KOMENTAR: Čak je svađa Petkovića i Bobana potvrda različitog tretmana Hajduka i Dinama, a o 'slučaju Marić i Dadić' da ne govorimo!

Nova sezona SuperSport HNL-a još nije ni počela, a hrvatski nogomet već su potresle dvije velike kontroverze. Prva se tiče cjelokupnog cirkusa kojeg je prouzročila odluka o povratku Brune Marića i Tonija Dadića, dok se druga zakuhala na osobnoj razini. Naravno, riječ je o javnom verbalnom obračunu između Zvonimira Bobana i Brune Petkovića. Upravo ova dva slučaja, i način na koji su se oni odigrali, najbolje oslikavaju dublje probleme koji se godinama prelijevaju kroz domaći nogomet.

Umjetnost selektivnih kriterija

'Ta dva slučaja nisu ista', kazao je tajnik Komisije sudaca HNS-a Igor Pristovnik komentirajući situacije u kojima su se našli Dadić i Marić. I moramo se složiti s tom konstatacijom, ti slučajevi definitivno nisu isti.

S jedne strane imamo Dadića, 28-godišnjeg suca koji je navodno otkrio određenim članovima Torcide gdje Bad Blue Boysi čuvaju svoje udarne transparente. Tim potezom uplivao je tamo gdje mu nije mjesto, u navijački svijet, te prekršio Kodeks ponašanja. 

Iz poruka koje su izašle u javnost može se s lakoćom zaključiti da je bio nekorektan prema navijačima Dinama, a kao netko tko bi trebao biti apsolutno neutralan – to nipošto nije smio. Odluka vrha HNS-a o prevenciji njegovog povratka suđenju iz tog aspekta je razumljiva, iako Dadić na terenu nikad nije pokazao subjektivnost prema nekom klubu, a naročito ne Hajduku kojeg je u utakmici s Istrom potencijalno zakinuo za kazneni udarac. 

S druge strane imamo Marića, bivšeg suca i zaposlenika HNS-a na brojnim funkcijama, koji je kažnjen zbog verbalnog nasrtaja na Naš Hajduk, kojeg je pritom nazvao 'bagrom', 'dnom dna', 'gadljivom manjinom' i brojnim drugim pogrdnim nazivima. Dodajmo i to da je prije toga bio režiser jedne od, subjektivno rečeno, najvećih sramota modernog hrvatskog nogometa. Naime, u rujnu 2023. godine održao je press konferenciju na kojoj je pokazao 'snimku iz VAR sobe' s utakmice Osijeka i Dinama kada je Darka Nejašmića lopta pogodila u ruku. Tada je taj potez slavljen kao transparentan i progresivan, a takav bi i ostao da Dalmatinski portal u veljači 2024. godine nije došao do prave snimke i razotkrio da je prvotna posve drukčija, dakle fabricirana - kao što je kasnije potvrđeno. 

Mariću se mogu zamjeriti i mnoge odluke koje je kroz svoju dugogodišnju karijeru donio na terenu (u to sada nećemo ulaziti) te privatna druženja s igračima Dinama. Možda se iz njih, kao i iz Dadićevih poruka, može protumačiti određena subjektivnost prema nekoj strani, ali to ostavljamo vama na procjenu. I eto, unatoč vrijeđanju suvlasnika Hajduka, manipulacijama javnosti putem lažnih snimki iz VAR sobe i razno raznim druženjima koja su na rubu kršenja Kodeksa ponašanja, HNS nije povukao odluku o povratku Marića, već je on sam odustao. Iz svega priloženog stoga je jasno da je tajnik Komisije sudaca Pristovnik bio u pravu. Slučajevi nisu isti, Marićev je neizmjerno gori, a shodno tome HNS-ove odluke čine se iznimno problematičnima. 

Zašto HNS nije poništio odluku o povratku Marića?

Odgovor na to pitanje nemamo, ali iz njihove upravljačke tromosti mogu se izvesti dva zaključka. Prvo, dodatno su pogoršali već narušeni odnos s Hajdukom. Nakon što je izašla informacija o Dadićevom povratku, Dinamo je hitro reagirao, a HNS je, bez oklijevanja, ispunio njihovu želju i povukao svoju prvotnu odluku. Iste večeri s priopćenjem je izašao i Hajduk, a HNS nije ni prstom mrdnuo, dapače, kao što je iznad prikazano stali su u Marićevu obranu. Tako je Dinamova želja promptno ispunjena, a Hajdukova je bačena sa strane. Ovakvo ponašanje krovne nogometne organizacije daje hajdučkom puku još jedan legitiman razlog za nepovjerenje, a potencijalno i antagonizam. 

