GOSPODAR PEHARA MALOG BALUNA Anton Tomkić: Gladniji sam trofeja od Mourinha i Guardiole skupa

Fotogalerija (13)

Ovo lito u Podstrani na plus 40 čekalo se finale veterana malonogometnog turnira u spomen poginulog branitelja Vladimira Vukovića Vate. Na tribinama je bio i Anton Tomkić Toni. 'Šta je Toni, kakva je situacija', onda smo ga pitali. 'Nervoza, brate, čeka nas finale protiv domaćina, bit će teško', odgovorio je.

Nastavili smo 'Ajde, šta se uvik treseš, imaš igrače za Ligu prvaka, a kad sve ovo završi iman te nešto pitat...'. U zadnjim sekundama igrači Tonija i Goge golom Siniše Gudelja Sine dolaze do zasluženog slavlja. Negdje oko ponoći Anton je bio vidno pod stresom i otvorio dušu.

- Brate, znaš da nisam spavao tri dana. Bio je velik pritisak i evo kao što sam i obećao, osvojio sam 'Podstranu' protiv neugodnih domaćina. U polufinalu smo razmontirali 'Zentu' i što treba više.

Čestitali smo mu i dogovorili intervju, ali Anton se izgubio negdje u prijevodu sve do zadnje subote listopada, kad smo ga zatekli na plus 20 i nešto u jednom eminentnom kafiću na splitskoj Rivi. 

- Di si, brate - počeo je Toni...

- Jesi li vidio što su mi učinili u Ligi veterana?

A jesam, trenutno si pod suspenzijom. Što si napravio da te tako kazne? S tribina nije izgledalo ništa strašno. Poznat si kao korektan sportaš...

- Igrali smo ti brate protiv izvrsne 'Croatije Blizne', kojima želim da budu u vrhu lige, gdje igrama i zaslužuju. Dominirali smo i našom greškom primili prvi gol. Prije gola imali smo primjedbe na par velikih sudačkih propusta. Kad smo primili prvi gol krenuli smo po izjednačenje, gdje suci ne sviraju čisto igranje rukom igrača Blizne. U jednom trenutku svi moji igrači staju, nakon čega primamo drugi gol. Nakon toga nekorektno sam se ponio prema sucima, gdje sam nakon psovke dobio crveni karton. Napravio sam grešku koju ne želim niti ću više ikada ponoviti. Brate, molim te napiši i ovo: činjenica je da mene od 'Torcida kupa' do danas sustavno masakriraju. Uz dužno poštovanje prema mnogima, ne znam tko daje za pravo sucima da se uče na nama, da su im poligon igrači koji su prošli sve i svašta da ne nabrajam od Roberta Jarnija, Nikole Tomičića, Alena Delponta, Branka Jakića, Zdravka Prkića-Prke i ostalih, ma to vrijedi i za druge legende kao što je Ivica Mornar, Nenad Pralija, Marko Rosandić da ne nabrajam dalje, odmah se iznerviram.

Dobro, smiri se... Nego, ideš u Njemačku, tko će voditi furije, je li to definitivan kraj Gospodara pehara malog baluna u Splitu?

- Ma slobodno podebljaj i napiši velikim slovima 'NE' nije to kraj. Danas brate postoje mobiteli, internet, skypovi i ostala čuda. Tako da će, dok budem na radu u Njemačkoj, na klupi biti ekran iz kojeg ću dirigirati s ekipom 'Tonija i Goge', a igrači će slušati moje sugestije. Ako ne bude radila internet veza, tu je Alen Delpont koji će provoditi moje zamisli. Ma nije ni problem ni avion, prije dođeš avionom Frankfurt-Zagreb-Split nego autom Zadar-Šibenik, ni to nije isključena varijanta.

Još se nisi navika, prominija si ime, sad si 'Tommy', a katkad ti pobigne staro ime 'Toni i Gogo'...

- Jesam, brate, prominija sam ime, teška su vremena, nemoj se ljutit, ali ne mogu izlazit u javnost o detaljima ugovora, molim te preskoči ovo pitanje. Publici i navijačima će trebati neko vrijeme da se naviknu.

