O NJIMA SE PRIČA: 'Bila mi je čast i veliki motiv braniti na Poljudu, a sada idemo dobiti Dragovoljca'

Dok 2. HNL miruje nekako je najviše pozornosti izazvala dobra igra Croatije Zmijavci i remi na Poljudu (1:1). Vratar Tomislav Adolf Tomić imao je svoj dan, branio možda i jednu od najboljih utakmica karijere...

- Nakon što je utakmica protiv Hajduka  završila trener Marino Strmo i ja nismo mogli sakriti osmijeh. On mi je rekao: 'Ovo si čekao, za ovo smo radili'. Dobio sam poslije susreta pohvale sa svih strana, ali ova mi je svakako najznačajnija. Samo nas dvojica znamo koliko je truda uloženo da bi došao do ove razine - kazao nam je 23-godišnji Tomić.

Mi bismo rekli da je na golu izgledao prvoligaški. Imao je trnovit put u karijeri, nije se lako probijao:

- Cijeli omladinski pogon sam prošao u RNK Splita. Dio sam generacije 1997. godišta koja je bila juniorski prvak Hrvatske. Bilo je tu mnogo talenata, Jakić je sada u Dinamu, Mikulić u Hajduku, Matej Jukić je jesen proveo u Slaven Belupu, Luka Grubišić u Hajduku II, a tu su i brojni drugi igrači. Ja nikad nisam dobio priliku braniti za seniore RNK Splita. To je klub mog odrastanja, a najradije pamtim seniorski nastup na pripremama protiv Slovan Libereca. No, nemam službeni nastup za prvu momčad u 1. HNL, a nakon ispadanja u Treću ligu sam otišao.

Ostali smo još malo na temi Parka mladeži, spomenuo je kolege i trenere...

- Goran Sablić je imao izrazito profesionalan odnos, sve shvaća ozbiljno, vodio nas je do juniorske titule, a kasnije je bio i u seniorima. Volio sam trenirati uz Danijela Zagorca, on mi je uzor. Volim njegov stil branjenja i način kako trenira, a ljudina je i izvan terena. Kažem, vezan sam za Splita, cijelo odrastanje uz trenera Vedrana Čovića, da bi mi kasnije Tiho Bulat pomogao da sazrijem i promijenim pogled na nogomet.

Ni ozljede ga nisu poštedjele...

- Kao junior sam imao operaciju koljena, a nakon prelaska iz Splita u Dugopolje sam se također ozlijedio, te sam vrijeme tamo uglavnom proveo u rehabilitaciji. Pravu formu sam dohvatio tek prelaskom u Hrvace, tada je počela moja uzlazna putanja. Osvojili smo Županijski kup, svladali Solina u finalu boljim izvođenjem jedanaesteraca. Iz Hrvaca sam prešao u Croatiju.

Croatia je u posljednje vrijeme jedna od hit-momčadi Dalmacije gdje se i nije lako nametnuti. Klub iz Zmijavaca proživljava najbolje dane svoje povijesti.

- Klub je fenomenalno organiziran. U prvoj sezoni nisam puno branio jer je prednost imao iskusniji Pave Vugdelija, legenda kluba. No, radio sam kao nikad i onda mi se otvorila prilika.

Prošlog ljeta je Tomić čvrsto prigrabio jedinicu, a Croatia je imala jako uspješnu jesen...

- Zadovoljan sam sa svime. Klub uistinu funkcionira na visokoj razini. Imao sam i sreće s trenerima, o Viku Laliću i njegovim prethodnicima uistinu mogu reći samo sve najbolje.

Upitali smo ga da izdvoji najbolju partiju ove sezone. 

- Po meni je to bilo u pobjedi protiv Intera u Zaprešiću od 3:0. Svatko je u momčadi dao svoj obol, a ja sam bio baš presretan. I ukupno sam zadovoljan polusezonom.

U prvom kolu nastavka ih čeka Hrvatski dragovoljac... 

- Nemamo što kalkulirati, idemo po tri boda. Doma se nikoga ne bojimo, da nam dođe Hajduk, idemo na pobjedu.

'Pa bili ste blizu pobjede i na Poljudu', odgovorili smo mu...

- U redu, ali to nije bila utakmica za bodove nego poseban gušt. Prvi put u životu sam istrčao na glavni teren Poljuda. Za mene je to bila velika čast i motiv. O tome sanjaš kad se počneš baviti nogometom.

Upitali smo ga je li kroz karijeru kao vratar ikad imao kontakt s Hajdukom.

- Ne. Nešto se govorilo dok sam bio u mlađim uzrastima, ali ne znam koliko je to bilo ozbiljno. Moj put je išao kroz druge klubove Dalmacije, izuzetno sam motiviran za daljnji rad pa dokle stignem. Trenutno su sve moje misli i ambicije usmjerene na Croatiju, svi se potajno nadamo prvom mjestu, potrudit ćemo se da ga osvojimo. Igramo uistinu lijep i učinkovit nogomet.

Upitali smo ga i za detalj vezano za srednje ime koje je prava rijetkost na ovim prostorima.  

- Tu bi kompetentniji bio moj otac, hrvatski branitelj i moja velika potpora. Naravno da je znalo biti dobacivanja, ali ne smeta mi zezancija ni kad je na moj račun. Što bolje branim, s više se respekta izgovara moje ime koje mi nikad nije predstavljalo problem.