U prostorijama restorana Velum u Splitu održan je 10. Football Meet up u organizaciji Andre Fistonića. Gosti su bili bivši trener Hajduka, Valdas Dambrauskas i portugalski stručnjak Vitor Matos koji je nekoliko godina radio u Liverpoolu.
- Vrlo sam sretan što sam ovdje, vidim mnogo poznatih ljudi. Kada sam došao u Goricu 2020. odigrane su tri utakmice, a onda se zbog korone zaustavilo prvenstvo. To vrijeme sam iskoristio da upoznam ligu, pogledao sam sve ekipe, upoznao način njihove igre. Hrvatska liga je razvojna. Dosta mladih igrača dobiva priliku, ali je teško planirati budućnost. Na Cipru i u Grčkoj uopće ne mare za mlade igrače. Na Cipru ima pravilo da platiš 10.000 eura ako ne bude nijedan domaći igrač u prvih 11 i ima klubova koji ne mare za to pravilo što znači da u sezoni na tu stavku potroše 360.000 eura. Na Cipru i u Grčkoj navijači žele novog igrača svaki tjedan - rekao je Dambrauskas, a potom dodao:
- Radio sam u klubovima koji su imali po desetak reprezentativaca. To mi se dogodilo u Omoniji, imali bismo pozitivan niz, a onda bi nas reprezentativna stanka unazadila. Zato baš nisam volio pauzu zbog reprezentacija.
Dotakao se i kada je s Goricom slavio na Poljudu protiv Hajduka (4:2).
- Kroz tjedan smo znali da nećemo izgubiti na Poljudu. Bili smo u takvom momentu, puni samopouzdanja.
Otkrio je i kako je ostao bez posla u Ludogorecu.
- Mjesec dana nisam bio s momčadi. Bila je reprezentativna stanka, onda smo odradili dva treninga, pobijedili u prvenstvu 2:0, a zatim mi je dijagnosticiran Covid. Nisam mogao biti s momčadi, bio sam kod kuće, a onda sam se vratio nekoliko dana prije utakmice sa Crvenom zvezdom u Europskoj ligi. Bili smo dominantni u početku, ali smo na kraju izgubili 1:0 i nakon toga sam smijenjen.
Dok je vodio Goricu važna karika bio mu je sadašnji igrač Hajduka.
- Znate svi koliko kritika trpi Anthony Kalik. Ali, za mene je on bio ključan igrač u Gorici. Igrao je doduše na drukčijoj poziciji.
Progovorio je Litvanac i o svom mandatu na klupi Hajduka.
- Svladali smo Hrvatski dragovoljac 2:0 pred 3800 gledatelja, a onda je uslijedila reprezentativna stanka. Odigrali smo prijateljsku utakmicu protiv Solina, nismo odigrali nešto posebno. Nakon toga smo pobijedili Rijeku, na Poljudu je u idućoj utakmici bilo 4200 gledatelja. Rujevica je stadion koji nisam nigdje doživio. Treba se adaptirati, lopta odskače drukčije. Vrlo je teško igrati tamo.
Nakon pobjede protiv Rijeke svi su bili sretni, igrači su se slikali s Torcidom, a ja sam rekao da je bolja momčad izgubila. Rijeka je bila bolja. Bio je to dobar start za mene, ali nakon takve pobjede svi očekuju više. Ja znam da ako nastavimo igrati tako da neće biti lako pobjeđivati u serijama. Kada smo pobijedili Lokomotivu 6:3, to je bila utakmica koja nam je vratila vjeru.
Nakon toga smo svladali Dinamo u Maksimiru, na Poljudu nas je dočekalo 3000 navijača. Marko i Suba su pjevali, sjećam se da su suspendirani. Nakon toga je iduću utakmicu na Poljudu gledalo 34.000 gledatelja. Kada smo kasnije te sezone svladali Dinamo 1:0, za utakmicu sa Slaven Belupom smo ostali bez dvije legende, Marka Livaje i Nikole Kalinića. Sjećam se da su se svi pitali mogu li njih dvojica igrati zajedno. Kod mene su igrali. Sjećam se da smo pobjedu protiv Dinama slavili dva dana.
Euforiju je teško kontrolirati. Slično mi je bilo i u Omoniji. Svi kažu da je ključno bilo to što smo remizirali protiv Slaven Belupa, ali po meni smo te sezone dvije utakmice prosuli bodove, iako smo zaslužili više, protiv Istre i Lokomotive. Kada smo pobijedili na Rujevici 3:0, kasnije su igrali Dinamo i Osijek. Bio sam uvjeren da će Osijek zaustaviti Dinamo i da ćemo ostati u borbi za titulu, da će utakmica u Maksimiru odlučivati o prvaku.