KOMENTAR UTAKMICE: Dortmund, Liverpool, Napulj..., hajdučki puk meni slavi najbolje jer me drugi ne zanimaju, ali kome se rugamo?

Kako lijepo hajdučki puk slavi, to je uvijek nešto posebno. Neću reći da smo najbolji, postoje Dortmundi, Liverpooli i Napulji i brojni drugi. Ali meni smo najbolji, iz razloga što me svi ovi ostali uopće ne zanimaju. Kup je naš, opet, i to je velika stvar, prvi put smo obranili naslov, mislim u kupu, naslov prvaka se znao i obraniti tu i tamo, ali moram priznati da je slatko osvojiti ovaj kup. Nakon prošloga, u kojem nam se slučajno sve poklopilo, od protivnika, do domaćinstava, da su se kuglice kojima se bira domaćin nakon toliko godina složile u našu korist, ove godine je do finala bilo puno teže. U finalu nas je čekao, rekao bih poluraspadnuti Šibenik. Gledam postavu na papiru i mislim, ovo je dobra momčad na svim pozicijama i neće biti lako, unatoč tome što je cijeli klub u banani, što se na kraju odrazilo i na momčad. Znakovita je bila rečenica trenera Čanadija nakon utakmice, bili smo loši ovu polusezonu i znamo zašto, govori nam puno i malo.

Ali finale je finale i iz njega treba izaći kao pobjednik, bez obzira tko je s druge strane.

Hajduk je krenuo u utakmicu u očekivanom sastavu, samo je Ferro zamijenio ozlijeđenog Borevkovića. 'Bijeli' su ušli u utakmicu snažno, nametnuli se kao favoriti i pokušali riješiti susret u ranoj fazi. Šibenik je stao u svojih nominalnih 3-4-2-1, koji su u fazi obrane bili čvrstih 5-4-1 i preživio je prve nalete 'bijelih'. Puno puta sam igrao protiv favorita, jakih momčadi i taktika je uvijek bila 'ajmo preživjeti prvih 15 minuta'. Vjerujem da je i Šibenik imao sličan plan. I funkcioniralo je, Hajduk je napadao, Šibenik se branio i čekao situaciju iz tranzicije koju na kraju nisu dočekali. 

Drugo poluvrijeme manje-više ista slika, do 62. minute, kada Livaja opet demonstrira svoje majstorstvo, prima dugu loptu na nevjerojatan način, ali se ona odbija par puta, a do koga drugog nego Melnjaka koji posprema za važno vodstvo. Melnjaka moraš voljeti, to je tip koji radi ono što treba, zabija kad momčadi ne ide i donosi trofeje. Tip je faca. 

Do kraja Šibenik se borio, čestitam im na tome, ali Hajduk je jednostavno bio bolji. Penal za 2:0 završio je priču, Livaja je bio hladan kao led. 

Uslijedila je erupcija slavlja, megafoni, pjesmice. Čemu? Ne kužim, ali dobro. 

Kome se rugamo? Šibeniku koji je ispao iz lige? To je kao da pljuneš prosjaka koji te moli za dvije kune. Ok, ne vole nas, pa šta? Mislim da je Hajduk puno veći od toga.

Još jedan trofej, još jedna godina upisana na jug Poljuda, ali želimo više. Temelji su tu, kluba i momčadi i stiže sezona kada stvarno možemo reći da je sve osim naslova prvaka neuspjeh. To je svima u klubu jasno, i igračima i upravi.

Ali o tom potom, sada slavimo trofej, kup je naš, živio Hajduk!