HAJDUK I NUTRICIONIZAM Dragana Olujić: Ovdje u hotelu imaju krasan običaj sami raditi jogurt, takav proizvod je puno kvalitetniji od industrijskog

Novinari u svojem poslu često nailaze na situacije da moraju razgovarati o temama s kojima su slabo upoznati. U našoj zemlji s nekoliko milijuna političkih stranaka, nekoliko milijuna nogometnih, i rukometnih izbornika, imamo i barem toliko jednako urednika.

Kako novinarska struka ne predmnijeva da išta znam o nutricionizmu prije nego sjednem i porazgovaram s Draganom Olujić, Hajdukovom nutricionistkinjom, ja se tješim činjenicom da ona ipak radi u Hajduku, i da joj je teže nego meni, jer svaki navijač Hajduka zna što je najbolje za klub, pa tako i što, kad i kako bi igrači trebali jesti.

Upozoravam je na tu činjenicu, a ona s osmijehom prelazi preko primjedbe, pa započinjemo temom povjerenja.

Slušaju li vas igrači, kontrolirate li ih po sobama, imaju li dilera čipseva i gaziranih pića?

- Preteška je ta riječ; kontrola. Takav pristup nema smisla, idemo na pristup da ih se educira i savjetuje, tako da oni poštujući dobre norme i standarde sami vide kako se to dobro odražava na njih, kroz performanse, izdržljivost, brzinu oporavka, kroz antropometrijske parametre. Ovakvi 'zatvoreni' uvjeti, gdje oni zapravo i nemaju izbora nego jesti ono što im je servirano su idealna prigoda da oni kroz taj period sami uvide korisnost poštivanja pravila koje pokušavamo provesti. 

Kako ih uvjerite da vas slušaju?

- Kad na terenu osjete sve benefite koje im donosi pravilna prehrana, više nemaju potrebe eskivirati je. Recimo, kad igrač sam uvidi da mu, na primjer, neunošenje šećera donese to da se ujutro lakše budi, da intenzivan trening od dva sata izdrži bez problema, a da mu oporavak nakon istog traje duplo kraće no prije, igrač će i kad dođe doma odustati od šećera. Govorim ovo kao primjer, jer svaki od njih je jedinka za sebe.

A kako kontrolirate kuhare, jasno mi je da je na Poljudu lako sve držati pod kontrolom, kako se dogovarate s kuhinjama na putu?

- U lancu proizvodnje postoje određeni kodeksi kojih se svi moraju držati, pa shodno tome moramo sve temeljiti na povjerenju, jer ja nemam mogućnost ući u hotelsku kuhinju i kontrolirati stvari. Ali baš to i jest dio tog lanca provjera koji čine HACCP sustav, na kojem inzistiramo kad biramo mjesto boravka. U taj sustav moramo imati povjerenja, jer u tom procesu sirovina se provjerava na više kontrolnih točaka u procesu proizvodnje. Na koncu, između ostalog i zbog toga biramo hotele i restorane visoke klase, jer njima je u apsolutnom interesu izaći nam u susret i posluživati nam samo visokokvalitetnu hranu.

Znanost se mijenja vremenom. U mojem djetinjstvu su me uvjeravali kako je margarin puno zdraviji od masla, danas se na velika vrata vraća svinjska mast. Što je to što je najvažnija stvar u prehrani sportaša, na što se najviše koncentrirate?

- Prvo i osnovno na čemu inzistiramo i što je nešto što nastojimo svesti na apsolutnu nulu jest primjena industrijski prerađene hrane. Želimo da je u sustavu sve 'from scratch', bilo da se radi o makronutrijentu kao što je meso, pa do juha, salata i začina. 

Što to konkretno znači?

- Pa konkretno, na primjer ovdje u ponudi inače nema voćnih jogurta, ali u ovom hotelu imaju krasan običaj da rade sami svoj jogurt, pa su nam izašli u susret i rade nam ih od svježeg voća i domaćeg jogurta. Takav proizvod je uvijek puno kvalitetniji od industrijskog, u kojem najčešće ima i aditiva i pojačivača okusa, koje u širokom luku želimo zaobići.

Dakle, samo organski proizvodi dolaze u obzir?

