Nizu legendarnih igrača koji su branili boje malonogometnog kluba Split Tommy, poput Nikole Tomičića, Alena Delponta, Ivice Osibova, Aljoše Staničića, Pjera Malvasije i mnogih drugih, sigurno pripada i Branko Laura. Iako o sebi ne želi pričati na takav način, Splićanin, 'dite Varoša', s nepune 33 godine već 11 sezona igra za splitskog malonogometnog prvoligaša.
Prvenstvo se polako bliži kraju, Split Tommy će u subotu na Gripama dočekati Novo vrijeme u prvoj polufinalnoj utakmici razigravanja za prvaka Hrvatske...
- Sezona je bila s dosta amplituda, počeli smo pomalo nesigurno, imali nekoliko lošijih utakmica. Međutim, onda smo uhvatili strašan ritam, gazili smo sve pred sobom, imali smo 15 pobjeda u nizu. Tada je stigao pad, osjetio sam to po sebi, ali i drugi nisu bili na dotadašnjem nivou. Osjećalo se kako nešto u svemu tome nije štimalo – započeo je Laura.
Protivnik u polufinalu je makarsko Novo vrijeme, nisu Splićani imali sreće s njima ove sezone. Najprije su na Gripama jedva slavili rezultatom 3:2, zatim su u Makarskoj porazom izgubili neke ključne bodove u borbi za prvo mjesto, da bi u konačnici od istog protivnika ispali u četvrtfinalu Kupa.
- Jednostavno nam ne leži ta ekipa. Ali isto tako je činjenica da smo u četvrtfinalu Kupa na njihovom terenu pred punom dvoranom, u prvom poluvremenu vodili sa 2:0, a realno je trebalo biti i mnogo više. Uspjeli su se nekako izvući tada, ali dojam mi je kako se radi o dvije različite momčadi kada igraju u Makarskoj ili negdje drugdje. Doma su goropadni, publika je dosta temperamentna, a suci im dopuštaju grublju igru. Međutim, ako nas uspiju savladati i u polufinalu prvenstva, treba im pružiti ruku i priznati kako su bolji. Moje mišljenje je kako je kvalitetom realno da se u finalu nađemo mi i Nacional, ali futsal je takav sport gdje nikada ne možeš biti siguran.
Poraz u četvrtfinalu je kap koja je prelila čašu, nakon te utakmice s klupe je otišao dotadašnji trener Mato Stanković. Dugo se činilo kako nešto ne štima na relaciji igrača i trenera, a nakon poraza u Makarskoj je sve puklo.
- Stanković je s nama proveo posljednjih godinu i pol dana i činjenica je kako su rezultati bili impresivni. Tek dva poraza u tom periodu, osvojili smo Kup kao drugoligaši, ali sve je palo u vodu zbog pomalo čudnog odnosa s igračima. Shvatili su to predsjednik i sponzor, a i sam sam razmišljao u pravcu kako je nužno je nešto mijenjati, a Stankoviću želim sve najbolje u daljnjoj karijeri.
Kada smo već spomenuli sponzore, zanimalo nas je kako gleda na cijelu situaciju od kada je Tommy, zapravo Zoran Mamić postao jedan od najvažnijih ljudi u klubu?
- Zoran je prepoznao sav trud i napor koji je Ivo Zoković godinama ulagao u ovaj klub. Stvari funkcioniraju na visoko profesionalnoj razini, igrači se ne moraju brinuti o ničem osim o parketu i stvarno skidam kapu Zoranu Mamiću.
Vratimo se zbivanjima ove sezone, na klupi je Stankovića naslijedio Mladen Perica Štrla, koji je debitirao pobjedom protiv Solina, a tek sad su pred njim pravi dvoboji.
- Štrla je dobio izvanrednu priliku da pokaže što zna. Vrhunski je čovjek s kojim se može o svemu popričati. Godinama se dokazivao po raznim sredinama, bio je i izbornik mlade reprezentacije, a sada je pred njim pravi izazov da se potvrdi kao stručnjak. Prvi ću ja izgarati, a nadam se i svi ostali, što se kaže 'gristi parket' i učiniti sve da mu pomognemo u tome.
Na svom predstavljanju je Perica kazao kako garantira da će Split Tommy opet puniti dvoranu na Gripama, a iako je publika znala doći u dobrom broju na tribine, često nisu bili na strani Splita.
