DUPLIN OSVRT: Zadnju riječ će ipak imati Nadzorni odbor
Trener Tudor je prvi na meti kritika, no ne i na izlaznim vratima
Teško je Hajdukov poraz od Osijeka (0:1) izdvojiti iz konteksta blijedih igara nakon pauze uzrokovane pandemijom. 'Bijeli' su u tako lošoj fazi da više ni protiv koga nisu favoriti. Momčad kao da je potpuno izgubila sampouzdanje, obrana djeluje dezorjentirano, napad je bezopasan, a prvotimci izgledaju kao skup limitiranih igrača s poteškoćama u osnovnim elementima tehnike.
Da ne bude zabune, govorimo o momčadi koja ima najskuplje plaćene igrače u povijesti kluba, a igrama su nas vratili u sezonu 2005/06, u kojoj nam je jedino bilo stalo da što prije završi i agonija prestane. Hajduk je tada osvojio peto mjesto, a na dobrom je putu da isti podvig ostvari i sada.
Priča još nije završena, ali sada je jasno da je drugo mjesto teško dostižno.
- Imamo postavljen jasan cilj, a to je ulazak u kvalifikacije za Ligu prvaka sljedeće godine. Do kraja sezone, a i prije, čim vidimo da to možda nećemo uspjeti, ja i moj tim ćemo napustiti klub. Dakle, ponavljam, imamo plan, imamo cilj i znamo što hoćemo - kazao je Marin Brbić prošlog ljeta nakon ispadanja od Gzire.
U međuvremenu su klub napustili ljudi iz njegova tima, Lukša Jakobušić i Saša Bjelanović. Predsjednik je i danas u sedlu, ali okružen sasvim novim ljudima. Damir Burić je smijenjen jer nakon ispadanja iz Kupa od Gorice igra i rezultati nisu bili na nivou očekivanja, ali u trenutku njegova odlaska momčad je još uvijek bila na zacrtanom drugom mjestu. Dolaskom Marija Stanića i Igora Tudora očekivalo se da će Hajduk do kraja zadržati tu poziciju, ali i unaprijediti igru te napokon pokušati ući u skupinu Europske lige. Podsjetimo, Hajduk nije bio drugi u HNL-u od 2012. godine, a skupinu Europske lige je zadnji put igrao još za Svagušinog mandata prije deset godina. Ako krenemo od tih poražavajućih podataka, tada drugo mjesto i plasman u Europsku ligu uistinu izgledaju kao korak naprijed, no dogodilo se ono što nitko nije očekivao.
Na katu sklad kakav se rijetko viđa na Poljudu: Brbić, Stanić, Kepčija, Primorac i društvo međusobno sjajno funkcioniraju, a Tudor, Vučko i Vukas imaju maksimalnu podršku, Torcida bodri momčad i kad se gubi, ali svejedno ne ide. Tudor je valjda u proteklom periodu ispremiješao sve što se ispremiješati moglo, ali nije našao dobitnu kombinaciju. Sada je opet pokušao s Tahirajem na lijevom boku i nije pogodio, a možda je i najviše iznenadio postavljanjem Čuića u ofenzivnu poziciju, a vraćanjem Caktaša, koji je ipak prvi strijelac kluba, na zadnjeg veznog. Mijo, dakako, ovoga puta nije ušao u šansu, a mladi Čuić tek skuplja prvoligaško iskustvo, te nismo ni očekivali da riješi utakmicu.
Trener Tudor je prvi na meti kritika, no ne i na izlaznim vratima. Osim ako sam ne odluči drugačije. Ovaj rezultatski podbačaj najizravnije utječe na poziciju predsjednika Brbića. On će održati obećanje. U trenutku kada postane jasno da Hajduk više ne može do drugog mjesta, on će podnijeti ostavku i otići u Tučepe s kartom u jednom smjeru, no na kraju će zadnju riječ ipak imati Nadzorni odbor. Ben Perasović i društvo će odlučiti ide li Hajduk u nove promjene ili će pokušati ostaviti predsjednika.
Uglavnom, Hajduk mora odlučiti s kim i kako dalje na svim razinama, definirati sve od drugog kata pa do svlačionice prve momčadi, gdje Stanića i Kepčiju čekaju pune ruke posla.
Hajduk izgleda toliko loše da splitska publika nema koga slaviti pa valjda otud i toliki aplauz majstoru iz gostujućih redova Petru Bočkaju, koji je udarcem sa 30 metara iznenadio Posavca i gurnuo 'bijele' u provaliju novog poraza.
