Foto: hajduk.hr GLORY DAYS: Žungul!
Knjiga 'Kup je naš!' Piše: Frano Grgurević

GLORY DAYS: Žungul!

'Moja dječačka zanesenost nogometom hranila se golovima Slaviše Žungula, neponovljivog strijelca'

Poglavlje pred Vama trebalo je biti dio knjige poznatog engleskog blogera Paula Bradburyja. Fasciniran Splitom i Hajdukom krenuo je pisati knjigu o našem klubu. Danima smo sjedili, zajedno vadili podatke, želio je čuti o nekim događajima iz kuta domaćeg čovjeka koji ih je proživio, a na kraju zbog izuzetnog obujma svakodnevnih obveza knjigu nije stigao napisati. Zaželio je da jedno poglavlje u njegovoj knjizi bude moja priča o igraču Hajduka kojeg sam najviše volio.

Moja dječačka zanesenost nogometom hranila se golovima Slaviše Žungulaneponovljivog strijelca. Mnogo suza prolili smo u godini u kojoj su Split napustili neponovljivi golgeter Slaviša Žungul i Peter Vilfan, magični košarkaš, koji je unatoč kasnijim blistavim generacijama igrača u žutom dresu imao ono nešto što nakon te 1979. više nikad nismo vidjeli.

Iako je tema ovog poglavlja nogomet, moram je započeti s košarkom. Sjećate li se Tonija Kukoča? Košarkaški genijalac, čovjek koji je splitsku Jugoplastiku doveo do tri uzastopne titule europskog prvaka i priznanja za najbolji sportski klub 20. stoljeća, karijeru je završio u NBA ligi. Igrao je u mitskim Chicago Bullsima, zajedno s legendarnim Michaelom Jordanom i ekscentričnim Denisom Rodmanom, u eri koju su okrunili s tri šampionska prstena. Zašto je Kukoč bitan u ovoj priči?

Bitan je iz razloga što je čitavu karijeru na dresu nosio broj 7, a izabrao ga je iz poštovanja prema velikom nogometašu splitskog Hajduka kojemu je posvećeno ovo poglavlje. Slaviša Žungul nije upisan u povijesti Hajduka onim najvećim slovima, rezerviranim za legende i rekordere, ali generacije navijača koje su imale sreću tih sedamdesetih disati s Hajdukom nikada ga neće zaboraviti.

Bio je istinski napadač s urođenim instiktom za gol, živio je za golove, koje je trpao nesmiljenom lakoćom, ali na jedan poseban, neopisiv način. Imao je Hajduk i kasnije velikih napadača, tu prije svega mislim na Zlatka Vujovića, pa nešto kasnije nevjerojatnog Alena Bokšićaa u samostalnoj Hrvatskoj Rapaića i Mornara, ali navijač koji je 70-ih bio punoljetan, a nije nikada gledao Vukasa i Franu Matošića, a ne sjeća se Nadoveze, pri izboru najboljeg nije imao dilema.

Mnogo utakmica za pamćenje odigrao je Slaviša Žungul u bijelom dresu, ovdje ću kronološkim redom izdvojiti četiri.

9. svibnja 1976. Partizan – Hajduk 1:6. Strijelci: 1:0 Žungul (26), 2:0 Buljan (45), 3:0 Žungul (56),  4:0 Jerković (62), 5:0 Đorđević (68), 6:0 Đorđević (79), 6:1 Bjeković (81)

U ovoj sezoni Hajduk je bio na pragu osvajanja treće uzastopne dvostruke krune (prvenstvo i Kup), nečega što u jugo-nogometu nikad nitko nije uspio. U Kupu je Hajduk dominirao od 1972. godine osvojivši tri trofeja zaredom, u ovoj sezoni osvojen je i četvrti uz samo jedan primljeni pogodak, a u finalu je golom Šurjaka poražen Dinamo. Šesnaest dana prije tog finala Bijeli su igrali jednu od ključnih utakmica za obranu titule prvaka. U gostima je sa 6:1 pregažen Partizan, a prepuni stadion JNA pljeskom je nagradio igrače Hajduka i pravim ovacijama ispratio svoje ljubimce koji su bili potučeni do nogu.