- Ma to je činjenica. Čini se nemoguće, ali sam navikao jer mi je tako cijeli život i ne stvara nam neki problem.. Split je specifičan, pet minuta si pobjednik, a onda te nakon toga nema nigdje. I prihvaćam ga kao takvog - kazao je Laura pa nastavio:
- Normalno je bilo da u prosjeku od 200 gledatelja, njih 180 navija za goste. Međutim, ne postoji pravi domaćinski teren u cijeloj ligi, izuzev Makarske i donekle Dubrovnika. Uvjeren sam da će se ovim nekim promjenama unutar kluba i situacija na tribini promijeniti.
Posebna priča je kapetanska traka koju Laura više ne nosi od sredine ove sezone. Nakon što klub nije napustio ni nakon odlaska u drugu ligu, bez obzira što je imao puno izdašnije ponude, traka više nije na njegovoj ruci.
- Traku mi je dao veliki igrač i čovjek Ivica Osibov Riba. Nakon njegovog odlaska u mirovinu, nosio sam je godinu i pol dana s velikom čašću. Shvatio sam zapravo kakav je to teret, ali i ponos. Već maloprije sam spominjao iskrivljene odnose koji su za vrijeme ove sezone vladali klubom pa je sigurno i to jedan od razloga što se situacija tako odvila. Sigurno je kako sam za neke igrače još uvijek kapetan, uostalom sama traka i nije toliko bitna. Međutim, opet mi je iz ove perspektive pomalo smiješno kakve su se sve igrice igrale u tom periodu. Kapetan je sada Josip Suton i sigurno on to zaslužuje.
Čistilište koje su prošli malonogometaši Split Tommyja prošle godine u drugoj ligi je uslijedilo nakon jedne od najgorih sezona u povijesti kluba. Nakon što je dvije godine u nizu osvojen naslov prvaka - 2011. i 2012. godine, Splićani su u pomalo nestvarnom raspletu ostali bez prvoligaškog statusa. U posljednjih nekoliko kola nisu uspijevali stići do toliko željnih bodova, trebao im je tek jedan ili dva da osiguraju opstanak, a situacija je kulminirala porazom u posljednjem kolu na domaćem terenu protiv Osijeka.
- I sada se naježim kada se sjetim kako smo ispali iz lige. Muk koji je vladao u dvorani i na tribinama nakon te utakmice je bio nestvaran. Niz nesretnih poraza je doveo do toga da se sve odlučuje u tom zadnjem susretu. Ni iz današnje perspektive mi nije jasno kako su se Osječani borili da nas izbace iz lige, izgubili smo 7:4, a vodili smo tri puta u toj utakmici, međutim nije bilo dovoljno. Tko zna možda je i bolje da je sve tako završilo.
Ta će se sezona pamtiti i po porazu u Ligi prvaka protiv Barcelone rezultatom 18:0.
- Ništa čudno to nije bilo, realno stanje stvari je bilo da se stvari završe na takav način. Šampionska momčad se rasula, nakon dvije titule otišla je skoro pa cijela momčad u koju su stigli neki mlađi momci koji ipak nisu bili na toj razini. Međutim, još jednom ponavljam i da smo izgubili 30:0 ne bi bilo nerealno.
Nekoliko mjeseci nakon toga reprezentacija Mate Stankovića je igrala protiv Španjolske pa je i ona doživjela sličan poraz..
- Moje mišljenje je da je Barcelona onda čak bila i jača nego Španjolska, a poraz je bio jednako težak, poraženi smo s 10:0 - smatra 33-godišnji Laura.
On je cijeli život vezan uz Split, kaže kako ne bi mogao bez toga grada, uz životnu suputnicu Reu za koju je prstenom vezan skoro pa dvije godine, slobodno vrijeme koliko god je moguće koristi za šetnju sa svojim ljubimcem, psom Danteom. Turu najčešće završavaju na legendarnom terenu sa skalinom, popularnom Jadranu.
- Rea mi je oduvijek bila ogromna potpora, dugo godina smo skupa iako smo tek nešto manje od dvije u braku. Ovdje se stvarno najbolje opuštam, svaki dan sam tu, ekipa je izvanredna. Normalno da se baci koja partija baluna na popularnoj skalini koju nitko nikada neće izbrisati s ovog mjesta. A bilo je pokušaja.
Imao je Laura 21 godinu kada je, kako kaže, kao padobranac uskočio među igračke veličine poput Nike Tomičića, Pjera Malvasije, Ivice Osibova, Roberta Jarnija...
- U to vrijeme nisam znao ugaziti na parket, a dobio sam priliku zaigrati pored svih tih igračina. Malo pomalo, svojim trudom i radom sam gradio sebe, karijeru i nikada nisam zažalio što sam izabrao ovaj put i sport.
