HALO, TURČINOVIĆI: Stanko Bubalo: Gol je bio kao na treningu, a slavlje s Torcidom zauvijek pamtim!

Na današnji dan 2001. godine Hajduk je pobijedio Dinamo sa 3:1 u 'Ligi za prvaka' i napravio velik korak ka tituli. Utakmica se pamti po legendarnom driblingu Stanka Bubala...

- Bio je to dribling kao na treningu. Imao sam otvorenu priliku za udarac, ali odlučio sam se na lažnjak. Ispalo je najbolje moguće - prisjetio se Bubalo pogotka kojega i dan danas pamte brojni Hajdukovi navijači.

Povaljao je Butinu i Sedloskog po travi, poslao loptu u mrežu, a onda...

- Bio sam tada najsretniji čovjek na svijetu! Utakmica je bila neopisivo važna, a ja sam zabio gol koji mi je obilježio cijelu karijeru. Otrčao sam prema punom Sjeveru, što je doživljaj kojega se ne može opisati. To slavlje s Torcidom zauvijek pamtim! Taj susret je odigran u subotu, dan prije Uskrsa. Pamtim da su me i dinamovci zadirkivali, ima ih dosta ovdje u Hercegovini, a pobjedu sam sa suigračima slavio do kasno u noć. Uglavnom pamtim ta slavlja, a ona na terenu su nezaboravna. Leko mi je centrirao za prvi pogodak, a Musa je zabio eurogol za konačnih 3:1. Ponavljam, bio sam tada najsretniji čovjek na svijetu! Igrali smo srcem, a samo onaj tko je doživio doček u Splitu može znati kakav je to osjećaj.

Bubala smo dobili u Turčinovićima, vratili ga u taj dio karijere...

- Iz Osijeka sam došao zahvaljujući Šurjaku, ali trebalo mi je nekoliko utakmica da se priviknem na novi klub i ambijent. Nakon par susreta me krenulo, imali smo sjajnu atmosferu u svlačionici i to je ono što je obilježilo tu generaciju. Sjećam se da smo za prednje pozicije konkurirali Bošnjak, Deranja, Mate Bilić i ja, trener Vulić je stavljao koga je u tom trenutku išlo, a mi smo se super slagali. Danas se igrači naljute čim malo sjednu na klupu.

Zanimljivost je da je Bubalo prvi pogodak za 'bijele' postigao u 10. kolu, a do kraja ih je ukupno nanizao 14, te postao prvi Hajdukov strijelac te sezone...

- Znaš kako je u Splitu, navijači te ili vole ili ne vole. Ja sam imao sreće da bude ono prvo. Torcida nas je gurala naprijed i ne pamtim samo tu utakmicu s Dinamom, već i ono nezaboravno zadnje kolo u Varaždinu, te doček na punoj Rivi pred valjda 50.000 ljudi. Igrački gledano, jako mi je važan bio gol za pobjedu od 1:0 protiv Slaven Belupa, četiri kola prije kraja prvenstva, jer to su bodovi i pobjede na kojima se gradi titula. Zabio sam i u Zadru, gdje smo bili domaćini Osijeku u predzadnjem kolu.

Ne pamti se da je neki igrač za Hajduk odigrao samo jednu sezonu i ostavio toliko dubok trag...

- Drago mi je i čast mi je. Ljudi me i danas u Splitu rado pozdravljaju, sjećaju se tih utakmica. Ta je generacija ostavila jak pečat jer je naslov prvaka značio prekid dugogodišnje Dinamove dominacije.

Nažalost je Bubalo na kraju sezone otišao u FC Karnten...

- U današnje vrijeme bi nakon takve sezone i titule valjda vrijedio milijune... Tada Hajduk nije bio u dobroj financijskoj situaciji i donesena je odluka da me se proda. Klub je nešto zaradio, a ja sam otišao, iako sam po dolasku na Poljud potpisao dvogodišnji ugovor. Moram priznati da mi je po dolasku u Austriju bilo jako teško. Plakao sam gledajući utakmice protiv Mallorce, tu atmosferu na stadionu, smatrao sam da smo imali ekipu koja bi s još dva-tri pojačanja igrala Ligu prvaka. Ali ok, to je život, na kraju sam se i u Karntenu adaptirao, ostao tamo šest godina, te stekao nova dobra iskustva - zaključio je Bubalo.