Predsjednik KK Splita Domagoj Maroević je svoj put na čelu 'žutih' počeo 1. rujna 2017. godine, a sada je njegov klub pred velikim finalom košarkaškog prvenstva Hrvatske. Upitali smo ga kakvo je stanje bilo onda, u odnosu na ovo današnje.
- Tada nam je bilo ostalo platiti još nekih 7,5 milijuna kuna iz predstečajne nagodbe te 6,5 milijuna kuna obaveza koje smo zatekli. Od toga je bilo i tri milijuna kuna kredita koji smo digli da bismo mogli funkcionirati. Sad smo došli na ispod milijun kuna iz predstečajne nagodbe, a sve obveze prema igračima i svima ostalima ispunjavamo redovito. Nemamo tekućih dugova i plaće od početka našeg mandata nisu kasnile niti jedan mjesec. Predstečajnu nagodbu bismo trebali riješiti do kraja ove godine. Imamo jednog ozbiljnog vjerovnika, a to je Credo banka sa 490.000 kuna. Tu su još dvije pravne osobe s kojima ćemo pokušati dug pretvoriti u sponzorstvo, nadam se već ovog tjedna, kada imam sastanak na tu temu. Sve igrače i druge osobe smo isplatili u kompletnom iznosu. Postat ćemo vjerojatno prvi sportski kolektiv koji je izašao iz predstečajne nagodbe, a bilo bi dobro provjeriti je li to baš i nekoj od firmi uspjelo - priča Maroević.
Kakvo je na početku bilo stanje s igračkim kadrom?
- Momčad je bila više-manje definirana za sezonu, a dva-tri dana po dolasku smo doveli Pavla Marčinkovića i Mike Scott je došao iz Šibenika. Htjeli smo osjetiti i Drugu ABA ligu, a bila je aktualna i FIBA Champions liga, za koju smo dobili pozivnicu, no u tom trenutku mi to nismo mogli financijski pratiti. Trošak natjecanja je bio 150.000 eura, a mi smo se odlučili za postepen put dizanja.
Je li Vam predsjedničko mjesto bio prvi angažman u sportskom kolektivu?
- Godinama ranije sam u nekoj vrsti proširene neformalne uprave volontirao i pomagao u rješavanju određenih problema i pronalaženju sponzora, tako da sam bio upućen u rad, a cijeli život sam vezan za klub kao navijač.
Koliko trenutno KK Split ima zaposlenih ljudi?
- Samo troje. To je malo za ozbiljniji iskorak, ali mi smo išli na to da možemo imati više trenera u omladinskom pogonu. Prva momčad ima tri trenera, a škola košarke sedam. Najvećim dobitkom smatram što smo od stotinjak djece u omladinskom pogonu došli do njih 400. Broj nije pao ni u vrijeme pandemije jer smo im omogućili besplatne treninge na otvorenim terenima. Inače koristimo našu veliku i malu dvoranu, za čije uređenje je puno napravio Dino Rađa, a također se trenira i u šest školskih dvorana.
Što ste sebi zacrtali za cilj na početku mandata?
- Bila nam je ideja da klub raste u marketingu, infrastrukturi i broju djece. Ta tri segmenta je na kraju rezultatom trebala zaokružiti prva momčad. Uložili smo dosta truda, uredili vanjsko igralište na Gripama, gdje nam je Grad Split najviše pomogao, sredili prolaz do dvorane, LED rasvjetu, sanirali krov, postavili LED panele, obnovili kompletnu teretanu, gdje su bile stare sprave još iz sedamdesetih godina. Na kraju smo i promijenili parket, dobili 500.000 kuna od ministarstva na natječaju, a ostatak je pokrio Grad. Infrastrukturu smo, dakle, ozbiljno podigli, napravili iskorak. Sljedeći korak je uređenje svlačionica, već je raspisan natječaj za izvođača. Također nam je u planu postavljanje sjedalica, novi semafor i Muzej kluba. U sklopu svega toga bi bio stacionar s pet soba, što ćemo mi ili netko drugi realizirati.
Spomenuli ste 'netko drugi'.
- Ovisi o rezultatu izbora. Normalno je da svaki novi gradonačelnik dovodi svoju ekipu.
Vi ste član HDZ-a, koliko je KK Split ovisan o potpori iz Banovine?
