KOMENTAR UTAKMICE: Kovačić je drugi najbolji vezni igrač na svijetu, a prvoga znamo!

Bronca je naša i za mene je ovo veće čudo nego srebro 2018. godine. Još bitnije od toga je što smo danas vidjeli i neke nove klince koji su, kad je bilo najpotrebnije, pokazali da su igrači za najveće domete i da za naš nogomet straha nema. 

I Hrvatska i Maroko su ušli u ovu utakmicu iscrpljeni, oslabljeni i izmoreni. Svjestan te činjenice nisam očekivao puno kvalitete u ovoj utakmici, a na kraju, ona je bila jedna od najkvalitetnijih. S obje strane taktika, htijenje, trka, bio je užitak gledati sučeljavanje ove dvije 'male reprezentacije' koje cijeli turnir igraju vrhunski nogomet i koje su zasigurno osvojile simpatije svijeta, rekao bih i više nego finalisti. Što se tiče naše reprezentacije, fenomenalnog Juranovića je zamijenio danas jednako fenomenalni Stanišić, Lovrena sjajni Šutalo, a Broza odlični Majer. I to je veća pobjeda hrvatske reprezentacije od medalje. Drago mi je da je šansu dobio Šutalo, prvi je razlog jer je momak top klasa stopera, a drugi jer je momak moj i to neću dalje pojašnjavati. Izbornik je imao znanja i hrabrosti spoznati koji su to igrači došli do momenta da ne mogu više dati od ovoga i odlučio staviti one koji mjesec dana čekaju svoju šansu, svjestan da ga neće iznevjeriti. 

U ovom trenutku ne želim uopće pričati o taktikama, želim se dotaknuti pojedinaca. Prvo Kapetan. Fenomen. U 37. godini, kad se rezultat lomi, stavi se u službu ekipe i radi onaj crni posao na terenu, baca se na glavu kako bi ostvarili ovaj rezultat. Sretan sam što sam jedno vrijeme moje karijere imao čast trenirati i igrati s takvim igračem. Dalje, Kovačić. Drugi najbolji vezni igrač na svijetu, to je moje mišljenje i nitko ga neće promijeniti. Naravno, nisam objektivan, ima sjajnih igrača, ali na ovom turniru je čovjek održao lekciju svima kako se igra nogomet. A prvoga najboljega znamo.

Sad bih mogao otići u širinu, puno je velikih, ali još jednog moram spomenuti, a to je Joško Gvardiol. Nedavno sam za jednu tiskovinu izjavio da je Joško moj idol, pa je ispalo čudno jer sam 25 godina stariji, ali sam pojasnio da opet imam priliku igrati nogomet, idoli mi ne bi bili Nesta, ni Maldini, ni Van Dyke, nego Gvardiol. Vjerujte mi da ne lažem, mislim da će momak biti jedan od najboljih obrambenih igrača ikad. Jedan Ramos njegovih godina mu nije bio ni do koljena.

Svi ostali, Livaković, najbolji vratar turnira bez dvojbe, mali heroji Juranović, Lovren, Broz, Sosa, dugo bi bilo za sve nabrojati. Moram još istaknuti Perišića. Kažu mi 'nije baš bio pravi'... Tu sam shvatio da ljudi samo gledaju tko zabija golove. Bek, stoper, vezni, napadač, sve je on. Perija je odradio obrambeno savršen turnir, vukao kad je najbitnije, zabio kad je najbitnije i bio primjer ponašanjem i kvalitetom igre kako se bori za svoju domovinu. Nismo imali lošeg pojedinca, a sve je to zasluga dirigenta. Ako smo do sada dragog Ćiru nazivali trenerom svih trenera, došlo je vrijeme da netko drugi preuzme tu titulu, a to je Zlatko, jer, zaista, ovo što je napravio Zlatko Dalić, pa to je svjetsko čudo. 

Za kraj ovog osvrta, koji mi je priznajem najteži do sada, jer su emocije jake, a trebao bih ostati pribran, reći ću samo, hvala svima koji su ova moja razmišljanja čitali i pratili, svima vama i vašim obiteljima želim ugodne blagdane, Čestit Božić i puno zdravlja i sreće u Novoj 2023. godini!