake brade', Kouassijev transfer je 2 milijuna eura, a 1,4 milijuna čiste zarade za Hajduk je dobar posao od igrača koji je kao anonimac došao na probu, da bi se afirmirao u bijelom dresu. Na Bradariću je Hajduk zaradio 600.000 eura, što je u tom trenutku bilo spasonosno za klub, a ostavimo neka vrijeme pokaže je li se na njemu moglo zaraditi više, odnosno koliko će u perspektivi Rijeka na njemu zaraditi.
Na kraju još recimo da je prava šteta za Hajduk što Milevski ipak nije u boljem stanju. Napravio je u Rovinju samo tri prava treninga i potom se ozlijedio, tako da na terenu izgleda otprilike isto kao tijekom jeseni. Dobar je znak za Gotala što se upisao u strijelce (najavio je deset golova na proljeće), a protivničku mrežu zatresao je i Vlašić, od kojega očekujemo da se nametne u jednog od lidera ove momčadi. Dobru je partiju odigrao Vršajević, vratar Kalinić ništa nije mogao kod 'topa' Parackog za smanjenje vodstva, a još jednom je na svoj talent ukazao Balić, s nekoliko sjajnih driblinga u završnici. Sve u svemu, bila je to igra koja ne ulijeva povjerenje, ali pobjeda će možda značiti i da smo dobili novog trenera za proljeće – Harija Vukasa.