KOMENTAR UTAKMICE: Više nema ni tuge, ni ljutnje, totalna rezignacija
Moja priča kao komentatora na Dalmatinskom portalu danas završava
Još jedan poraz, navikli smo već. Kroničari bi trebali dobro zaroniti u povijest, vratiti se više od četiri desetljeća unatrag, kako bi provjerili kada je Hajduk imao pet poraza u nizu. Zvuči nestvarno za tako po imenima moćnu momčad, toliko skupu momčad punu zvijezda, da ne možemo uzeti bod pet utakmica za redom, od toga četiri na Poljudu. Nevjerojatno.
Osijek smo dočekali nakon turbulentnog tjedna u kojem smo ostali bez predsjednika, trenera, pomoćnih trenera, u najavi i sportskog direktora. Sigurno nije bilo lako novom treneru Ivankoviću, koji navodno nije trener na papiru jer nema licencu, nego je to Šegović, koji ima licencu, ali on nije pomoćnik, nego je pomoćnik Milović, koji nema nikakvu licencu. Ako sam dobro shvatio. Ali dobro, bitno da sve funkcionira.
Trener Ivanković je poslao šareni sastav, pogotovo nakon ozljede Moufija na zagrijavanju. Uskočio je Odjidja, što je premjestilo Sigura na desni bok. Hajduk je izašao u formaciji 4-2-3-1, na krilima su bili Kleinheisler i Brekalo, a u centru napada nakon dugo vremena smo vidjeli Trajkovskog. I nije to bilo ništa lošije nego u proteklim utakmicama, pokazalo se da 'bijeli' drže lošu formu bez prevelikih padova.
Osijek je igrao svoju igru, iako je Zekić promijenio igru i izašao s trojicom u zadnjoj liniji, nametnuli su se, kao i većina gostiju ovoga proljeća, izašli visoko na Hajdukovu polovicu i čekali svoju šansu. S druge strane, 'bijeli' prvo poluvrijeme, u srednjem i niskom bloku, bio je to opet način igre koji se kosi sa svim što Hajduk znači, koji nema veze s Hajdukovom poviješću, ali i koji se kosi sa načinom igre napisanom u sad već smiješnoj strategiji. Hajduk na Poljudu koji se brani na svojoj polovici protiv Osijeka? Nedopustivo.
Osijek zabija u 19. minuti, sjajni Matković zabija iz jedne kontre kada Pukštas lagano, poluaktivno prati igrača Osijeka do zone šuta, obrana blokira prvi šut, ali drugi završava u mreži. Ali uspijevamo se vratiti nakon desetak minuta, Brekalo sjajno probija bok, centrira za Trajkovskog na drugu stativu i vraća stvari na početak. Lijepo je bilo vidjeti koliko je Trajkovski sretan zbog postignutog gola, vidjelo se da mu je stalo da dokaže svima da mu je mjesto u prvoj postavi.
Drugi gol Osijeka je sjajan. Najiskusnija dvojica brljaju u 16 metara, Odjidja ne želi izbiti, nego daje Krovinoviću, koji loše prima, lopta se odbija do Miereza i Osijek opet vodi.
Drugi dio donosi puno više uzbuđenja. Osijek nastavlja u početku napadati, Bukvić izlazi 1 na 1 nakon smiješnih reakcija obrane 'bijelih', ali rezultat se ne mijenja. Klupa 'bijelih' radi izmjene, ozlijeđenog Hrgovića mijenja Sahiti, to pokazuje da ćemo uskoro u igri vidjeti i Perišića na lijevom boku, što se i dogodilo. Ulaze i Kalinić i Kalik i Hajduk izgleda bolje. Perišić u svakom dodiru pokazuje da je svemirski brod za sve na terenu, iako vidljivo daleko od najbolje forme. Redaju se šanse, Uremović, Sahiti, Pukštas, Kalinić, ali lopta neće u gol.
I to je to. Novi poraz, više nema ni tuge, ni ljutnje, totalna rezignacija. Navikli smo valjda već.
Ostaje odraditi sezonu do kraja koliko je moguće bolje. Igrači Hajduka moraju naći snage vratiti se pobjedama, znam da im je teško trenutno.
Moja priča kao komentatora na Dalmatinskom portalu danas završava. Na 20. rođendan mog starijeg sina, kojemu želim puno zdravlja i sreće, došlo je vrijeme da vas sve srdačno pozdravim. Hvala uredništvu portala na ukazanoj prilici i povjerenju, bilo je ovo jedno zanimljivo putovanje.
Hvala svima koji su pratili ovo moje lupetanje, vidimo se u nekoj drugoj priči.
