INTERVJU Filip Bradarić: Nikad nisam bio bolji i s više želje!

Filip Bradarić vratio se u Hajduk nakon četiri i pol godine. U veljači 2015. otišao je s Poljuda u Rijeku, da bi potom otišao u Cagliari koji ga je posudio 'bijelima'.

- Izuzetno sam sretan što sam ponovno tu, u Splitu, u klubu u kojem sam proveo 15 godina. Od prvog dana kada sam saznao da najvjerojatnije neću biti u Cagliariju u prvom planu htio sam ići igrati. Kada se pričalo o posudbi prvo što sam rekao je da me jedino Hajduk zanima. Znao sam da su u tom trenutku šanse bile male, ali napravio sam sve da dođem i stvarno sam sretan. Nikad bolji, nikad iskusniji, nikad s više želje - rekao je na početku Bradarić, a zatim usporedio svoju kvalitetu kada je otišao s Poljuda i danas.

- Mislim da sam puno bolji. Prošlo je puno godina, dosta je toga iza mene. Puno dobrih stvari, puno dobrih rezultata, puno iskustva, puno velikih utakmica. Normalno da u odnosu na prije imam puno veće samopouzdanje i sigurno sam bolji igrač.

Kada si u Cagliariju shvatio da nisi u prvom planu? Je li to otkad je krenula priča da se u klub vraća Radja Nainggolan?

- Prije toga sam imao ponudu PAOK-a, za mene je to bila vrhunska opcija, međutim predsjednik je rekao da nema šanse, da me ne želi prodati. Poslije toga je na presici izjavio da sam važan igrač za Cagliari. Nakon sedam dana je krenula priča da se vraća Nainggolan. On je tražio da igra poziciju zadnjeg veznog. Tu sam ja vidio da neću biti u prvom planu, već na klupi. Želio sam igrati, meni je najvažnije da igram.

Je li bilo još opcija za posudbu?

- Bilo je puno klubova i opcija. Na kraju se pojavila i opcija s Getafeom zadnja tri dana, kada sam bio sto posto siguran da želim u Hajduk. To me malo iznenadilo, pogotovo što su iz Cagliarija dosta forsirali da idem u Getafe, ali hvala Bogu da se sve odvilo kako sam želio. 

Odrekao si se određenog dijela novca kako bi stigao u Hajduk?

- S njima sam imao velike razgovore. Rekao sam svoju želju. Što se tiče financijskog dijela, mi smo pričali s Hajdukom kakva je situacija. S Hajdukom je sve dogovoreno u pet minuta, a poslije je bilo na meni da se ja dogovaram s Cagliarijem, hoće li me pustiti. I to smo odradili. Ne bih pričao o financijskim detaljima, na tome skupljati poene. Stigao sam u Hajduk izrazito svojom željom, osjetio sam nešto u sebi da želim doći tu. Vidio sam da je ekipa dobra, sviđa mi se sve skupa. Nadam se da će na kraju sve biti dobro.

Rekao si da si se Hajdukom dogovorio u pet minuta, znači li to da si izgladio nesporazume s predsjednikom Brbićem koji su se pojavili nakon tvog odlaska u Rijeku?

- Prošlo je puno godina od nekih stvari. Ja nikad nikome ne zamjeram ništa, to su normalne stvari. Nije lako u tim relacijama predsjednik-direktor-igrač. To su stvari koje se događaju u poslu, u nogometu, svakodnevnom životu. Najbitnije je da sam ponovno tu, ja i predsjednik smo sada u dobrim odnosima. Nema tu puno problema.

U kakvom si stanju, jesi li spreman za najveće napore?

- Pohvatat ću sigurno brzo konce. Želja u meni je velika. Prošao sam pripreme s Caglijarijem, imao sam malu ozljedu, istegnuće zadnje lože, a posljednja tri-četiri dana u Italiji mi nisu dali trenirati, da se ne bih ozlijedio. Znali su da idem.

Želja ti je s Hajdukom ostvariti nešto što će se pamtiti?

- Normalno. Hajduk zadnjih godina nikako ne uspijeva napraviti iskorak. To nije lako, Dinamo svake godine stvara odličnu momčad, igraju Europu, ali došao sam napraviti nešto. Da nemam neki cilj ne bih se ni vraćao. Rekao sam prije neki dan da je moj cilj osvojiti naslov prvaka s Hajdukom. Mislim da je to cilj svakog navijača Hajduka. Od malena su me učili kući i ljudi okolo da je Hajduk najbolji klub u Hrvatskoj i da mora biti prvak uvijek. Tome se teži i ne želim se zavaravati s nečim drugim. Naravno, ako se to ne dogodi čestitat ćemo onome tko je ispred nas, ali radit ćemo sve da budemo što bolji.

