Nakon šest godina Emir Sahiti napustio je Hajduk i otišao je u njemački HSV. Na Poljudu je prošao puno toga, od 'šikaniranja', preko posudbe u Šibeniku, a potom i povratka te na koncu važne karike 'bijelih'. Za Hajduk je odigrao 121 utakmicu, zabio je 18 pogodaka i ubilježio 20 asistencija.
- Sve je dobro, super, veliki klub. Baš su me dočekali dobro, i trener i suigrači. Zasad je sve super. Klub je velik po tradiciji, po svemu. Vidi se da nije za drugu ligu. Mjesto nam je u Bundesligi - priča nam Sahiti koji je do sada za HSV odigrao tri utakmice.
- Vidi se razlika u terenima, profesionalizmu. Svi rade, šute, nitko ne priča ništa. Svi znaju koji su tu sve klubovi u drugoj ligi. HSV, Hertha, Hannover, Schalke, Fortuna Dusseldorf. Igra je brža, puno se trči. Intenzitet je prebrz. Igrači su jaki u duelima.
Kako teče tvoja prilagodba na ligu i nove okolnosti?
- Odmah sam se navikao, od prvog dana, od prvog treninga. Sretan sam, dobro mi ide. Odgovara mi liga, rekao sam da je Njemačka pravi izbor za mene.
Gdje te trener vidi?
- Igrao sam dvije utakmice na desnom krilu, treću utakmicu kao desni wing-back. Najviše me vidi na krilu.
HSV je drugoligaš od 2018. godine. Može li se napokon izboriti povratak u Bundesligu?
- Imamo iskusne igrače i mlade talentirane. Došlo je i nekoliko pojačanja. Imamo top momčad. Hamburgu je mjesto da bude gore. Borit ćemo se da uđemo. Bit ćemo presretni ako to uspijemo.
Priča tebe i HSV-a traje već neko vrijeme, zar ne?
- To traje dvije godine. Nisam forsirao ništa. Rekao sam ako dođe ponuda koja zadovoljava Hajduk da ću otići. Da sam i ovog ljeta ostao u Hajduku ne bih bio nesretan.
Priča li se u HSV-u o Mariju Vuškoviću i jeste li se možda sreli?
- Svi mi govore da je top momak. Ja to znam, igrao sam s njim. Popričali smo o HSV-u, živim u stanu gdje je on bio.
Protiv Cipra si zabio i prvi pogodak za reprezentaciju Kosova, to ti sigurno dosta znači. Može li Kosovo u bliskoj budućnosti doći do plasmana na veliko natjecanje?
- Sretan sam što sam zabio, to mi dosta znači. Kosovo ima igrače u jakim ligama, svi se nadamo da ćemo ubrzo biti na velikom natjecanju i s ponosom predstavljati našu državu.
Kako si doživio odlazak iz Hajduka?
- Kad sam pogledao video oproštaja, plakao sam kao dijete tri dana. U šest godina sam prošao dobre i loše stvari, poraze i pobjede. Sa suigračima sam imao top odnos. Osjećao sam se kao doma. Neću nikad zaboraviti klub, suigrače. Nije malo negdje provesti šest godina.
Koji trenutak najradije pamtiš?
- Kad smo osvojili prvi kup. Sjećam se kao danas, utakmica protiv Rijeke, slavlje na Rivi, navijači su bili sretni i zadovoljni s nama. To neću nikad zaboraviti, a ni gol protiv Dinama na Poljudu (1:0). To mi je posebno.
Prošao si puno trenera, ima li neki kojeg bi istaknuo?
- Imao sam puno trenera. Od svakog možeš nešto naučiti. Ne mogu izdvajati nikoga.
Jedan je trener baš dosta vjerovao u tebe. To je Ivan Leko. Kod njega si igrao i kada možda to i nisi zaslužio?
- Trener Leko je vjerovao u mene baš puno. Nisam bio u formi pet-šest utakmica. Stavljao me igrati unatoč svemu. Baš mi je bilo drago kada sam nakon toga zabio Lokomotivi i Dinamu. To je bilo neopisivo. Sjećam se da je u izjavi nakon utakmice rekao kako mu je puno ljudi govorilo da me stavi na klupu, ali nije htio. Dobar čovjek, želim mu svu sreću.
Pratiš li Hajduka i dalje?
- Pratim svaku utakmicu, sve sam gledao. Pratit ću dok sam živ. Hajduk mi je duboko u srcu. Dobro su krenuli. Daj Bože da dođe titula. Rano je pričati, ali ovako kako igraju, koncentrirano, maksimalno...Imaju dobru momčad. Igrači su odlični, atmosfera je top. Samo da se ovako nastavi. Hajduk je veliki klub, očekivanja su uvijek velika.
Kako si doživio Gennara Gattusa?
- Prošao sam puno trenera, ali pripreme koje su odrađene ovog ljeta nikad nisu bile teže. Znao sam da ćemo biti spremni, 200%. Odrađeno je sve na maksimumu. S njim sam naučio puno stvari, pričao je sa mnom prije utakmice, govorio mi da mogu driblat. Top čovjek i trener, svi znaju koja je legenda. Imali smo odličan odnos. Svaki dan na treningu sam uživao. Hajduk je veliki klub, očekivanja su uvijek velika.
Kada je po tebi zadnjih sezona Hajduk bio najbliži tituli?
- S Valdasom smo imali top sezonu i malo je nedostajalo da se dođe do naslova. Imao sam osjećaj da smo u Maksimir na zadnje kolo došli s dva boda manje da bismo sigurno pobijedili.
Tko je kriv za prošlosezonski debakl?
- Prošle sezone smo imali top igrače, nikad bolji Hajduk. Krivi smo mi igrači, nitko drugi. Igrači igraju. Da smo bili pametniji, da uđemo smireno... Ulazili smo u utakmice pod presingom da moramo pobijediti, onda se stvori pritisak. Mi smo gubili na malim utakmicama.
Jesu li kola krenula nizbrdo nakon poraza od Rijeke na Poljudu?
- Imali smo i dalje prednost, bilo je 16 utakmica do kraja. Onda su stigli porazi od Lokomotive, Istra... Takve utakmice ne smiješ nikad izgubiti.
Kako si se snašao u roditeljskoj ulozi?
- Mala ima već dva mjeseca, hvala Bogu sa mnom su ona i supruga. Uživam svaki dan. Drugačije je kada si otac, najljepši osjećaj na svijetu - zaključio je Sahiti.