Nakon te utakmice trener Hajduka Tomislav Ivić izjavio je ‘Bit ćemo prvaci ako nam dozvole’ .... ali nisu dozvolili. Boško Đorđević, igrač Partizana bio je najbolji strijelac tog prvenstva, postigavši puno golova iz jedanaesteraca, a posebna priča vezana je uz utakmicu posljednjeg kola u kojoj je Partizan u Ljubljani gostovao kod Olimpije. Sudio je čuveni Dušan Maksimović utakmicu je jednostavno produžio za neke tri-četiri minute, točnije do trenutka kada je Partizan postigao pobjednički pogodak. Podsjećam da tada nije postojala sudačka nadoknada, već se po steku 90. minute svirao kraj. Sjećam se i danas tog trenutka kada je na radiju spiker viknuo ‘Gol za Bežigradom’. Našao sam se u prekrasnom ambijentu Meštrovićevog Kašteleta, gdje smo upravo trebali započeti probu za predstavu Luigija Pirandellija ‘Čovik, zvir i kripost’ koja se igrala na Splitskom ljetu. Moj kolega Zdenko Šarić i ja smo pozvani iz Dječjeg kazališta ‘Titovi mornari’ (današnjeg GKM Split) da odradimo dvije dječje uloge u društvu ‘pravih’ glumaca Josipa Gende, Ivice Vidovića, Vlatka Dulića .... Glavnu ulogu igrala je neponovljiva diva Zdravka Krstulović, koja je u trenutku kad je u Ljubljani postignut pogodak uzela onaj mali zeleni tranzistor i bacila ga niz litice prema moru. Proba je bila gotova prije nego li je počela i svi smo otišli kući.

Hajduk je u tom posljednjem kolu uzeo samo bod na Karaburmi i ipak ostao bez treće uzastopne titule, iako je na stadionu JNA 9. svibnja stvorio sve preduvjete za veliko slavlje. Žungul je u toj pobjedi od 6:1 odigrao briljantnu utakmicu, postigao je prvi i treći pogodak, a kod drugog je odigrao dupli pas sa strijelcem Buljanom. Nekoliko mjeseci kasnije, 2. rujna u meču protiv Željezničara Slaviša Žungul je postigao 2000. prvenstveni gol u Hajdukovoj bogatoj povijesti. Da se i u Hajdukove knjige može umiješati numerologija dokaz smo dobili 2014. godine. Tada je u utakmici protiv Slaven Belupa postignut dvostruki, 4000. prvenstveni gol Hajduka, a strijelac je bio Jean Evrard Kouassi, igrač koji je na leđima nosio broj 77, dvostruku Žungulovu sedmicu.

3. studenoga 1976. Hajduk – Atletico (M) 1:2 Strijelci: 1:0 Žungul (18), 1:1 Ayala (56), 1:2 Leal (60)

U Kupu pobjednika kupova Hajduk je te sezone u prvom kolu nakon minimalnog poraza u gostima od 0:1, eliminirao belgijski Lierse s 3:0, a dvostruki strijelac bio je, pogađate, Slaviša Žungul. U drugom kolu stigao je Atletico Madrid, velika internacionalna momčad s Ruben Canom, Brazilcem Luisom Pereirom, dugokosim Argentincem Rubenom Ayalom i legendarnim golmanom Miguelom Reinom, čiji sin Pepe je kasnije branio mrežu Liverpoola. Hajduk je eliminiran, ali je u jednom trenutku sustigao Atleticovu prednost od 1:0 iz Madrida.

U skladu s jednim od svojih nadimaka ‘Fox in the box’, Žungul je izvanredno grudima smirio jednu loptu na desetak metara od gola i precizno je malo iskosa s lijeva ispod golmana plasirao u donji lijevi kut vrata. Izazvalo je to delirij na prepunom stadionu kod stare murve. Sjećam se kako smo te srijede dobili slobodno poslije podne u našoj srednjoj školi i gotovo svi učenici proveli su ga na stadionu.