Koliko je to realno?

- Teško je o tome pričati. Ne treba spominjati ni druge klubove u Hrvatskoj, najbolje da razmišljamo o sebi, da svakog dana pokušavamo raditi korak put naprijed. Da u svlačionici bude prava homogena grupa, pa da to prenesemo na teren. Da uvijek stanemo jedan uz drugoga, to može donijeti velike stvari i rezultat.

Kako je Rijeka u tome uspjela?

- To se dogodilo jer je bila prava ekipa koja se držala zajedno na terenu i izvan njega. Kada se pojavio problem, zajedno bismo pronašli rješenja. To je nešto što želim prenijeti ovdje, u ovu svlačionicu. Ima puno mladih momaka koji su željni dokazivanja, željni dati maksimum. Tu je i nekoliko iskusnih igrača, Mijo Caktaš je jedan od njih, s njim sam odličan. Mislim da nas dvojica možemo puno pomoći.

U prošlosti je bilo dosta povrataka u Hajduk, a neki se baš nisu istaknuli...

- Da imam neki strah i da bježim od odgovornosti ne bih došao tu. Izabrao bih neki drugi klub, onda bi tamo igrao i dokazivao se. Znam da imam veliku odgovornost, zbog toga sam i došao tu, želim biti onaj koji će puno toga dati i pomoći ovoj ekipi. Mislim da mogu i da je ekipa kvalitetna, ima puno mladih dobrih igrača. S dobrim radom i pravom homogenom grupom može se puno toga napraviti.

Kada si odlazio, Hajduk je prodavao igrače za sitniš kako bi se spašavao klub. Sada se odbijaju i veće ponude, kakav je Hajduk danas u odnosu na prije četiri i pol godine?

- Razlika je velika. Tu sam tri dana, ali što se tiče organizacije i nekih stvari velika je razlika u odnosu na prije. Možemo se mi zavaravati sa svim, ali nogomet je postao takav da ako nema novca ne možeš ništa napraviti. Puno govori i činjenica što se igrači prodaju za šest, sedam milijuna. Klub je stao na zdrave noge, počelo se puno pametnije raditi i ja se nadam da će klub nastaviti ići prema gore. U vrijeme kada sam ja bio, bilo je dosta starijih igrača. Sada je situacija drukčija. Tu sam kratko, dosta je igrača u reprezentaciji, nisam se sa svima upoznao, ali ovo što vidim stvarno sam zadovoljan. Nisam vidio nijedno lice koje se ističe, to je prvi dojam. Vidjet ćemo kad se vrate ostali kakva će biti situacija, ali najbitnije je da budemo svi zajedno, da se stvori prava klapa. Napravit ću sve da se što više družimo, budemo zajedno i mislim da je to veliki plus za nešto dalje.

Hajduk ima kapetana, ali vidiš li se ti kao kapetan?

- Velika je odgovornosti biti kapetan Hajduka, ali također i velika čast. Došao sam tu iz druge zemlje, iz drugog kluba, nije na meni da o tome razmišljam. Na meni je da sve iskustvo i znanje koje imam prenesem i pokušam ih prenijeti na teren te tako pomoći svima oko sebe. Te stvari oko kapetana ćemo ostaviti za svlačionicu, za stručni stožer i sve ljude okolo.

Što je rekao trener Burić, na kojoj te poziciji vidi?

- Odradili smo već jedan razgovor, pričali smo o svemu skupa. To je bio uvodni razgovor, s vremenom ćemo dosta pričati. U veznoj liniji ima puno dobrih igrača, treba to posložiti. Sigurno da ni njemu nije lako, ali trener je taj koji ima svoju viziju, sistem, ne mogu se ja tu miješati. Prilagodit ću se svemu i dati svoj maksimum.

Jesi li u Rijeci bio bolji nego u Hajduku jer te Matjaž Kek znao bolje koristiti ili jer si tamo stekao iskustvo?

- Teško je sada reći. Kada je Kek u pitanju, to je čovjek koji je od prvog dana stao iza mene. Vodio me četiri godine, napravio je od mene reprezentativca. Na tome sam mu maksimalno zahvalan. U Rijeci sam ostvario velike stvari, ali prije svega ekipa je ta koja me lansirala. Suigrači koji su bili vrhunski na terenu i izvan njega.

U Rijeku je sada stigao Franko Andrijašević, jeste li se u međuvremenu čuli?

- Čuli smo se. Franko je sigurno pojačanje za svaki klub u HNL-u. Tako će biti i u Rijeci. Želim mu svu sreću gore, to je njegov put.

Čuješ li se s ostalim igračima iz riječkih vremena?

