Dalmatinski portal donosi intervjue sa svim kandidatima koji su ušli u drugi krug izbora za Nadzorni odbor. Evo kako razmišlja Benjamin Perasović...
Koji bi vam bio prvi potez ukoliko biste bili izabrani u novi saziv NO-a?
- Prvi potez bi bio traženje izvješća i rad na dokumentu po kojemu bismo vidjeli gdje smo stvarno sada, prije svega financijski. Moramo vidjeti gdje smo da bi znali kuda idemo. U javnosti su izlazile kontradiktorne informacije, vi znate da su neki članovi NO-a izlazili s brojkama koliko je Hajduk u plusu, a mjesec dana iza toga ispada da Hajduk bez kredita nema ni za plaće. Mi samo moramo skupiti informacije, a onda bez uljepšavanja vidjeti gdje je Hajduk financijski i sportski. Moramo potom donijeti četverogodišnji plan, s tim da se već nakon prve godine vidi ide li se u zadanom smjeru i što smo napravili. Moraju se i ljudi upoznati, ja jedino dobro znam Marka Mustapića jer s njim radim i on je najviše kumovao tome da se prijavim. Zajedno smo prelomili tu odluku. Također ću spomenuti i ideju konsenzusa, te timski rad. Ako smo tu zbog ljubavi prema Hajduku, iz toga bi nešto dobro trebalo izaći.
Kako biste ocijenili rad prošlih nadzornika?
- Nezahvalno je to govoriti. Nakon smjene Brbića, s jedne strane ljudi apostrofiraju dobar rad u Akademiji i poboljšanje infrastrukture, ali bile su tu i česte smjene trenera, prva momčad, te niz ugovora s gomilom igrača koji su prodefilirali kroz Hajduk. Čini mi se da je NO trebao reagirati ranije jer stvari nisu krenule u smjeru koji je bio dogovoren. Sad ispada da glavna stvar zbog koje se išlo u smjene, a to je rezultatski iskorak, ne samo da se nije dogodila, nego je još gore jer smo tada imali financijsku stabilnost, a sad je više nemamo. Onda je logično da se narod pita što se tu dogodilo i u čiju korist se dogodilo.
Koji su ključni koraci koje biste poduzeli za izlazak iz trenutne krize i iskorak kluba? Gdje vidite prostor za napredak?
- Ključni koraci su vraćanje povjerenja, prvo razgovor, a onda dogovor o kratkoročnoj i dugoročnoj strategiji, te početak rada na tome. Prostor je u svim mehanizmima koji su nam zakonski na raspolaganju, prije svega želja za nadilaženjem lažnih opredjeljivanja. Kao da mi sada moramo raspravljati jesmo li za paradigmu Vulića ili paradigmu Oreščanina. Upadanje u spinove da su s jedne strane autentični Dalmatinci, a s druge došljaci je kao da nam je netko podmetnuo neku lažnu dilemu. Mi moramo razmišljati o interesu Hajduka. Glavni kriterij vrednovanja je interes Hajduka, a ne odakle je tko došao. Ne kažem da Hajduk treba prepustiti nekakvim hladnim profesionalcima jer netko tko vodi Hajduk mora imati određenu emociju i biti navijač Hajduka, te mora samim time i razumjeti ovaj silni temperament i zanos koji se oko kluba događa.
Koji su pokazatelji dobrog ili lošeg rada Akademije?
- To je pitanje u koje trebaju biti uključeni ljudi iz struke. Ja kao laik vidim da se lome koplja što su to kriteriji. Meni je logično da je glavni kriterij koliko su igrača proizveli koji su spremni preuzeti teret prvotimca. Ali struka treba reći i u kojoj dobi je igrač zreo da se može reći da je sazrio.
Kakvo je vaše mišljenje o Hajdukovim veteranima?
- Tu nikako ne bih generalizirao. Žao mi je što ljudi za pojam 'legende kluba' imaju odmah negativan stav. Ako je došlo do nesuglasica s pojedincima, to ne znači da su svi igrači koji su velikim igrama zadužili klub nepoželjni. Ja sam tu za apsolutnu individualizaciju i raspravu od čovjeka do čovjeka. Nisam za zatvaranje vrata legendama samo zato što su to stari igrači.
Kako gledate na borbu s HNS-om. Je li bolje ući u tijela i boriti se ili i dalje bojkotirati?