Nego, ajde ti nama reci kako je sve počelo, možeš li vremeplovom opisati gdje, kada i kako si počeo sa malim balunom? 

- Počeo sam tamo 2000-te s 'MNK Janjevo', gdje sam sa svojim kumom Hrvojem Kekezom Kekom i Vladom Ćupurdijom bio viceprvak 3. Lige mladih. Igralo se na otvorenom. Sljedeće godine u 2. Ligi mladih startamo s pet poraza, da bi na kraju osvojili ligu zahvaljujući suigračima Daliboru Mikasu, Ivici Osibovu-Ribi, Bori Malešu, Slavenu Gračaninu, Marinom Pejovskom itd…Dogodine mijenjam ime ekipe, tada se zovem Oliviero Monti (poznati brand naočala kojima je Toni vjeran posebno subotom na Špici), budem prvi i ulazim u Prvu ligu koju odmah i osvajam. Tada je ta moja ekipa bila, uvjetno rečeno, B momčad Split Gašperova, koji je harao državom.

Znaš li ti da kad si uspio okupiti moćnu ekipu 'Tonija i Goge' mnogi koji su reflektirali na teško osvojivu Ligu veterana su rekli: 'Šta će Tomkić, umislio je da je on novi Vlade Šamadan' (op.a. višegodišnji osvajač svega i svačega u malom balunu, pogotovo Lige veterana Split). 

- A šta da kažem na to, brate, nego da izuzetno cijenim Vladu Šamadana, ali ja sam Anton Tomkić, skroz druga priča i totalno druga dimenzija u odnosu na njega, koji je, budimo iskreni, uspio postaviti visoke standarde malog baluna i kapa mu do poda i slobodno napiši da sam kod njega pokupija onu frazu 'Ili jesi ili nisi' koje se držim do danas i to ti je u stvari odgovor na sva pitanja.

Znam da si ti vodio neke utakmice Diskont Tonija po turnirima, kako je to bilo?

- Vlado mi je ukazao povjerenje i gurnuo mi u ruke vruć krumpir na turniru u Dugopolju, rekavši mi: 'Diko, ili jesi ili nisi, tu nema treće', gdje sam nažalost s Deanom Banićem, Bojanom Šimićem, Ribom Osibovim i Franom Despotovićem izgubio finale. Onda je došao jak turnir u Danilu, gdje sam Vladi donio pehar prvaka. Tu su igrali Hrvoje Kekez Keko, Željko Mijić, Pjer Malvasija, Joke Jurić, Bojan Šimić, Vibor Podlipec, Dean Banić, Riba Osibov, Slaven Gračanin, Ivo Jukić i Dalibor Mikas. Poslije mi je Vlado u četiri oka rekao 'diko, položio si veliku maturu, sad možeš di oćeš i šta očeš'.

Kako ti je uopće palo napamet da uđeš i za 180 stupnjeva okreneš jednu prosječnu ekipu koja je stalno mijenjala imena od Express Line 35, preko Klesarstva Dicmo do Securiatatee Buzov...

- Nećeš vjerovati, brate, jednom ti odem na topli sendvič u Ježurka i odjednom se niotkud ukaže Gordan Gogo Boljat i uleti mi s pričom: 'Evo meni moga sponzora', nakon samo jedne sekunde razmišljanja prihvatio sam izazov. Jedini problem je bio kako nazvati ekipu danima sam razmišljao koje ime dati. Po mojoj glavi vrtila su se razna imena. Jednom sam se probudio u tri ujutro i tada mi pada napamet genijalno ime 'Toni i Gogo'.

U tebe igra i najbolji igrač svih vremena na ovim prostorima Nikola Tomičić, daj reci par riječi kako je došlo do te suradnje...