U karijeri je za sada osvojio tri titule i pet kupova sa Splitom, 12 sezona nosi dres toga kluba, s tek jednim jednogodišnjim izletom u Torcidu kada nije mogao odbiti poziv Marija Grubića Kule.
- Istina, njegov poziv se nije mogao odbiti, dobro smo gurali prvi dio prvenstva, kasnije su stvari otišle naopako.
Vratio se u tadašnji Brodosplit Inženjering, došle su posljednje dvije titule, a kako sam ističe, dvije najdraže utakmice su mu četvrta utakmica finala u Vrgorcu kada su slavili na gostujućem terenu i tako spriječili Vrgorčane da stignu do titule na domaćem terenu, a zatim i ona godinu prije kada su u Kninu u trećoj i odlučujućoj utakmici uzeli posljednji naslov prvaka.
- To su nezaboravni trenuci, a posebno bi istakao i jednu potpuno ludu utakmicu. Bilo je to polufinale Kupa 2011. kada smo hvatali zaostatak od 7:2 iz prve utakmice protiv Potpićana. Na punim Gripama smo slavili sa 7:1, zabio sam tri pogotka i tako smo se plasirali u finale. Kruna karijere je ipak četvrtfinale Europskog prvenstva u Spaladium Areni. Pred 12 tisuća gledatelja u svom gradu, igrati takvu utakmicu je ispunjenje svih snova, a reprezentativna priča za mene je završena.
Nije lako ni onda bilo Lauri, često je bio na meti kritika, činilo se kako ima par kilograma viška.
- Ne obazirem se previše na takve komentare, možda i jesam imao koji kilogram viška, ali ću i svaku dobronamjernu kritiku rado prihvatiti – kazao je Laura, kojem uostalom, nikada brzina nije ni bila forte, prije svega ga krasi igračka inteligencija i mirnoća.
U bogatoj karijeri, ipak ima jednu rak ranu. Ne bi bio ni prvi ni zadnji koji završio malonogometnu karijeru, a da nije osvojio prestižni Torcida kup u Vukovarskoj.
- Slušajte, to je malonogometni Grand slam i sve bi dao da osvojim taj turnir. Nema što nisam osvojio prvenstva, kupove, turnire, a na Torcidi nikada nisam otišao dalje od četvrtfinala. Kao da sam neka crna mačka, milijun puta sam ispao na penale, a zadnje tri godine nisam izgubio uopće na turniru. Ali ove godine ćemo učiniti sve da odemo do kraja. Igrat ću najvjerojatnije za Torcidu Istok, trebali bi nastupiti i Bogdanović, Bajrušović, Mijatović, Osredkar, Jukić, Jelovčić, Subotić, Božinović... – nabrajao je Laura, a složili bi se s njim da je to ekipa za puno više nego osvojiti Torcida kup, ali malo to znači na tom turniru.
Reprezentativnu karijeru je čini se zaključio s preko 20 nastupa za izabranu vrstu, izbornici su mu bili Mićo Martić i Mato Stanković, a odigrao je dva kvalifikacijska ciklusa za europsko i dva za svjetsko prvenstvo, a 2012. je nastupio na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj.
Kike mu je igrački uzor, kako kaže pravi kapetan, a između Brazila i Španjolske će uvijek izabrati Španjolce. Iako nije išao dalje od Splita, godine provedene tu su dovoljne da pitamo Lauru, na samom kraju razgovora, da izabere Top 5 igrača s kojima je nastupao. Dugo se premišljao, nije mu bilo lako, često se ispravljao, ali na kraju je odlučio.
- Prije svega, predsjednik tog kluba bi bio Ivo Zoković, koji je personifikacija svakog uspjeha koji je klub postigao od kada postoji. Na klupi bi sjedio Tiago Polido, najbolji trener s kojim sam ikada radio. A savršenih pet bi činili: Jukić ili Staničić na vratima, a u polju Tomičić, Osibov, Marinović i Jelovčić. Moglo bi tu biti i mjesta za Bogdanovića, Subotića, Simeunović, Zanatu, Bajrušovića, Novaka, Sutona...
Beba, kako mu je nadimak, će igrati koliko bude mogao.
- Nakon karijere ću upisati trenersku školu, nadam se kako ću krenuti tim putem jer zaista uživam u futsalu. Za početak planiram trenirati djecu, a dalje što bude. Nadam se kako ću jednog dana stići i do klupe mog kluba – zaključio je ovaj malonogometaš, Splićanin od glave do pete...