- Mene to podsjeća na situaciju u Njemačkoj šezdesetih i sedamdesetih i osamdesetih. U vrijeme podjele na SR i DDR, u zapadnoj Njemačkoj je postojao pokret 'Vanparlamentarna opozicija'. Vođa je bio student Rudi Dutschke, koji je preživio atentat, a u drugoj fazi života je napisao da se treba pripremiti na dugi marš kroz institucije. Dilema je je li bolje istupiti pa time nešto pokazati ili biti u instituciji, ali istovremeno si tamo preglasan i oni te ne doživljavaju. HNS se mora reformirati, pritisnut je aferama i sudskim procesima od kojih su neke pravomoćne poput Širićeve i još mnoge nepravomoćne. Žalosno je da će se ljudi koji vode HNS sakrivati iza uspjeha reprezentacije i na jedan naivan i osnovnoškolski način govoriti: 'Tko će nas kritizirati kad smo drugi na svijetu'. To je mazanje očiju i manipuliranje ljudima. Taj uspjeh su napravili igrači kojih 99 posto igra u bogatim inozemnim klubovima, a HNS je zadužen za cjelokupnu infrastrukturu, HNL, ženski nogomet, što sve skupa nema veze s uspjehom reprezentacije. Često se sjetim vratara Subašića koji je u nizu situacija na SP-u skidao dres i pokazivao na majici lik Hrvoja Ćustića. U špici uspjeha reprezentacije lik Ćustića podsjeća da je poginuo zbog toga što je netko izdao licencu za teren na kojem se nalazi betonski blok. A HNS je izdao licencu. Potpuno je neprihvatljiva politika da taj uspjeh bude izgovor za nereformiranje jednog okoštalog sustava.
Kako komentirate ispade pojedinaca zbog kojih se kažnjava klub? Zadnji primjer je ova kazna od četiri utakmice bez publike...
- Hajduk je u svojoj povijesti bio kažnjavan, a navijači su znali i promijeniti nešto u ponašanju zbog ljubavi prema Hajduku i činjenice da je bio izvan Europe, kao primjerice nakon Marseillea. Moramo ići prema situaciji u kojoj će doći do nove mobilizacije energije i nove povezanosti ljudi koji rade u klubu i onih koji navijaju. Ja ne želim opravdavati topovske udare, ali želim podsjetiti da su trenutno navijači najveća vrijednost Hajduka. I u ovom momentu ono što Hajduk čini velikim klubom je prije svega njegova publika, a ne poslovni potezi i smjenjivanje trenera svako malo. Budući da su navijači velika vrijednost, Hajduk bi o tome trebao i sigurno će voditi računa. Sigurno će i sama Torcida i drugi navijači nalaziti rješenja kako se u budućnosti ponašati. Poznavatelj sam navijačke subkulture, razgovora nikad dosta i nadam se da će tu biti više zajedničkih odluka i istupa koji će rezultirati s manje baklji u terenu.
Da ste bili u poziciji, biste li digli ruku za smjenu trenera Vulića i postavljanje trenera Oreščanina?
- O tome što se dogodilo nemam dovoljno informacija. Malo mi je čudno da se u situaciji u kojoj se uspostavlja novi NO i par utakmica prije kraja jesenskog dijela išlo u to. Sve što znam sam saznao iz medija, a to je da se radi o sukobima koncepcija, da treneri prve i druge momčadi nisu razgovarali i slično. Previše je tih smjena bilo, tako da mi je teško odgovoriti bi li ja glasao u konkretnom slučaju. Nije Nadzorni odbor taj koji bi trebao smjenjivati trenere. Volio bih da se pažljivo operacionalizira strategija, donesu određeni ciljevi i traže kadrovska rješenja. Ako smo mi zadovoljni s predsjednikom i sportskim direktorom i ako su oni u skladu sa strategijom našli trenera, onda je karakteristika ozbiljnog kluba da se trener ne mijenja nakon prvih kikseva. Ako se trener mijenja svakih četiri-pet utakmica, to je izraz nekih lutanja ili činjenice da se nisu našla najbolja rješenja.
Smatrate li da sportski direktor Saša Bjelanović i predsjednik Jasmin Huljaj dobro rade svoj posao?
- Nikad u životu nisam s njima razgovarao. Ovako sa strane, Huljaj se čini kao čovjek koji se trudi, ali njih obojica bi trebali zapravo zajedno s Nadzornim odborom vidjeti gdje su u budućoj kratkoročnoj i dugoročnijoj strategiji. To što se dogodilo s Hajdukom prošlih godina zaslužuje dobru analizu, da se iz grešaka nauči i vidi kako naprijed.
Koje ćete ciljeve postaviti predsjedniku u vašem mandatu?
- Rad na zajedničkoj dogovorenoj strategiji, poštenje, transparentnost, strpljivost. Nije mi se kao navijaču problem još strpiti ako vidim da idemo dobrim smjerom. Mislim da će većina ljudi htjeti vidjeti da se ide u dobrom smjeru i da će se klub kroz dvije-tri godine moći boriti za titulu. Mene ne zanima bajka po kojoj će se arapski šeik spustiti s padobranom, upumpati 100 milijuna eura, te napraviti od nas prvake.
Koliki je optimalan Hajdukov budžet?
- Ne znam konkretnu brojku, ali znamo kroz povijest da su momčadi s većim budžetima gubile od onih s manjim. Vidio sam da je jedan od kandidata Alajbeg na vašem portalu rekao 75 milijuna, a ja sam htio reći između 50 i 100. Ne možete ništa bez novca, ali nogomet je sport u kojemu često uz motivaciju i veliku borbenost momčad koja ima neusporedivo manje para može pobijediti onu s velikim budžetom.