- Nikola je igrao još davnih godina za mog oca po tunirima za ekipu 'MNK Janjevo Split', pogotovo je rasturao na onom poznatom zagrebačkom turniru Kup Sv. Nikole, gdje su još nastupali 'Glama Brijeg', 'Uspinjača', te mnoge druge moćne ekipe. S Nikolom je uvijek u paketu išao Siniša Alebić Brajo, koji je kasnije zajedno s Nikolom otišao u 'Milwaukee Wawe', gdje je za razliku od Nikole i ostao. Brajo i dan danas rastura po američkim travnjacima kao trener. Nikola je na nekoliko turnira nastupao za mene i mog kuma Keka i nikad nije poslao odbijenicu na naš poziv i na tome sam mu vječno zahvalan. Dugo godina poslije, kada smo krenili u prvu sezonu s 'Tonijem i Gogom', jedva smo ostali u Prvoj ligi, imali smo bod više od predzadnjih. Kreće nova sezona gdje sam cijelo ljeto snimao stanje ekipe i puno toga mi je bilo kristalno jasno, ali nešto je falilo da bi stvar bila savršena. Opet sam se, kao i obično kad donosim velike odluke, probudio usred jedne vruće ljetne noći i shvatio što trebam napraviti. Sljedeće jutro Nikola Tomičić je potpisao za 'Tonija i Gogu'. Nikola je prve godine veteranskog nogometa igrao za 'Elektroprijenos' i bili su prvaci, onda je igrao za Šamadana (op.a. 'Diskont Toni') i 4-5 godina bio prvak, sad je kod mene opet dvostruki prvak osvajač Kupa i Superkupa i ove godine će opet bit prvak, iako smo u rezultatskom minusu, ali nemoj to napisati jer će odmah ovi kako ih ti zoveš dušebrižnici reći: 'Eno ga, Tomkić je poludija'.

Kad smo kod nogometnih veličina, pitao bih te za jednog čudesnog igrača Josipa Jožu Palića iz 'Uspinjače', kasnije iz 'Glama Brijega', kojega pretpostavljam možda i poznaješ, ali ako griješim ispravi me. 

- Naravno da ga poznajem, to je moj brat i mogu ti kazati da je to rijetko viđeni talent s karakterom i snagom u glavi. S Josipom se često srećem i uživam u svakoj minuti u njegovom društvu, dok je o njegovim nogometnim mogućnostima suvišno govoriti. Jedino je žalosno što se na internetu na kapaljku mogu naći njegove majstorije. To je nezaustavljiv stroj koji može proći koga hoće i kad hoće, a, molim te napiši i ovo, to mi je strašno važno, jedini koji mu je mogao stati na kraj je sadašnji izbornik A-selekcije Mato Stanković. Jednom mi je Joža, kad sam mu u razgovoru spomenuo izbornika, kazao: 'Uf, to je bio živi zid za mene, jedino sam se od njega odbijao, bio mi je neprelazan. Ja fintu, on ništa, ja opet fintu, a on mi uzme balun i tako stalno.'

Ajmo se vratiti u dvoranu Gripe, u drugoj sezoni 2014/15  osvojio si skoro sve: prvenstvo, Kup (3:1 protiv Pervanovog Vagabunda 0:1 Poljak, 1:1 Gudelj, 2:1 Delpont, 3:1 Jakić) i Superkup (3:1 protiv Bakićevog Grada Splita 0:1 Januzović, 1:1 Špar, 2:1 Tomičić, 3:1 Prkić), jedino ti je izmakao Zimski kup u onom čuvenom raspucavanju između Duje Špalja i Dalibora Jankovića 11:12 (u regularnom tijeku je bilo 2:2, Radanović 0:1, Špalj 1:1, Posinković 1:2, Jakić 2:2.).  U sljedećoj sezoni si opet uzeo vrč. Gdje si našao motiv za tu i sada za ovu sezonu.

- A tu znaš odgovor i slobodno napiši: Gladniji sam trofeja od Mourinha i Guardiole skupa.

Mnoge zanima priča oko Zdravko Prkića Prke. Na pola sezone 2014/15 kad je bio u životnoj formi, popularni Prka se spustio kat ispod u Drugu ligu, gdje je nastavio s briljantnim partijama. Lokalni dušebrižnici su uvjerenja da si se olako odrekao usluga malonogometnog wunderkinda.

