Ivo Grbić, bio je jedan od Hajdukovih junaka u pobjedi ove nedjelje protiv Slaven Belupa, kojom su 'bijeli' prekinuli niz od sedam uzastopnih utakmica bez pobjede.
Hajdukov mladi vratar je nakon nesporazuma s Tudorom, skrivio jedanaesterac, ali potom je pročitao Mirića i obranio njegov udarac s bijele točke.
- Sve je bilo dobro, na početku sam imao jednu dobru obranu, a onda se dogodio taj penal. Malo sam pao, ali kazao sam sebi kako još ništa nije gotovo i uspio sam obraniti jedanaesterac. Bio sam baš živčano motiviran, mogao sam pojesti balun. Čekao sam Mirića do kraja i skinuo ga.
Je li bio jedanaesterac?
- Mislim da nije, možda nisam morao istrčavati na tu loptu, ali nisam dirao Delića.
Grbić je bio poprilično siguran među vratnicama, obranio je nekoliko nezgodnih udaraca, a djelovao je vrlo motivirano...
- Svi smo bili motivirani. Željeli smo se što prije izvući iz ove mini krize. Nije bilo lako ni nama, ni navijačima - kazao je mladi vratar 'bijeli', a na pitanje je li na igrače utjecala najava predsjednika Brbića o premiji od 100 tisuća eura je kazao:
- Ma ne vjerujem. Stariji igrači su pričali s njim.
Ispred njega su stoperski par činili - iskusni Maloča i debitant Bosančić.
- Po mom mišljenju je Bosančić odigrao solidno, djelovao je sigurno. Jako je dobar igrač i prijatelj, igramo skupa već četiri - pet godina.
Torcida se odlučila šutjeti prvih 10 minuta utakmice.
- Pozdravili smo navijače nakon susreta, sve je bilo normalno kako i treba biti. Nezadovoljni su rezultatima, ali mislim kako i nije bilo nekih pretjeranih svađa.
Uslijedile su čestitke nakon utakmice...
- Svi su se javljali - familija, prijatelji, suigrači. Ne bi nikoga posebno izdvajao. Uvijek sam sanjao ovakvu utakmicu. U sakom susretu se treba ponovno dokazivati, ali drago mi je da sam bar neke bodove donio Hajduku.
Po povratku iz Koprivnice, hajdukovci su na jednom od odmarališta sreli i bivšeg trenera i glasnogovornika Hajduka.
- Čestitali su mi Igor Tudor i Ante Bilić na obranjenom penalu, vraćali su se iz Zagreba, s gostovanja u jednoj emisiji. Komentirali su i oni kako nije bio jedanaesterac za Slaven Belupo - kazao je o zanimljivom susretu Grbić.
Grbić je svjestan kako je reprezentativac Lovre Kalinić prvi izbor na Poljudu, a neće smatrati degradacijom kada opet stane na vrata druge momčadi Hajduka.
- Lovre je trenutno najbolji vratar u klubu i dok je on tu moram strpljivo čekati priliku koju sam dobio sada kada se on ozlijedio. Isto ću se osjećati kada budem branio za Hajduk II, a možda mi je čak i lakše nego prije.
Kako je podnio situacija koja se dogodila nakon ozljede Kalinića, kada je vratar Ranilović dobio prednost i stao među vratnice?
- Nisam bio nestrpljiv, normalno sam sve to podnio i čekao svoju priliku. Marko je dobar vratar i momak i sigurno je došao ovdje kako bi branio, a vjerojatno i ne bi stigao da je znao da će cijelo vrijeme sjediti na klupi. Sve se svodi na to tko će biti bolji na treningu i utakmici. Čestitao je poslije susreta u Koprivnici, velika mi je podrška i hvala mu puno na tome, a uopće ne želim komentirati jesam li bolji ili lošiji vratar od njega.
Vratarska konkurenciju mu, osim Kalinića i Ranilovića, u klubu čine...
- Ljubić koji je mlađi od mene godinu dana i Tomić koji je isto toliko stariji od mene. Za Ljubića mogu reći kako smo sve osim konkurencije, kum sam mu i jako smo dobri prijatelji, dok je Tomić sada u Vitezu.
U prvom dijelu prvenstva se na vratima druge momčadi mijenjao s Tomićem, koliko mu je to remetilo razvoj?
- Naravno da svatko želi više braniti, ali što je tu je, nije mi smetalo - kratko je odgovorio Grbić.
Kakav je na njega dojam ostavila treća liga i koja mu je utakmica bila najteža za odraditi?
- Nekako mi je najteže pao taj susret protiv Jadrana gdje smo izgubili 3:1. Nije bilo lako, samo tri dana prije sam s reprezentacijom igrao u Beču protiv Austrije pred punim tribinama, a onda u Pločama primim dva gola koja možda nisam trebao i mi uvjerljivo izgubimo. Bez obzira koliko ljudi mislili da je lako igrati 3. HNL nisu u pravu, posebno u gostima. Stvarno je teško, na svako gostovanje kreneš, a već ti sviraju dva penala - kazao je Grbić.
