Split je sinoć na Gripama upisao poraz od Partizana (81:86), u utakmici u kojoj je, činilo se, beogradski klub trebao riješiti pitanje pobjednika davno ranije nego je to na koncu učinio. Ta posljednja nada Splićana ugašena je u napadu u kojem su domaćini tricom mogli i do izjednačenja, ali je Myers 30 sekundi prije kraja, umjesto Radoševiću, loptu bacio u bunar.
Sve u svemu, igrala je momčad Dina Repeše hrabro, u pojedinim trenucima i odlično, ali opet nisu uspjeli zadržati koncentraciju i energiju tijekom svih 40 minuta. Vrlo ozbiljnim početkom, agresivnim pristupom u obrani, dopustili su euroligaškoj momčadi tek osam poena u prvoj četvrtini (od toga četiri s linije slobodnih bacanja). Dok je Split imao ritam, dobar protok lopte i korektnu tranziciju u oba smjera, uspijevao je parirati favoriziranim gostima.
Ipak, ulaskom s klupe Washingtona, Bonge i Murinena, tijek susreta se okrenuo na Partizanov mlin i uz manje poteškoće u završnici gosti su uspjeli odnijeti puni plijen s Gripa. Vidjeli smo, u konačnici, solidan nastup 'žutih', ali bez onog završnog pečata koji razlikuje korektan otpor od pobjede. Myers je pokazao kako bi mogao biti prevaga, dok su Radošević i Dragič sve ono što je nedostajalo splitskom rosteru proteklih sezona - iskustvo i kvaliteta, a ni suigrači ne mogu ostati imuni kada vide koliko energije ulažu ti veterani na parketu i na klupi. Međutim, kada podvučemo liniju nakon uvodnih pet utakmica sezone, pogled prema naprijed nije pretjerano optimističan, zapravo ničim ne odskače od onoga što smo gledali prošlih godina.
Slika je pak još mutnija kada kad se pogled s parketa digne prema 'katu', prema uredima. Vodstvo splitskog kluba, tko god to bio jer teško je reći tko vuče konce u ovim trenucima, a samim time i tko je odgovoran za ono što se događa u klubu, već po običaju u ranoj fazi sezone krenulo je s promjenama u rosteru - praktički priznavajući vlastite greške, Bošnjaka će zamijeniti Dario Drežnjak. Dojma smo kako bi trebalo povući još koji potez u tom smjeru, ako se ne misli u regionalnom natjecanju tek participirati.
Split kao da je uronio u začarani krug prosječnosti iz kojeg ga oni koji ga vode jednostavno ne znaju izvući ili bar usmjeriti pravim putem. Dobru partiju protiv Partizana, poučeni iskustvom, svrstat ćemo u kategoriju bljeska, poput prošlosezonskog slavlja nad Crvenom zvezdom u sličnoj fazi natjecanja. Nije ta pobjeda na koncu bila nikakav impuls za neki veći podvig. Teški porazi od Cedevite Junior i Dubaija, pa mučenje sa Samoborom, uz puno individualne improvizacije i još uvijek nerazvijenim mehanizmima u igri nisu nekakav znak za optimizam. Split za sada ostaje onaj Split kakav gledamo svih ovih godina od povratka u ABA ligu - nespreman, opet bez strukture i hijerarhije 'na katu', te na koncu rosterom dostojnog tek borbe za opstanak u regionalnom natjecanju...