- Ovako, Prka je genijalac malog baluna, tu nema dileme, ali u jednom trenutku je kao Ronaldo pokušao biti iznad mene i ekipe. Tri sekunde poslije bio je na transfer listi. Nakon njegovih proljetnih briljantnih igara u 'Antonici' bio sam prisiljen ponovno 'otkupiti' njegov ugovor. Izgubio sam na tom re-transferu, ali nisan falio, Prka igra u životnoj formi i drži me iznad vode u, moram priznati, nezavidnoj situaciji.

U sezonu 2015/16 ušao si s dresovima španjolske reprezentacije, čija je to bila ideja?

- A čija će bit..., nego pusti neka čitatelji pogađaju.

Generalno ovde samo pričamo o tebi, ali ipak ne bi bilo fer ne spomenuti drugog od vas dvojice iz sponzorskog dvojca, Gordana Gogu Boljata. Njega još itekako vuče da bude golgeter (2014/15, 22 gola, 2015/16, 13 golova). Ti si Alfa, Gogo je Omega.

- On je vrhunski sidrun, krakat, neugodan, gladan golova, egoista, ne dodaje nikome, unosi neku dimenziju više za ekipu u kojoj igra. Sad ima problema s koljenom, ali vratit će se on, u to sam siguran. Hvala mu što me 'skuva' da mu budem sponzor.

Sada ide teško pitanje: ajde složi mi 10 igrača plus 2 vratara s kojima si igrao mali balun, a da ne igraju u današnjem Toniju i Gogi...

Evo ti vratari: Ivo Jukić, Mišo Lončar, igrači: Frane Despotović, Dean Banić, Slaven Gračanin, Marin Pejovski, Jure Aljinović, Goran Granić, Goran Vuković, Marijo Božiković, Đafić.

Ide još jedno, ajde složi mi idealnu ekipu isto 10-12 igrača plus 2-3 vratara od veterana koji ne igraju u tebe.

Vratari: Hrvoje Aljinović-(Zenta), Dragan Stojkić-(Elektroprijenos), Damir Karaman-(Grad Split), igrači: Ivica Mornar Moka-(Grad Split), Luka Aničić-(Grad Split), Ivan Radan-(Monthy Python), Alen Kovačević-(Zenta), Dalibor Janković-(Jadransko Osiguranje), Bartul Broketa-(Zenta), Mario Božiković-(Vagabundo), Jure Aljinović-(Jadransko Osiguranje), Vedran Runje-(Grad Split),i Tonći Vuka -(Grad Split).

Nabroji mi sve trofeje u karijeri... 

- 2. Liga mladih, 1. Liga mladih, dva puta 1. Liga veterana, Kup Veterana, dva puta Superkup Veterana jednom sam dobio Grad Split 3:1, jednom Elektroprijenos 4:3, od turnira Lišani, Danilo, Podstrana, Torcida Kup i čuveni Turnir Isse gdje smo u šarenom sastavu u finalu dobili Issu. Za nas je branio neki košarkaš u dresu Runje (op.a.talentirani Duško Jovanović iz ex. Pina), Milan Milivojević, opet moj kum Keko, i ti si igra legendo, igra je i Sina Vickov, Dejan Galić, Zvonko bio je proglašen najboljim igračem turnira iskreno zaboravija san mu prezime (op.a.Žnidaršić), Stipe Trgo, Željko Marić i pokojni Dragan Caktaš.

A evo najteže pitanje, koji ti je trofej u karijeri najdraži?