27.08.1978. Hajduk – Crvena zvezda 1:0 Strijelac: Žungul u 86. minuti.

Utakmica koju pamtim po nevjerojatnoj sreći i oduševljenju, jer je Hajduk do pobjede došao četiri minute prije kraja susreta. Pamtim je i po pogotku koji je bio čista kopija onog protiv Atletico Madrida. Savršeno primanje grudima i opet ispod vratara u donji lijevi kut. Sezona u kojoj se trofejni trener Tomislav Ivić vratio na klupu Hajduka, nije započela dobro. U prva tri kola Hajduk je ostvario tri remija, a to nije bio put kojim bi se stiglo do titule prvaka. Crvena zvezda uvijek je bila najteži protivnik, ali u ovoj utakmici Hajduk je u potpunosti nadigrao i stvorio desetak čistih šansi. Sam Žungul promašio ih je najmanje pet, pa je velik broj navijača koji su se bavili prebrojavanjem krvnih zrnaca priredio koncert zvižduka i uvreda.

Svašta su mu dobacivali, između ostaloga i da ne želi postići gol ‘svojima’ te da ode igrati u Crvenu zvezdu. A onda se dogodila opisana 86. minuta i nakon majstorske minijature bijele ‘sedmice’ stadion je eksplodirao, a Olja Petrović vratar Zvezde u muci je ostao ležati na gol liniji. Ivićev Hajduk je te godine i na Marakani pobijedio Crvenu zvezdu sa 3:1, bez Žungula koji je već bio u SAD, a na toj utakmici blistao je njegov nasljednik u bijelom dresu, Zlatko Vujović. Na dan te utakmice, Arrowsi su u Nassau Veteran Memorial Coliseumu na Long Islandu pobijedili Philadelphia Fever s 9:5 u posljednjoj utakmici play offa i osvojili titulu, a Žungul je ponio epitet MVP lige s 43 pogotka i 28 asistencija na 18 utakmica.

U sezoni 78/79 Slaviša Žungul osvojio je naslov prvaka i titulu najboljeg strijelca u dva različita kluba, u dvije različite države, na dva različita kontinenta i u dva različita sporta. Pored titule Arrowsa i epiteta MVP u indoor socceru, Žungulu se piše Hajdukova titula prvaka u istoj sezoni, a s 12 pogodaka iz jesenskog dijela prvenstva ostao je najbolji strijelac Bijelih u toj sezoni.

14. listopada 1978. Dinamo – Hajduk 2:2 Strijelci: Kranjčar u 40. I Džoni u 57. minuti iz jedanaesterca za Dinamo, a Đorđević u 31. I Žungul u 52. minuti iz jedanaesterca za Hajduk.

Utakmica koja je opisana u ovoj knjizi, Žungul je bio nezadrživ, nad njim je napravljen jedanaesterac koji je realizirao i Hajduk je osvojio bod koji se na kraju prvenstva pokazao odlučujućim u borbi s Dinamom za titulu prvaka.

Priča o Žungulu za nas Splićane završava 3. prosinca 1978 godine, kada je na Hajdukov stari Plac stiglo vodeće Sarajevo sa Safetom Sušićem i Radomirom Savićem. Hajduk ih je ispratio s pet komada u mreži. Po jedan gol postigli su kasniji trener Hajduka Mišo Krstičević (posljednji gol na Starom placu), zatim Boro Primorac, dugogodišnji pomoćnik Arsenea Wengera u Arsenalu i buduća velika Hajdukova zvijezda Zlatko Vujović, a dva pogotka postigao je on - Slaviša Žungul.

