Vijest da je Marko Bencun sa samo 27 godina preuzeo školu nogometa Brotnja brzo se proširila. On je u protekloj polusezoni nosio dres Neretve, a nazvali smo ga da nam objasni cijelu situaciju.
- Istina je, krećem u rad s mlađim kategorijama, ali još neću prestati s igranjem. Nastavit ću dalje u Neretvi, ozljede mi nisu dozvolile da dalje igram na najvišoj profesionalnoj razini, ali u Metkoviću su mi izašli u susret i na tome sam im zahvalan. Iz Neretve sam kao kadet prešao u Hajduk, u Metkoviću ću i završiti karijeru, a imam dovoljno vremena da ujedno mogu krenuti i kao trener u Brotnju - ispričao nam je Bencun.
Iz Hajduka ga pamtimo kao pozitivca, ali i velikog pehista kojemu su ozljede zaustavile karijeru.
- Imao sam četiri operacije koljena do 24. godine. Prvu još kao izlazni junior. Naravno da najradije pamtim lijepe trenutke, kod Igora Tudora sam imao jako uspješnu polusezonu, ali i ona je zavšila velikom nesrećom. Igrali smo protiv Dinama, Jerko Leko je na meni napravio jedanaesterac iz kojega je Bradarić zabio, ali ja sam nakon toga šest mjeseci pauzirao jer mi je pao na nogu.
Kad je spomenuo Tudora malo je zastao, Igor je i danas trener 'bijelih'...
- Stvarno ne znam što se sada događa pa ne mogu ni komentirati. Ali Tudor je meni kao trener ostao u najljepšem sjećanju. Ljudi me i danas zaustavljaju te pamte veliko veselje s navijačima nakon što smo preokrenuli protiv Hrvatskog dragovoljca, ali ja bih gledao šire od te utakmice. Igrali smo baš dobro, svatko je točno znao što mu je činiti u svakom trenutku i bilo nam je zabranjeno napamet nabiti loptu. Ktome je Igor imao velik autoritet u svlačionici. Kažem, ne mogu ulaziti u to što se sada dešava, ali ja ga pamtim kao trenera koji je težio igri.
Nismo pričali o njegovim nastupima nakon Hajduka jer nije imalo smisla...
- A što da kažem kad sam nakon operacije desnog koljena godinu i tri mjeseca pauzirao i taman nakon što sam se oporavio mi je istekao ugovor. Tada je došao predsjednik Kos, nisu mi ga produžili, što je bilo i logično. Potom sam otišao u Inter iz Zaprešića pa u Zrinjski, ali više sam brinuo o tome je li mi oteklo koljeno, nego što sam igrao. Danas sam u takvom stanju da mogu nastupati za Neretvu, a imam dovoljno vremena za posvetiti se organizaciji škole u Čitluku.
Bencun je bio dobre volje, drago nam ga je bilo čuti takvoga, poželjeli smo mu sreću u novom poslu, možda opet bude suradnje s 'bijelima'.
- U Brotnju trenira oko 130 djece, gdje opet može biti neki talenat za Hajduk. Što se tiče suradnje, ja bih trenutno najviše volio upoznati Boru Primorca i njegove suradnike te da mi ljudi s toliko iskustva malo pokažu kako se na Poljudu radi. Jedno je biti igrač, a ovo sa školom nogometa u Čitluku je sasvim novi početak. I naravno da mi je Hajduk najbliži, ipak sam tamo od omladinskog pogona do odlaska proveo ukupno 10 godina.