- Ma mogu ti kazati da volim sve trofeje, ali nekako kad se sjetim osvojenog Torcida kupa, uvijek mi srce dodatno zaigra i hvala svim igračima koji su mi to omogućili i to redom: Ivo Jukić, Joke Brnabić, Slaven Gračanin, Frane Despotović, Boško Perišić, Bojan Šimić, Riba Osibov, Dean Banić i naravno Nikola Tomičić. S nama je bio i maser Mate Rodić. Izdvojio bih i veliku pobjedu protiv MNK Brodosplit Inžinjering, za koji sam navijao, dok mi je najveća trauma bila poraz u finalu 'Lige uspješnih firmi', koju je organizira moj kum Keko u Spaladiumu. U finalu smo bili veliki favoriti protiv 'Trentona', već sam pripremio postolje za pehar, ali organizator moj kum Keko doveo je Trentonu vratara Mišu Lončara, koji je bio nesavladiv. Dan danas se ponekad budim cijeli u znoju nakon noćne more u kojoj me izluđuju moj kum Keko i Mišo Lončar odnoseći mi pehar iz ruku.

Priča se da s tobom pregovara grupa najvećih mogućih pojačanja među veteranima, a da si kaparira Deana Banića i Joška Brnabića, koji pune 35 za koju godinu. 

- Sve znaš legendo, nego da ti kažem nude mi se najbolji igrači Zente, Grada Splita, Jadranskog Osiguranja i dva igrača Vagabunda, stalno zivkaju pitaju kad će obući dres furije, je li to dosta ili treba još što dodati?

Ako dovedeš ove igrače koje si mi nabrojio, sljedećih deset godina ćeš biti prvak veterana, nego mogu li staviti njihova imena u tekst?

- Nemoj, brate, i ovako me mnogi gledaju preko nišana, ali vidit ćeš na proljeće dolaze dvojica, na jesen još dvojica.

Brzopotezno opiši u jednoj ili dvije riječi svakog svog igrača iz sadašnjeg Tommyja, što ti prvo padne na pamet.

- Evo je li može ovako Nenad Uvodić - drugo ime za Sigurnost, Goran Bašić - mačka na golu, Elvis Perković - granit među vratnicama, Boško Perišić - lucidnost kojoj nema kraja, Branko Jakić - mudrac, Alen Delpont - mašina za golove, Siniša Gudelj - borac na prvoj crti kojeg svaka ekipa samo može poželjeti, Ivan Botić - to je moj čovjek za prljave poslove, Ivica Osibov Riba - neuhvatljiv uvijek korak ispred, Duje Špalj - gromovnik, Zdravko Prkić Prka - neuništiva desetka romantik i 'killer' u vječitoj sjeni Velikog Nikole, Sandro Salacan - naš gospar, Boženko Špar - moja radilica, Gordan Gogo Boljat - pandan Alena Bokšića, Robert Jarni - gospodar nogometa, Nikola Tomičić-brate evo ježim se ne znam šta da kažem, ma stavi Bog nogometa.

Imaš li što dodati za kraj?

- Ma nemoj da svi misle kako Anton Tomkić samo kudi, moram javno pohvaliti organizaciju UMN ma što drugi mislili o tom, u što ne svrstavam sudačku organizaciju, gdje su ljudi koji daju maksimum koji su doveli ovu najvažniju sporednu stvar na vrlo visoki nivo. Dalje moram spomenuti i Mladena Pericu, koji je unio dodatnu dozu ozbiljnosti i znanja u našu ekipu. Moram spomenuti i našeg vječitog i iskrenog navijača Tešiju. Uz dužno poštovanje prema svim mojim igračima koji su svaki za sebe posebni genijalci i moji veliki prijatelji, moja braća, moram u eter gurnuti ime Roberta Jarnija koji je igrao u velikim svjetskim klubovima da ne nabrajam Juventusa, Reala, Hajduka, godinama branio boje A-selekcije Hrvatske prošao sve i svašta osvojio puno toga, a ipak na Gripe dolazi u istom tonusu kao da igra na Santiago Bernabeu ili na Poljudu ili na Delle Alpiju u dresovima navedenih velikana. Svaki balun mu je bitan, svaki aut, korner, svaki gol mu je nova medalja Svjetskog prvenstva, uklizava, baca se, pruža maksimum i traži od svakoga isto to. Kapa do poda i veliko mu hvala.