U subotu je momčad Marija Osibova porazila Mosor i tako pomogla Šibeniku da se vrati na vrh ljestvice.
- Igralo se s dosta mladom momčadi, većinom su na terenu bili juniori, odigrali su odlično i svaka im čast što su pobijedili takvu momčad kao što je Mosor.
Njegov otac, Josip Grbić, bio je direktor, pa zatim i predsjednik kluba, a sve to u vremenu od rujna 2009. pa do travnja 2011. godine. Ivo smatra kako mu je to više odmoglo nego pomoglo...
- Jedino što se dogodilo u tom periodu je to da sam izgubio stipendijski ugovor - kazao je 196 cm visoki vratar, pa nastavio:
- Na Poljudu sam već skoro pa 10 godina, dok je otac proveo tu proveo godinu i pol. I onda kad je stigao, svi su počeli pričati kako sam u Hajduku samo zbog njega. On ima svoj posao i život, razgovarali smo i znali smo da nam to neće pomoći. Sigurno mi je odmoglo, znate kakav je Split, ljudi samo čekaju da imaju o čemu pričati.
Otac mu se trenutno nalazi u bolnici, na rehabilitaciji nakon teške operacije...
- Protiv Rijeke je bilo najteže braniti jer je tada imao operaciju. Uspio sam se koncentrirati na utakmicu, međutim taj period je bio malo težak, ali sada je sve u redu. Bio je sretan nakon Koprivnice, kazao mi je kako je izgubio pola života za vrijeme te utakmice. Drago mi je i zbog njega jer znam koliko mu sve ovo znači.
Iako ne želi reći kako su mu penali specijalnost, činjenica je kako je sa svojim vršnjacima još u mlađim dobnim kategorijama niz turnira osvajao upravo nakon izvođenja jedanaesteraca.
- Istina, dosta smo turnira osvajali na taj način. Dosta ljudi kaže kako je to sreća. S trenerom Tudorom smo osvojili turnir u Ukrajini, zatim u Francuskoj, prošle godine smo dvije utakmice Kupa prošli nakon izvođenja najstrožih kazni.
Prepričao je kako je započeo njegov vratarski put, još tamo prije 13 godina na Dalmatinca...
- Oduvijek sam najviše volio stajati među stativama, posebno na velikim 'brankama, all isto moram priznati kako mi je veći gušt igrati nego braniti u malom balunu. Na Dalmatinca sam došao čim sam krenuo u školu, sa 6 godina, dočekao me trener Duško Vulikić, a prvi vratarski trener mi je bio Igor Vukman. Zanimljivo, prvi trening sam odradio kao igrač, bilo mi je neugodno reći da bi branio jer su svi igrali, ali već od sljedećeg je sve došlo na svoje mjesto - kroz smijeh je kazao Grbić.
Tamo se zadržao skoro pa tri godine, onda je uslijedio poziv Zdenka Adamovića da se preseli na Poljud.
- Od devete godine sam na Poljudu. Trenirali su me Vladimir Balić, Zoran Varvodić i Tonči Gabrić. Najviše sam vremena proveo uz Balića, izgradili smo poseban odnos, gotovo pa prijateljski - izdvojio je Grbić.
Golman u kojem pronalazi uzora je...
- Oliver Kahn, njegov dres sam davno dobio i još ga čuvam. Trenirao sam u njemu dokle god sam mogao, koliko god je izdržao. Sada mogu izdvojiti Llorisa, Courtoisa i Oblaka, a Pletikosu od naših vratara.
Najdraži klub je, pomalo čudno...
- PSV, navukao sam se na njih još od one generacije kada su se plasirali u polufinale Lige prvaka. Branio je Gomes, igrali su Van Bommel, Cocu, Park Ji Sung, Kežman, Alex. Evo sada su osvojili titulu nakon šest godina.
Školu je završio, onu vozačku još nije, a otkrio je i zanimljivu tajnu iz svlačionice.
- Završio sam trogodišnju srednju trgovačku školu, sada sam upisao i četvrtu godinu za komercijalista. Učenje stvarno ne volim i teško mi pada. Što se tiče autoškole, ima nas u svlačionici još dosta koji ne vozimo. Tudor, Vlašić, Balić, a Sušiću ne priznaju belgijsku dozvolu. Od nas mlađih vozi Bosančić, Bašić već dvije godine, a Maloku deset - našalio se Grbić.
Zašto je odabrao broj 13?
- Kada sam bio s majkom Fedrom bio u Lourdesu, otkrio sam kako je to Gospin broj. Uz to su svi vratarski brojevi zauzeti...
Ugovor s Hajdukom ga veže do ljeta 2016., kaže kako se ne opterećuje s budućnošću, već su mu misli vezane samo za splitski klub.
- Potpisao sam ugovor sa 17 godina, onaj 'dječji', želim biti vratar Hajduka, a o ostalom u svoje vrijeme - zaključio je Grbić.
