PRETPLATNIK S ISTOKA: Odustajanje, kao i logika, s navijačem Hajduka ne staju u istu rečenicu

Valjda svi ljudi na svijetu ljeto doživljavaju kao najopuštenije i najveselije vrijeme u godini. Mi u Dalmaciji to dižemo na veći nivo jer  imamo predivnu obalu s još ljepšim morem i mnoštvom turista koji sve začine dodatnim šarenilom i šušurom, a i ponekim eurićem za u madrac da se nađe kad se bude sa Hajdukom putovalo Europom po gostovanjima.

Navijačima 'bijelih' početak ljeta je teška patnja zbog pauze držeći nas u iščekivanju utakmica jedino nama poznatom, a ranije spomenuti utjecaj ljeta samo buja maštu gdje svakim sljedećim danom bez natjecanja snivamo o Hajduku koji će baš ove godine zaigrati kao pod Ivićem s Jerkovićem, Holcerom, Mužinićem, Žungulom, Šurom... ili bar kao u vrijeme braće Vujović, Bake, Gudelja... 

Prethodno proljeće razočaranja kao da se nije ni dogodilo, što i nije toliko loše jer čemu očajavati kad dolazi nova sezona oporavka.

Međutim, godine neuspjeha, kako u Europi, tako i u HNL-u, samo naizgled na početku sezone Dalmatince i ostale navijače 'bijelih' neki furešti zaljubljenik u ovu igru može doživjeti kao vesele, bezbrižne i razdragane tifose koji se, eto, idu zabaviti na svom stadionu na kojem stvore južnjačku atmosferu.

Istina je takva da nam je osmijeh poput čovjeka koji je upravo preživio moždani udar a grop u grlu ne mogu isprati hektolitri ispijenog piva prije utakmice i koliko god bismo se trudili objasniti njima kako je nama dok idemo put Poljuda, znamo da bi to bila nemoguća misija. 

Možemo li sebi objasniti kako i zašto sve jače idemo na put 'bez nade' ponovo i ponovo sve brojniji i sve uporniji? Ima li logike da razbijamo glavom taj prokleti zid za ući u Europu, a da mu niti boju ne skinemo dok svakim udarcem glava dobija novu čvoku? Mnogi nam se čude zašto smo tako uporni kad ne ide, zašto ne odustanemo prije nego nam se glava skroz razbije? Odustajanje, kao i logika, s navijačem Hajduka ne staju u istu rečenicu, zato i uživam biti dio ove obitelji za koju bih volio da je i Europa upozna malo bolje, a ne samo na dan ili dva. Tema ovog teksta nisu taktika, rukovodstvo, trener ni igrački kadar. Tema su navijači koji odnose titulu u Konferencijskoj ligi, a da u nju nismo ni ušli. Navijači koji fale Europi, bogatoj, ali na tribinama sve sterilnijoj i dok nam nogometni anonimusi drže predavanja na zelenom travnjaku, mi smo spremni njima bar napraviti PowerPoint prezentaciju pod radnim nazivom 'Zbog jedne ljubavi' jer nemamo vremena za ozbiljnije predavanje.

Prezentacija za sve zainteresirane će biti na Poljudu cijele sezone, neovisno o protivničkoj ekipi i siguran sam da će turisti koji se tu nađu, a da su zaljubljenici u nogomet, iskoristiti priliku osjetiti vreli mediteranski mentalitet, kad već mi ne možemo njima u goste.

I dok ovo pišem, sjetim se kaktusa koji je moja majka imala na verandi, cvjetao je samo jedan dan, a njegov miris mi je još u nosnicama, ostalih se stvarno ne sjećam. S tim cvijetom (valjda nije slučajno na kaktusu) bih usporedio navijače Hajduka ove godine . Kratko, ali dovoljno snažno da nas neće zaboraviti do slijedeće sezone kad ćemo, nadam se, ipak malo duže zamirisati.