Drugi zaključak je taj da u očima dijela javnosti Marić preuzima ulogu žrtve. Iz njihove perspektive on je zbog 'gerilskog' pritiska Hajduka trebao napustiti poziciju elitnog kontrolora suđenja unatoč tomu što je odradio svoju 'drakonsku' kaznu. To se ni pod kojim uvjetima nije trebalo dogoditi. Da stavimo apsolutno sve sa strane - i fabriciranje VAR snimki, i upitne sudačke odluke, i druženja s Dinamovim prvotimcima – ostaje činjenica da je na izrazito nekulturan i neukusan način vrijeđao suvlasnika kluba o čijoj bi sudbini trebao odlučivati. Da je HNS donio tu jednu jedinu, posve razumnu odluku i barem u jednom navratu zaštitio Hajduk, Marić u ničijim očima, osim možda vlastitim, ne bi bio žrtva – jer i nije. 

Déjà vu

Bruno Petković i Zvonimir Boban u posljednje su vrijeme glavni akteri žustrog verbalnog sukoba. Svaki od njih ima svoju priču, one imaju brojne dodirne točke, a pravu istinu javnost nikada neće saznati. Zbog toga je besmisleno zauzimati stranu i angažirati se u tom sukobu u kojem obje strane tvrde da su jedino one u pravu. Umjesto toga, vrijedi usporediti medijsko izvještavanje dvaju podosta sličnih javnih istupa: ovaj Petkovićev i prošlogodišnji Kalinićev. Ono što im je zajedničko je da su oboje u tom trenutku bili svježe bivši igrači/djelatnici kluba o kojem su govorili te su oboje bez zadrške iznijeli gomilu 'prljavog rublja' u eter. Kalinićevo obraćanje je tada, citiramo, 'razgolitilo' određene čelnike Hajduka, ono je bilo 'bombastično' i 'za pamćenje', Hajduk je ostao 'razapet borbom unutarnjih klanova' te se 'po tom sinopsisu mogao snimiti film katastrofe'. 

S druge strane, naslovi istih medija o sukobu Petković – Boban dijametralno su suprotni. Obraćanje bivšeg igrača Dinama opisano je kao 'pokvareno i sramotno' te kako je naspram njega 'Boban nastupio gospodski'. Nikola Kalinić prošle je godine percipiran, zbog svega što je rekao, kao veliki hajdukovac koji želi razotkriti istinu i tako pomoći svom voljenom klubu, dok je Bruno Petković, zbog obraćanja u sličnom stilu, u očima mnogih navijača izgubio status pravog dinamovca. Ako se poslužimo narativom koji je korišten u slučaju Kalinića, onda možemo reći da Petković nije, kao što jedan od naslova kaže, ‘udario čak i na - Dinamo’, već je jednostavno želio otkriti pravu istinu u želji da Dinamovi navijači znaju s kim imaju posla. Ali takvi, za klub štetni narativi očito prolaze samo u slučaju Hajduka.  

Osim toga, riječi bivše Dinamove devetke uzimaju se sa zadrškom, dok su se Kalinićeve uzimale zdravo za gotovo. Pisalo se kako je 'sve otkrio' te kako je 'prokazao prodavače magle', a istina je ipak bila negdje između – kao i uvijek. Posljedica ovakvog izvještavanja bila je sveobuhvatna hajka na Ivana Bilića i dojam potpunog raspada sistema u Hajduku, dok je Bobanov (ali i Dinamov) ugled uslijed svega ovoga ostao netaknut.

Nered se nastavlja

Ove dvije kontroverze mogu nam služiti kao pokazatelj svega što možemo očekivati od nadolazeće sezone. HNS je već pokazao svoju vještinu u umjetnosti selektivnih kriterija, a ni određeni mediji za njima ne zaostaju. Sukob na razini Hajduk-HNS, polarizacija javnosti po pitanju Brune Marića i različiti medijski pristupi izuzetno sličnim situacijama ukazuju nam na to da hrvatski nogomet plovi prema novoj sezoni koja će biti obilježena posvemašnjim emotivizmom. Pod tim pojmom podrazumijevamo stanje u kojem svatko svoje preferencije tumači kao objektivne i kao one koje bi svi 'suvisli' pojedinci trebali prihvatiti kao racionalne. 

Logička posljedica tog emocionalno iscrpljujućeg ozračja je da nikada nećemo doći do konsenzusa o aktualnim polemikama, već će svatko od nas jednostavno zabiti zastavu u svoju poziciju i govoriti kako je jedino ona ispravna, a društvena kohezija u hrvatskom nogometu neće postojati. Ovo stanje moglo se barem ublažiti ponekim odlukama i jednakim tretmanom svih klubova, kako od Saveza, tako i od nacionalnih medija – ali to je, izgleda, previše za očekivati…