KOMENTAR UTAKMICE: Komunikacija iz VAR sobe je spektakularna, imao sam osjećaj da se pet prijatelja našlo u gostionici i nakon desete runde komentiraju što vide na terenu
Sve je bilo fenomenalno sinoć, jedino brine ozljeda u zadnje vrijeme sjajnog Šarlije
Hajduk se plasirao u polufinale Kupa na goropadan način, visokom pobjedom nad gostima iz Varaždina i pokazao ne samo kako se gosti u Poljudu trebaju bojati s koliko će golova u mreži ići kući, nego i da je (k)iks u Varaždinu prije tri dana bio samo loš dan.
Utakmica je imala zanimljivu uvertiru koju moramo spomenuti, bila je to tema dana, audio zapis VAR sobe u Varaždinu, u kojoj suci komentiraju nekoliko spornih situacija na štetu Hajduka i koja nam je pojasnila o kako ozbiljnoj organizaciji se radi. Lako za to što ljudi nemaju pojma šta rade, nego je sam način komunikacije spektakularan i potpuno u skladu sa stanjem u našem nogometu. Imao sam osjećaj da se pet dobrih prijatelja našlo u gostionici 'Kod dva goluba' i nakon desete runde komentiraju ono što vide na terenu. Bilo je tu suza, smijeha, psovki, navijanja, baš kako i dolikuje prigodi. Zafalilo je samo da netko pusti Stavrosovu 'Kad se prijatelji rastaju', jer je jasno da je vrijeme da se neki rastanu.
Vratimo se na utakmicu, Karoglan je ostavio na klupi standardne Pukštasa i Sahitija i umjesto njih u vatru gurnuo Dajakua i Mikanovića, što je značilo premještanje Sigura u sredinu terena. I vidjelo se odmah da je sve bolje. Vidjela se nova energija jer znamo da Pukštas i Sahiti to nemaju, tako da smo dominirali cijelo prvo poluvrijeme i pokazali gostima odmah u startu koliko nam je bitna današnja pobjeda. Gosti su mijenjali taktičke postavke od 4-2-3-1 u fazi napada, gdje su lako dominirali radeći višak sa dva zadnja vezna nad samim Kalikom, do 4-1-4-1 u fazi obrane, a kada bi se ili Postonjski ili Lusavec podizao više i pomagao ofenzivcima u pritisku. Ali, budimo realni, u prvom dijelu gosti nisu ništa napravili, osim dominacije u posjedu, lakog branjenja naših jalovih napada, i dvije grede koje su trebale završiti u golu. Mi nismo mogli ništa, ali je bilo samo pitanje trenutka kad ćemo zabiti. I gol dolazi pred kraj poluvremena, iz uigrane akcije, kada nakon glavometa par naših igrača Diallo majstorski zabija.
Sam način na koji je Diallo proslavio pogodak pokazao je koliko mu je stalo i koliko olakšanje mu je donio ovaj pogodak. Drugi gol je remek djelo Krovinovića, majstorski slobodnjak i tu je već priča bila gotova. Začudilo me da su navijači u jednom trenutku zapjevali 'Ajmo bijeli, što ste stali, zašto ste nas odj....', ali znamo da je publika nekad nerealna i očito nisu mogli prepoznati koliko je jučer sve bilo kako treba.
Drugo poluvrijeme nastavak dominacije, ulaze svježe snage s klupe i donose novu kvalitetu i lijepo je vidjeti da Hajduk ima unutarnje rezerve koje mogu raditi razliku. Laszlo zabija, Elez zabija, Livaja zabija iz penala, puna je mreža gostiju. Pokazuje se i koliko smo jaki u prekidima, vidi se da se radi, jer su svi golovi došli iz prekida, što iz kornera, što iz auta ili penala. S tribine se čuje 'Večeras je naša fešta'.
Sve je bilo fenomenalno sinoć, jedino brine ozljeda u zadnje vrijeme sjajnog Šarlije, ali Elez je pokazao da može odgovoriti zahtjevima, štoviše.
Ne smijemo se sad uljuljati na lovorikama i misliti da će pobjede dolaziti same od sebe. Moramo ostati ponizni, raditi ka pasi i nastaviti pobjeđivati, u što ne sumnjam, jer je ova momčad rođena za pobjede. Sjajna je to kombinacija mladih i iskusnih, stranaca i domaćih. Današnja igra nam je putokaz za dalje. Hajduk je jedan od rijetkih klubova koji ima napisanu strategiju, u kojoj ne pišu samo ciljevi, nego i način na koji želimo igrati, vodeći se tradicijom i poviješću.
Vjerojatno su na ovo mislili ljudi koji su je pisali.
Čekamo neugodnu Istru, ali poslije današnje predstave, puni smo optimizma i naravno da očekujemo još jednu sjajnu predstavu.
Lijepo je kad možemo uživati u dobrim igrama svog kluba svakih tri dana.