Propustom jednog klupskog službenika unatoč propisima koji su to priječili, nakon te utakmice Žungul je zauvijek napustio klub u kojem je ponikao. Otišao je u USA zajedno s djevojkom, slovenskom pjevačicom Moni Kovačić, prvom Jugoslavenkom koja se gola slikala za Start magazin. Samo dvadesetak dana nakon briljantne partije protiv Sarajeva, Žungul je započeo blistavu karijeru u New York Arrowsima čiji je početak obilježen brojkom četiri. Na svom debiju postigao je četiri pogotka, a u prve četiri godine osvojio je četiri naslova prvaka, četiri naslova MVP, četiri nastupa na All Star utakmicama, tri titule najboljeg strijelca i dvije titule najboljeg asistenta.

Legenda kaže kako je postao veliki freak. Čim je stigao u New York rekao je ‘Studio 54, vodite me u Studio 54!’. Samo koju godinu kasnije na stolu u kutu poznatog newyorškog kluba pisalo je ‘Reserved – Steve Zungul’, a u dugim i ludim noćima društvo su mu činili Jack Nicholson i ostala krema ‘velike jabuke’.

A sve je moglo biti drukčije... Te sezone formirana je ekipa kojoj je bilo suđeno da Hajduku donese titulu prvaka Europe. Iz Ajaxa se vratio veliki trener Tomislav Ivić, a na samom startu u Zurich je otišao veliki kapetan Jurica Jerković. U uvodu sezone, na oproštajnoj utakmici, Hajduk je razbio Aston Villu, koja je koju godinu kasnije postala europskim prvakom. U pobjedi od 4:0, Žungul je postigao prvi pogodak, a sezona je završila na isti takav način – trijumfalno. Sljedeće sezone Hajduk je odigrao utakmicu svih utakmica i nikada nećemo znati kako bi ona završila da je Žungul ostao s ove strane Atlantika. Dvije utakmice protiv HSV-a u četvrt finalu Kupa prvaka 1980. bile su možda i najbolje u Hajdukovoj povijesti. Cijela moja generacija i danas plače svaki put kada se odvaži na YouTubeu još jednom pogledati ta dva clipa.

Ivić je mjesecima analizirao igru Zebecove momčadi i postavio briljantnu taktiku. Hajduk je u dvije utakmice razbio momčad u kojoj su igrali Kevin Keegan i Felix Magath, a čuveni Manfred Kaltz koji je 69 puta igrao za njemačku reprezentaciju, gotovo jednako toliko puta je u strahu izbijao loptu daleko na tribine Poljudskog stadiona.

Promašen jedanaesterac u 23. minuti – Primorac. Ivić je predvidio gotovo sve, osim da će Horst Hrubesch brutalno faulirati Pudara prije postizanja jedinog pogotka u Hamburgu. Isto tako teško je bilo predvidjeti da će jedina dva udarca HSV-a u Splitu liznuti stativu i ući u gol, a Hajduk će od petnaestak šansi, u gol pretvoriti samo tri. Isto tako Ivić nije mogao predvidjeti da će Boro Primorac na uzvratu u Splitu prvi put u životu promašiti jedanaesterac. 

Unatoč svemu, ključ ove utakmice bio je u New Yorku. Ta sjajna momčad pojačana Žungulom bila bi nepremostiva prepreka za HSV, u polufinalu bi pao Real kojeg je i HSV ispratio s peticom u mreži, a slavna priča Nottingham Foresta trajala bi godinu kraće.

Sjećam se prijatelja koji je živio na udaljenom otoku Visu i duge zimske noći provodio je igrajući kompjutorske igrice, ali uvijek pod laganim stimulansom najčešće vina, iako na Visu vino nije bilo jedini stimulans. Obožavao je igrice sa svemirskim pucačinama i često bi onako omamljen znao reći: ‘Najbolje je kad ti se zvijezda namjesti, a ti je naciljaš?’.

To se Hajduku dogodilo 1980., zvijezda se namjestila, ali ciljanje nažalost nije uspjelo. Nema više, nikad više ni takvog igrača ni takve momčadi, a ni takve prilike. Glory days!

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(62726, "");
Pregledaj komentare