Hajduk je pobijedio Rijeku na Rujevici sa 2:1! Napokon! Bravo svima! Od ožujka 2012. godine čekamo ovaj trenutak, od onih 0:3 na pokojnoj Kantridi, kada je momčad vodio Krasimir Balakov.
Junak utakmice svakako je vratar Karlo Letica, mladi čuvar mreže, rođen 1997. godine, koji je dočekao svoju priliku nakon ozljede Dantea Stipice, te je iskoristio na najbolji mogući način. Letica je u 69. minuti obranio jedanaesterac, ali valja reći kako nije Gavranović toliko loše pucao koliko je Hajdukov vratar sjajno intervenirao. Bila je to uistinu fenomenalna obrana koja je ostavila ‘bijele’ na pobjedničkom kolosijeku.
Imao je Letica i prije toga odličnih intervencija, a posebno valja istaknuti obranu Gavranovićeva topovskog udarca sa sedam metara iz 53. minute. Nema se što reći, nego čestitati mladom vrataru, koji je u drugi plan bacio i najblaže rečeno sporan jedanaesterac nakon starta Memolle na Kvržiću. Ključna je bila procjena dodatnog suca Frana Jovića, činilo se da je kazneni udarac prestroga kazna za ono što smo vidjeli. Glavni sudac Igor Pajač je, pak, u prvom dijelu previdio čisti indirekt za Hajduk, u situaciji kada je igrač Rijeke vratio loptu svom vrataru, a indisponirani vratar Andrej Prskalo je uhvatio u ruke.
Svaka lopta Riječana prema Prskalu je dovodila publiku na Rujevici u predinfarktno stanje, s obzirom da mu igra nogom očito nije jača strana. Upravo je Prskalo asistirao Tomi Bašiću za prvi pogodak, već u 3. minuti ga je sjajno poslužio, a Hajdukov veznjak je sa 30 metara poslao loptu u mrežu. Da ste nas pitali da zaokružimo kojemu bismo igraču željeli da dođe ovakva poklon-lopta, odabrali bismo ‘Bašiću na lijevu nogu’. Za njega je to bio zicer, uslijedio je velemajstorski lob. Bravo, Toma!
Trebali ste biti uživo uz teren u Gradskom vrtu i na Rujevici da biste vidjeli kako se ‘bijeli’ doslovce bacaju na glavu. Bilo je tu određenih problema u igri, ali ovoga puta oni su ostali u drugom planu. Predugo smo čekali trijumf nad Rijekom, pa dozvolite da barem ovo bude večer za šampanjac jer Matjaž Kek nije podnio poraz tako lako kao Zoran Zekić. U Osijeku smo ostali iznenađeni kada je predsjednik kluba Ivan Meštrović par sati nakon utakmice ušao u prostorije s osmijehom od uha do uha, zatražio da se pojača glazba, a načela se i torta u trenerovu čast. Nezamislivo za momčad koja je upravo ispala iz Kupa, ali tako je bilo... Na Rujevici se Kek brže-bolje pokupio, bio je vidno razočaran, izgledao kao da su mu sve lađe potonule.
San mu je svakako pokvario i - Ante Erceg! On je veliki Hajdukov adut, neumoran je i efikasan, a ovoga je puta sjajno presjekao loptu Župariću, potom ga predriblao pa je iskosa poslao u mrežu. Erceg je svakako jedan od junaka ove pobjede. Bravo, Ante!
Na kraju, tko bi rekao da će Hajduk slaviti na Rijeci bez prvog stoperskog dvojca Nižića i Lopeza!? Bilo je konfuznih situacija u obrani, Bradarić je zabio izjednačujući pogodak nakon što je Gorgon prošao Tudora pa ubacio za Kvržića koji mu je idealno asistirao. Savvas nije bio blizu svog igrača, ali generalno se može reći da su on i Ismajli odradili dobar posao. Hajduk se branio i obranio.
Što se trenera Kopića tiče, svakako valja skrenuti pozornost na njegovu energiju, a ne možemo se oteti dojmu da je čak i ono isključenje bilo dio taktike. Udaljen je s klupe u 73. minuti, kada je Rijeka debelo pritiskala, a nismo se jednom sreli s trenerima koji u datom momentu naglašeno burno reagiraju kako bi razbili ritam protivniku, izvršili pritisak na suca i dodatno podigli adrenalin u svojoj momčadi.
Hajduk je sada tri boda pobjegao Rijeci i prava je šteta jesenske krize koja se dogodila 'bijelima' jer se ne možemo oteti dojmu da niti jedna momčad iz vrha ne briljira, te da su 'bijeli' mogli i morali biti bliže prvom mjestu. Za sada su barem prestigli Rijeku, a sada uživajmo u ovoj pobjedi i nadajmo se da će ona biti prekretnica, odnosno prva u nizu neke nove serije koja će ovoga puta ići u korist Hajduka.