KOMENTAR UTAKMICE: Bravo, momci, živimo s vama za sveti cilj, a pobijena je suluda tvrdnja koja se već dugo plasira
Ovo je ogroman poticaj za naše šampionske ambicije, ali moramo biti pametni
Kakva divna večer za sve navijače Hajduka... Veliki derbi, koji je nosio puno više od tri boda, trebao je odgovoriti na pitanje koliko je Hajduk ozbiljan u svojim šampionskim ambicijama. Nakon što je pobjeda protiv sestrice kupila toliko željeni mir pred derbi, ova utakmica je bila test koji je trebao dati odgovore na brojna pitanja o ambicijama 'bijelih'. I dao je. Hajduk je prvi, u ovom trenu je bolji od Dinama i to je sasvim jasno. Blackout koji se dogodio u dva vezana poraza je iza nas, trebala je izuzetna mentalna snaga za izvući se iz mini-krize i momčad je taj ispit položila s odličnim.
Leko je odlučio u derbi poslati iskustvo, Odjidja se vratio u momčad nakon hlađenja, Benrahou se pojavio na desnom krilu i trebao svojim ulascima u sredinu ostavljati prostor za Moufija, ali u prvom poluvremenu malo je toga polazilo za nogom. Hajduk je u fazi obrane stajao u rasporedu 4-4-2, pokušavao ne dati Dinamu da se razmaše, ali spuštanjem Mišića u zadnju liniju, Dinamo je lako preuzeo posjed koji je bio skoro pa 70:30, ali unatoč tome nije bilo nekih izglednih prilika. 'Bijeli' su stali u čvrsti blok i bilo je jasno da će u ovoj utakmici presuditi jedan gol. Naš elitni sudac Pajač je čvrsto držao konce susreta i dosudio sve što je mogao u korist Dinama. Toliko neujednačen kriterij nismo odavno vidjeli na domaćim travnjacima i svakako mu treba čestitati, dignuo je natezanje za jednog takmaca na jedan viši nivo.
Drugo poluvrijeme kreće s izmjenama, Sigura mijenja Žaper, kojeg su mnogi, uključujući i mene, priželjkivali od prve minute, a Odjidju Trajkovski, i to donosi prevagu. Iako je Dinamo nastavio dominirati u posjedu, Hajduk je postajao puno opasniji u kontranapadima. Jedan takav, u 59. minuti, donio je i rješenje utakmice. Jednu dugu loptu, naizgled bezazlenu, Trajkovski prebacuje glavom i gura u šansu Sahitija, koji fenomenalno zabija. Emir je ovo zaslužio svojim radom i energijom, puno je kritika bilo i na njega i na ostale krilne igrače i baš mi je drago zbog njega. Uvelike me podsjeća na Ivana Bošnjaka iz šampionske sezone 2000/01, sličnog stila igre, ovo je njegov trenutak koji rijetko tko doživi, nek uživa u njemu i nek' mu bude poticaj za još jači rad.
Atmosfera na stadionu je bila vrhunska, Torcida je napokon pogodila tajming s bakljadom, nerijetko se događala baš kad je Hajduk napadao, ovaj put se dogodilo nakon vodstva, baš kad nam je trebao predah, bravo.
Dinamo je pokušavao do kraja promijeniti rezultatski omjer, ali vidjelo se da su jalovi. Leko je radio logične izmjene, zatvorio lijevi bok Diallom, Melnjaka poslao naprijed, a Sahitija desno, što je još više učvrstilo obrambeni bedem 'bijelih', koji su malo toga dopustili Dinamu u napadu.
Trajkovski i Žaper će biti pojačanja, to je sasvim jasno. Za napraviti velike stvari treba ti 20 igrača i trenutno se čini da Hajduk ima širinu koja je za to potrebna.
Ono što nije dobro je to što je Livaja već par utakmica bez učinka. Ali ono što je sjajno je da smo dobili dvije teške utakmice, od kojih jednu protiv Dinama, što pobija suludu tvrdnju koja se plasira dugo vremena, da Hajduk ovisi isključivo o Livaji. Marko će se sigurno vrlo brzo vratiti na razinu na koju nas je navikao, ali velika je stvar da dobijemo ovako važne dvije utakmice s Livajom koji nije u top formi.
Šta reći za kraj, velika, velika utakmica, velika pobjeda 'bijelih', patili smo kad je trebalo, čekali i dočekali svoju priliku i tako se derbiji dobivaju. Ovo je ogroman poticaj za naše šampionske ambicije, ali moramo biti pametni, izvući pouke iz svega što nam se događalo zadnjih mjesec dana i biti svjesni da će nam se svako opuštanje obiti o glavu.
Idemo dalje jako, velika je pobjeda, a već danas se okrećemo teškoj utakmici u Rijeci.
Još jednom, bravo momci, svi živimo s vama za sveti cilj.