- Klub bez pomoći Grada Splita ne može funkcionirati. Grad daje šest milijuna kuna godišnje, od čega tri odlazi na pokrivanje dugova. Godišnji brutto trošak prve momčadi je oko 4 milijuna kuna, što pokušavamo podmiriti od vlastitih sredstava i sponzora, a ukupno klub na ovoj razini troši oko 8 milijuna kuna godišnje.
Gdje ste po tom pitanju u odnosu na ostale klubove ABA lige?
- Zajedno s Borcem imamo najmanji budžet.
A Cibona?
- Sigurno im je barem 20 do 30 posto veći, čak i u situaciji kada smo mi na svom najvećem budžetu, a oni na najmanjem.
Kako gledate na što nisu htjeli pomaknuti utakmicu za jedan dan.
- Mi smo tražili da nam izađu u susret, oni nisu iskazali spremnost. Nisu pokazali kolegijalnost na koju smo mi sve ove četiri godine ponosni. Svima smo uvijek izlazili u susret, to je u sportu pitanje elementarne pristojnosti.
Jesi li se možda prepali rezultatskog kraha nakon poraza od Sparsa u premijernom ogledu?
- Nije bilo ugodno nakon prve utakmice, izgledalo je baš loše. No, kasnije sam u razgovoru s trenerom i nekima od igrača shvatio da oni imaju dosta optimizma i vjeruju da mogu preokrenuti. Oni su imali dojam da su puno jači. No, nije bilo lako otići u Sarajevo, igrati u dvorani gdje je bila i publika. U takvim utakmicama najbolje vidite zašto je važan dolazak igrača poput Roka Ukića.
Što je to posebno donio?
- Puno više od same košarke. Ozbiljnost na treningu, ne postoji netko tko više voli i živi košarku od njega. Razgovarao sam s njim u nekoliko navrata, donio je duh bivše Jugoplastike, ali trebalo je vremena da se stvari poslože. Uglavnom, imate igrača s iskustvom i kvalitetom u trenucima kad se sve lomi.
Koja je razlika između trenera Skelina i Karakaša?
- Svakako u tome što sada puno više igrača participira na način da imaju ulogu u ekipi s kojom su zadovoljni. Čini mi se kao da su svi sretni s minutažom, u ekipi vlada zajedništvo. No, velike zasluge za stvaranje momčadi ima i Skelin, imao je peh da niz utakmica izgubimo na zadnji šut, primjerice protiv Zvezde, Igokee, FMP-u smo u Beogradu dva puta šutirali za pobjedu. Njegov odnos prema radu i klubu uvijek je bio na najvišoj razini.
Karakaš je stigao s novom energijom, no pisalo se da ste prije željeli Aleksandra Petrovića.
- Bit ću sasvim otvoren: mi smo s Acom razgovarali i praktički sve dogovorili, ali Brazilski savez ga nije pustio. Nakon toga smo sjeli i odlučili da je puno bolje dati priliku treneru iz vlastitog pogona nego lutati s rješenjima koja ne donose iskorak. Bila je procjena da Karakaš najbolje poznaje ekipu. Imao je rezultat s juniorima i vjerovali smo da je dugoročno rješenje za klub. Da je Aco sjeo na klupu, on bi bio instant-rješenje do kraja sezone da se napravi rezultat. Nakon toga smo se odmah odlučili 'gurnuti u vatru' trenera za kojega smo vjerovali da je dugoročno rješenje.
Pred 'žutima' je finale sa Zadrom, tek sad počinje odlučujuća bitka. Prognoza?
- Ja sam uvijek optimist i vjerujem da ćemo dobiti. Za košarku je dalmatinsko finale nakon 13 godina velika stvar. No, košarka se igra za trofeje, pred nama je veliki tjedan i nadam se uspjehu.
Finale na Gripama pred publikom?
- Razgovaramo s nacionalnim stožerom, vjerujem da ćemo u ova dva dana imati odgovor.
Koliko je 'teška' zadarska momčad i kako stojite u odnosu na njih?
- Zadar je skuplji, ali mislim da nije bolji. Imaju 4-2 prednost u pobjedama u ovoj sezoni, dvije najvažnije utakmice su pobijedili, ali mi smo se značajno digli, kod nas je sada puno bolja atmosfera. Imamo svoje adute.
Prošli susret na Gripama ste pratili u društvu Tonija Kukoča i Dina Rađe. Snimljeni ste baš u razgovoru s Kukočem...
