Hajduk je pobijedio u Solinu (2:1) i prošao u četvrtfinale Kupa, ali daleko je to bilo od 'običnog dana u uredu'. Pušnikova je momčad dugo plesala na rubu ispadanja, 'bijeli' opet nisu briljirali, ali su ostvarili ono najvažnije - prolaz.
'Škare i sukno' prolaza domaćih imao je Mario Jelavić, koji je od četiri čiste prilike realizirao jednu, što Solinu nije bilo dovoljno za prolaz. Najbolji igrač Solina u ovom dvoboju je bio desni bočni Antonio Mrković, koji se često ubacivao prema naprijed i namjestio tri zicera Jelaviću, a ovaj je zabio u 16. minuti, kada je glavom poslao loptu u mrežu. Jelaviću veliki plus za agilnost i lakoću kojom dolazi u prilike, ali palac gore također i Danteu Stipici koji je velikom obranom u 61. minuti spasio Hajduk. Nakon toga su 'bijeli' ubacili u višu brzinu i sve preokrenuli.
Za razliku od Jelavića, Hajdukov napadač Futacs nije ušao ni u jednu šansu. Onako trom i neokretan, pokušavao je primiti loptu leđima okrenut golu, no kapetan domaćih Goran Gruica odigrao je prvo poluvrijeme kao iz udžbenika i redovito pravovremeno istrčavao ispred Mađara. Općenito su Solinjani dobro čitali igru, prekidali Hajdukove napade i kreirali kontre.
Igra na Futacsa 'bijelima' se ipak isplatila u 64. minuti, kada je Šimić visoko nabacio, a Mađar glavom sa 30 metara spustio loptu za Ercega, koji je desnom nogom majstorski poslao u mrežu. Ante Erceg je u ovom dvoboju bio Hajdukov kapetan, a u skladu s tim je i odigrao. Tresao je prethodno i glavom mrežu, ali mu je taj pogodak poništen zbog zaleđa.
Oni koji su gledali dvoboj na televiziji kažu da je taj gol poništen opravdano, ali moramo ovdje notirati i dvije evidentne pogreške suca Darija Kulušića iz Šibenika, koji je dvojici domaćih progledao kroz prste, nije im pokazao drugi žuti karton. Prvi put Fariću, kada je u 35. minuti uhvatio loptu rukama, očekujući valjda prekršaj, kojega nije bilo, a drugi put Gruici u 59. minuti zbog prekršaja na Juranoviću. Domaćini su odigrali kako su i najavljivali, agresivno i odgovorno, ali bez preoštrih startova.
Gruica je na kraju pokvario dojam, s obzirom da je nepotrebno skrivio jedanaesterac na Juranoviću, iz kojega je Futacs poentirao za pobjedu. Bio je to već period kad su 'bijeli' dobro pritisnuli, potisnuli Solinjane u njihov šesnaesterac, a Hamza umjesto praznog gola naciljao stativu.
Ukupan zaključak je da je domaćin odigrao dobru partiju, a Hajduk ostvario ono po što je došao, no ipak će ostati određeni ožiljci. Nije slučajno Pušnik na presici spominjao egoizam. Na terenu su mu se svadili Said i Kožulj, pa je i nakon posljednjeg sučeva zvižduka Slovenac morao gasiti vatru.
S druge, pak, strane, publiku je oduševljavao omaleni Zoungrana. Jefferson je izgledao kao div pored njega, ali Solinov veznjak je finim driblinzima u nekoliko navrata mamio pljesak s tribina. Dok je igrao Treću ligu, Zoungranu su obožavali po Dalmaciji, a nakon susreta nam je kazao da sad kad je direktno igrao protiv igrača Hajduka ne vidi po čemu su to oni bolji od njega. U redu, Jeff je jači, snažniji, bolji u duelu, pa je, bez obzira na to što je jedan od rijetkih Brazilaca koji nije na 'ti' s tehnikom, od koristi svakom treneru. A Patrice više 'igra za raju', obožavali su ga i dok je nastupao za Neretvanac, a sad na noge diže publiku uz Jadro.
U isto vrijeme dok se Hajduk trudio preokrenuti protiv Solina, Rudeš je kontra Rijeke stigao tri gola zaostatka i otišao u produžetke. Riječani su na kraju ipak prošli, ali ostaje pitanje zašto bi Hajdukovo ispadanje bilo dramatičnije od onoga Kekove momčadi? Pa zato jer Rijeka u prvenstvu ima 10 bodova prednosti i nadu da će prvi put od osnivanja kluba osvojiti titulu. Koliko god to smiješno izgledalo ako se zna povijest odnosa Miškovića i Mamića, odnosno da je 'lijepa riječka priča' začeta pod Dinamovom kontrolom, a momčad iz Maksimira i dalje ima privilegiran status u ligi.
Dok god Hajduk u HNL-u ima neravnopravan status, a još i prosipa bodove protiv lošijih od sebe, što Inter i Istra jesu, dotle mu ipak Kup ostaje kao jedina šansa da ovu sezonu učini trofejnom.