- Stvar je puno složenija, nije rješenje kupovati hranu u organskim trgovinama, jer to nam ništa ne jamči. Čokolada, ulje i junk food su uvijek junk food, ma iz kojeg izvora došli. Važna je dobra sirovina i kvalitetno kuhanje. Naravno, nije isto komad mesa kupiti svjež ili smrznut, a opet nije isto jesmo li ga kupili od Ante ili od Mate, i to je ono od čega sve počinje.

Vaš zadatak je budućnost. Jednog Huga Almeidu vi nećete natjerati da jede ono što mu vi propišete ako on to ne želi, iako samim tim što mu karijera toliko traje vjerojatno s tim nema problema, ali cilj je, pretpostavljam, educirati igrače već u akademiji o pravilnoj prehrani? 

- Apsolutno ste u pravu. Mi smo tek kratko u klubu, stigli smo pred kraj godine, ali program edukacije za akademiju je već izrađen, a implementirat će ga kolegica Dubravka Jurić, koja je u našem timu zadužena za akademiju. Napravljen je plan i program, krenut ćemo čim se vratimo u Split po kategorijama, po istom principu po kojem radimo sa seniorima. Krenuti ćemo s grupnim savjetovanjima, u koje ćemo uključiti i roditelje po potrebi i ići ćemo stavku po stavku.

Što ćete prvo savjetovati polaznicima akademije i njihovim roditeljima?

- Počet ćemo s osnovama. Izbacivanje industrijski prerađene hrane, aditiva, industrijskih začina. Od početka, od doručka, od toga koliko prije i kad poslije treninga ili utakmice jesti, što uvrstiti u određeni obrok s obzirom kakvi ih napori očekuju, kako odabrati namirnice, koliko obroka dnevno kad je trening, koliko kad je utakmica, a koliko kad je regeneracija, sve su to detalji na koje sportaši trebaju paziti. Nije isto njima ili Vama i meni prekršiti neko pravilo. Njihov metabolizam je ubrzan i svako iskakanje van pravila ih može skupo koštati. Njihova potrošnja energije je enormna, i svako zagađenje organizma oni itekako osjete na svojoj izvedbi. Učit ćemo ih ono isto što primjenjujemo kod seniora. 

Princip je isti, a što je s nijansama? Kako se nosite s različitim tipovima igrača unutar momčadi?

- Razlika je samo u tome što se kod seniora pristup ipak poprilično individualizira. To je taj moderni standard kojem se teži i do kojeg se dolazi kroz posebne testove. Mi još nismo do toga stigli, ali protokoli i za taj dio se izrađuju, i uskoro ćemo i taj dio dovesti do kraja. 

Je li iskakanje ikad dopušteno? Što uraditi s igračem koji ponekad jednostavno želi pojesti nešto nezdravo, jer je u društvu, jer je takva situacija?

- To nije nikakav problem, dapače, ali bitno je da se to radi možda par puta godišnje. Socijalna komponenta je uvijek jako važna, možda i jednako važna kao i svaka druga, ali ključno je da to nije nikad baza prehrane. Tu je i ona priča o naručivanju pizze nakon utakmice, koja im dođe i kao nagrada, uz to što je zapravo vrlo korisna za nadoknadu energije, pod uvjetom da je kvalitetno pripremljena. Za sve postoje protokoli, jer vrlo je važno da osoba ne osjeća opterećenje zbog načina prehrane, nego da se drži režima dobrovoljno i sa zadovoljstvom

Na koncu moram postaviti ovo pitanje; što ja moram jesti da budem visok kao Futacs, jak kao Hugo, a brz kao Juranović?

- Za te tri želje ćete trebati zlatnu ribicu. (kroz smijeh)

Nisam ulovio zlatnu ribicu, a ionako imam nekakav osjećaj da bih prvu želju potrošio na ono zbog čega bi mi kazali da sam lud. 

Razumljivo, nakon ovog i ovakvog razgovora sam ogladnio. Na tanjur za ručak sam, pod dojmom razgovora, stavio puno više salate no inače, ali sam jeo zadovoljan. Zadovoljan što se u Hajduku određene stvari doista dižu na željenu razinu. 

Možda nekome zvuči kao demagogija, jer neće domaći voćni jogurt poboljšati centaršut našim bekovima niti učiniti dodavanja veznjaka preciznijima. Neće, ali će im definitivno pomoći da duže zadrže koncentraciju na višoj razini, jer svi treniraju više manje isto, a razlika je u detaljima. Detaljima na koje se u Hajdukovoj turskoj bazi itekako pazi.