- S puno igrača sam u kontaktu. To je bila strašna grupa i normalno da ćeš ostati s takvim momcima u kontaktu cijeli život. Imali smo pravu grupu, u svakodnevnom smo kontaktu.

U Hajduku te trenirao Igor Tudor, u Rijeci Matjaž Kek, a u Cagliariju Rolando Maran. Samo tri trenera, nije baš uobičajeno?

- Bio bih najsretniji da se ovu cijelu sezonu ne promijeni trener jer bi to značilo da sve funkcionira na najbolji mogući način. U Rijeci sam bio, funkcioniralo je sve dobro. Trenera nisu dirali, dali su mu maksimalno povjerenje. Split je dosta specifičan, traži se rezultat i ako ga nema teško da se može nekoga istrpjeti. Nadam se da ćemo s gospodinom Burićem dobro raditi, da će rezultati biti dobri i da neće biti razloga za ikakvom pričom o nečem drugom.

Koliki ti je motiv povratka u Hajduk bio u kontekstu Europskog prvenstva 2020. godine i povratka u reprezentaciju?

- Sigurno da je i to jedan od motiva. Meni je najvažnije bilo da igram, jer ako ne igraš nema te nigdje. Ni u reprezentaciji, niti možeš negdje ići, napraviti nešto. U cijeloj svojoj karijeri ništa mi nije bio problem. Kada sam završio juniorski staž išao sam igrati treću ligu. Znao sam ako ću odigrati tu 30 utakmica da ću ići u drugu ligu kao što sam išao. Od malena sam naučio ići korak po korak, tako želim i sada. Samo želim igrati i dokazivati se.  

Propustio si rujansku akciju reprezentacije, a u listopadu Hrvatska igra u Splitu s Mađarskom?

- Na meni je da radim, budem maksimalan i da se na terenu pokažem u najboljem svjetlu. Na izborniku je da odlučuje koga će zvati, da vidi tko mu treba u datom trenutku. Ja se nadam, dugo sam u reprezentaciji i normalno da nikome nije drago kada nije u krugu. Napravit ću sve da se to promijeni. Samo te rad i dobre igre mogu lansirati.

Život piše čudne priče, a ti ćeš u povratničkom susretu za Hajduk zaigrati baš u Rijeci?

- Imam ogroman motiv od prvog dana kada sam stigao na Poljud. Moj motiv i moje želje su velike. Najdraže mi je što dolazim na trening prepun želje i veselja. Prva utakmica je na Rujevici protiv Rijeke, sigurno neće biti lako. Teško se može reći da je na Rujevici netko favorit protiv njih, ali ja mislim da Hajduk ima odličnu momčad. Imamo još dosta vremena da se još posložimo za tu utakmicu. Moramo ići tamo s jednim ciljem koji je u svakoj utakmici isti, a to je pobjeda.

Kakav doček na Rujevici očekuješ?

- Ne znam, iskreno nisam o tome razmišljao. Puno ljudi me to pita. Moj stav je da bi bilo nekorektno da išta kažem protiv tog kluba, protiv ljudi u klubu. Od prvog dana prihvatili su me maksimalno, dobio sam i kapetansku traku, što je velika stvar ako si iz Splita. Doći ću gore, odraditi svoje najbolje, a njihova reakcija će biti kako oni osjećaju. Ja u to ne mogu ulaziti. 

Ti si jedan od onih koji iako je bio na protivničkoj strani u Splitu nije dobio zvižduk?

- Svi ljudi koji su bili oko mene, moji prijatelji, ljudi koji me poznaju, znali su moje stavove i sve stvari oko mene.

Lani si nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji stigao na slavlje u Split. Imao si i emotivan govor, najavio si borbu da se reprezentacija vrati u Split...

- Split je moj grad. Ja znam svaku ulicu, pola ljudi koji ovdje žive. Sve mi je nedostajalo. Cagliari je lijep, ali kada te pitaju, Split je Split. Svatko tko je rođen u Splitu, gdje god da ode reći će da je doma najljepše. Što se tiče govora na Rivi, bilo je spontano. Nije to samo moj stav, svi žele igrati u Splitu. Željni su atmosfere splitske publike, svi znaju da to ne mogu nigdje doživjeti. Svi oni s respektom pričaju o atmosferi na Poljudu.

Ipak je čudno da si ti kao jedan od najmlađih to izgovorio, a ne netko od starijih igrača?

- Ne mogu ulaziti u to. Svatko ima svoje razloge. Lako je pričati svima sa strane. Kada si igrač, onda je puno stvari oko tebe, nije lako, moraš biti najviše posvećen sportu, nogometu i klubu koji te plaća. Kako je sa strane pričati, ali igrač biti je jako teško - zaključio je Bradarić.