- Komentirali smo utakmicu koja je bila u tijeku. Toni i Dino imaju veliki senzibilitet prema klubu u kojemu su potekli. Ulazak Kukoča u Hall of Fame, pa njegov dolazak na utakmicu, kao da je dodatno motivirao i podigao momčad. Taj duh koji njih dvojica donesu ulaskom u dvoranu je nešto posebno. Tu je, naravno, još i Velimir Perasović koji ne propušta niti jednu utakmicu. Sve skupa podiže igrače i stručni stožer, njihovi idoli su sada s njima. Eto, jučer je Kukoč bio na treningu, reakcije igrača su bile fenomenalne, osjećaju da je osvajač tri NBA prstena uz njih, imaju priliku s njim porazgovarati, dobiti koji savjet. Baš ta pozitivna energija je doprinijela ovako dobroj završnici.
Bi li Kukoč bio spreman na ozbiljniji angažman na Gripama?
- Svi mi bismo bili najsretniji kad bi se on angažirao i došao. Od samog početka mu je rečeno da su mu vrata kluba otvorena, te što god želi da može preuzeti.
Vratili ste na dres natpis 'Jugoplastika'...
- Izgubili smo generalnog sponzora u tom trenutku pa smo se odlučili za taj potez. U svojoj bogatoj povijesti je klub najveći broj godina nosio to ime i napravio najbolji rezultati. Upravo je Jugoplastika proglašena najboljim košarkaškim klubom 20. stoljeća u Europi. Mi se tog brenda ne odričemo, dapače, pokušat ćemo ga iskoristiti najbolje što možemo.
Možda i vratiti staro ime?
- To je pitanje za vlasnika kluba - Grad Split. Ostavimo to za neka druga vremena, ali nastavit ćemo s brendiranjem. Dresovi Rađe i Kukoča su, primjerice, donijeli veću zaradu nego ukupna prodaja dresova u zadnjih 25 godina. Ima smisla inzistirati na nečemu što marketinški pomaže klubu.
Ali klub neće vječno živjeti na ta dva imena, ima li u školi košarke takvih talenata?
- To me najviše muči. Nismo napravili iskorak koji smo željeli u tom dijelu. Rekao sam već da smo krenuli s bazom od stotinjak djece, što je bilo premalo. Čak je rukomet u jednom trenutku postao sport broj dva u Splitu, odmah iza nogometa. Iz male baze je teško očekivati veći broj kvalitetnih igrača. No, proizvodnja vlastitih igrača je najvažnija. Perasović je 2002. godište i ima ugovor na četiri godine. Ove sezone je napravio iskorak. Smatram da on i po isteku ugovora mora ostati u klubu, ali KK Split paralelno treba rasti. Moramo pokušati zadržati što duže neke igrače za koje procjenjujemo da mogu rasti kako se klub podiže. Treba produžiti period njihova ostanka u Splitu. Meni je bilo žao što je otišao Goran Filipović, a kasnije i Mate Kalajžić.
Kakva je budućnost Splita ako postane prvak Hrvatske?
- Otvara se mogućnost igranja FIBA Champions lige. To je pitanje i za Košarkaški savez. Srpski klubovi igraju samo ABA ligu. Mi taj non-stop ritam vrlo teško možemo izdržati. Ako HKS da potporu da prva tri kluba igraju Europu uz ABA ligu i da se uključimo u prvenstvo Hrvatske nakon kraja europskog natjecanja ili kad počne doigravanje, onda bi imalo smisla uz ABU igrati Europu. U suprotnom nismo toliko bogati da imamo dvije momčadi.
I za kraj - brojni predsjednici drugih klubova dolaze na Gripe, nedavno ste i javno zahvalili Hajduku na potpori.
- Mi imamo izuzetnu podršku Hajduka i suradnju s Jadranom. Odradili smo niz sastanaka kako bismo poboljšali međusobnu komunikaciju i došli do sponzora. Hajduk, Jadran i KK Split su tri gradske vrijednosti, institucije. Božo Maljković je rekao da bi Jugoplastiku trebalo zaštititi kao kulturno dobro. Košarkaši i vaterpolisti su bili prvaci Europe u svojim sportovima, mi čak tri puta, Hajduk je igrao četvrtfinala Lige prvaka. To je velika stvar za naš mali grad koji je i te kako prepoznat po sportu. Eto, nama se sad otvorila prilika da odemo do kraja, postanemo prvaci Hrvatske. Svi to želimo, bila bi to baš velika stvar, možda i početak novog velikog zamaha splitskog sporta.