Ljubo Pavasović Visković: Naši korijeni su u vjerovanju da je otpor 'mraku i sili' jedini ispravan put, moramo ponovno biti 'ružni, prljavi i zli'!

Nismo li se svi mi malo zadnjih dana pobrkali? Nismo li kao navijači kluba težačkog, radničkog i lučkog porijekla, koji svoje korijenje ima u vjerovanju da je otpor 'mraku i sili' i nepristajanje na konformizam bilo kakve vrste jedini ispravan put, postali bojažljiva hrpa kolebljivaca?

Jesu li nas godine i desetljeća kompromisa (porezni dugovi, 'Sanaderova' spašavanja, 'poštena suđenja') odvela u neke nove krajnosti koje su stvorile jednu novu kulturu u kojoj nema više krvavih koljena, nema više tvrdog postavljanja prema protivniku i sucu, ukratko, nismo više 'ružni, prljavi i zli' što smo zapravo bili u svim jakim poglavljima naše povijesti.

Jesmo li stvarno zaboravili da su legendu o našem klubu stvorili Krstičevići (oprosti mi, Mišo), i kao igrači i kao treneri, da je Ivo Bego pravilo a Niko Kranjčar dobro došla iznimka, da je 'blagajna prazna' jer je uvijek takva i bila, da smo klub čudnog, ludog i nepredvidljivog grada i regije i da smo sami sebi zapravo najzajebaniji...

Je li nam stvarno postalo normalno da usred ključne utakmice zviždimo vrataru koji je primio pacerski gol i da onda očekujemo da nešto obrani, npr. Kulenovićev udarac s pet metara? I nismo li koji zvižduk trebali sačuvati za one koji nisu ničim reagirali kada je isti taj vratar, braneći boje našeg kluba, divljačkim udarcem Dinamova stopera skoro ostao bez glave. I nismo li se Lučićem trebali baviti kada je taj moron za svoj divljački postupak dobio prijekorni pogled dva naša igrača, žuti karton, VAR intervenciju i tri utakmice kazne.

I jesmo li se na mozak razboljeli pa je u redu da neki na Lokomotivi odlaze sa stadiona u 75. minuti?

A naš klub, s nama takvim - ludima i svakakvima, bez stečajeva, mijenjanja imena i sluganstva prema državama i politikama živi stvarnih i predivnih 114 godina. 

Važno je podsjetiti se na to tko smo i kakvi smo, i što naš klub jest jer se zadnjih dana s njim pod mete tko god se sjeti, legende (imamo ih na stotine - čudo smo od kluba) i bardovi proriču mu skoru propast, prodaje nam se magla da je nas 32 tisuće neki dan krivo vidjelo (i bilo zbog toga bijesno) sitno kalkulantsko suđenje po najboljim HNS uzancama iz Širkanovog vremena (da se razumijemo, nije bilo penala za nas niti je sudac uzrok poraza), poučava nas se kao poluidiote da smo slijepi kraj zdravih očiju, da ne vidimo dobro, da smo subjektivne budale i da naš klub teška sudbina čeka.   

I naravno, iz svega toga stvara se opasno malodušje i atmosfera apokalipse koje nam se tako lijepo sugerira iz naše nekada davno slavne 'Slobodne'. Te huligani, te ulica vodi klub, te propast, te milijarde dugova, te potkapacitirani, te vaki-naki itd., itd., itd...

Dakle, nudi nam se 'ubrzani tečaj boljeg razumijevanja stvarne stvarnosti' da shvatimo kako su Erceg i Kolarić buduće Coline, a ne (nažalost) samo talentirani mladi suci koje njihovi mentori iz sudačke komisije vode putevima sitnog kalkulantstva i manipulacija 'intenzitetima' i 'kriterijima' koje će ih u konačnici dovesti do međunarodne karijere po bosanskim njivama (oprostite mi, Bosanci) kada budu sudili play off druge BiH lige.

Da shvatimo kako nam je 'blagajna prazna' za razliku od slavne prošlosti u kojoj je valjda neprestano bila puna. Da bez 'gazde', tipa onog uglednika koji je nekidan mudro zaključio da je čovjek govno jer je još uvijek živ, nema budućnosti. I da je zapravo super da Dinamo do kraja sve igra doma, i da što će nama ili Rijeci (bit će interesantno vidjeti hoće li naši riječki 'prijatelji' shvatiti da je sitno sudačko potkradanje zapravo za njihovo dobro) titula jer će se sve u hrvatskom nogometu kao raspasti ako trofej ne osvoji Dinamo. A nama je titula samo nepotreban trošak. I da su 'legende bez dlake na jeziku' jedina mjera istine i časti. I da svi mi 'bolje shvatimo' da je dug koji je manji od polovice našeg godišnjeg budžeta zapravo katastrofalan i tragičan i predstavlja kraj. I da nikada ništa od nas.

E taj tečaj 'boljeg razumijevanja stvarnosti' pohađati neću, neće mi se prodati priča da je dug od 40 posto godišnjeg proračuna jednog nogometnog kluba problem jer nije (vidjeti brojke Barcelone), to se lako servisira, neću popušiti priču kako je top suđenje kada te nitko ne opljačka nego samo različito primjeni razno razne kriterije u identičnim situacijama tako da te svaki puta zajebe, neću nikad pristati na to da je demokratičnost u upravljanju klubom loša (uz sve provedbene nedostatke trenutačnog modela) i da navijači ne smiju biti vlasnici (vidi vraga, bolje znamo od onih glupih Nijemaca i Španjolaca), neću popušiti priču da ti to što si nekada igrao nogomet daje za pravo da bulazniš čim dobiješ 'krušku pod njušku' i da što više vrijeđaš i lupetaš po televiziji, više prostora i dobiješ.

Od kada je i u kojem to svemiru cipelarenje i vrijeđanje ljudi koji su na koljenima postalo normalno i prihvatljivo (vidjeti pod Lučić). Pošalješ nekoga u p.m., divljak si, govoriš li pizdarije na TV onda si - legenda bez dlake na jeziku.   

Dakle, umjesto da pristanemo na taj govnarski diskurs, ajmo probati, svaki za sebe, nešto drugo. Ja ću, npr., kada se osuše litre suza koje je moj mali prolio nakon subotnje utakmice, nastaviti zajedno s njim vjerovati, sanjati klub 'krvavih koljena' u kojem neki novi Gudelji po blatu nose dva ukrajinska stopera na leđima (to je Hajduk) i u kojem je Vučevićev i Bilićev karakter pravilo a ne iznimka, opisivati malome let Sliškovićeve lopte Torinu koji sam gledao sa sredine sjevera, prezirati moderni nogomet s hrpama razdraganih turista s Dalekog istoka u prvim redovima kultnih stadiona, kupovati 'jogurte i japanke' i s istomišljenicima stvarati najveći sportski proračun baziran na komercijalnim prihodima u RH.

A medijski poslanici koji su, primjerice, mrtvi hladni napisali tekst u kojem su doslovno rekli da su 'znali za kriminal u nogometu i tolerirali ga jer je donosio vrhunske rezultate', neka se za naš klub ne brinu, bit će on dobro. Znam da im je teško to prihvatiti, ali bit će.

I bit ćemo dobro i mi s njim!