RAZBILI PARTIZAN Tomislav Ivić: Bit ćemo prvaci ako nam dozvole!

Dan 9. svibnja je baš značajan u Hajdukovoj povijesti, godine 1976. je odigrana utakmica Partizan - Hajduk 1:6. Strijelci su bili: 1:0 Žungul (26), 2:0 Buljan (45), 3:0 Žungul (56),  4:0 Jerković (62), 5:0 Đorđević (68), 6:0 Đorđević (79), 6:1 Bjeković (81). Frano Grgurović je u spomen na Žungula i ovu nezaboravnu pobjedu zapisao:

'U ovoj sezoni Hajduk je bio na pragu osvajanja treće uzastopne dvostruke krune (prvenstvo i Kup), nečega što u jugo-nogometu nikad nitko nije uspio. U Kupu je Hajduk dominirao od 1972. godine osvojivši tri trofeja zaredom, u ovoj sezoni osvojen je i četvrti uz samo jedan primljeni pogodak, a u finalu je golom Šurjaka poražen Dinamo. Šesnaest dana prije tog finala Bijeli su igrali jednu od ključnih utakmica za obranu titule prvaka. U gostima je sa 6:1 pregažen Partizan, a prepuni stadion JNA pljeskom je nagradio igrače Hajduka i pravim ovacijama ispratio svoje ljubimce koji su bili potučeni do nogu.

Nakon te utakmice trener Hajduka Tomislav Ivić izjavio je ‘Bit ćemo prvaci ako nam dozvole’ .... ali nisu dozvolili. Boško Đorđević, igrač Partizana bio je najbolji strijelac tog prvenstva, postigavši puno golova iz jedanaesteraca, a posebna priča vezana je uz utakmicu posljednjeg kola u kojoj je Partizan u Ljubljani gostovao kod Olimpije. Sudio je čuveni Dušan Maksimović i utakmicu je jednostavno produžio za neke tri-četiri minute, točnije do trenutka kada je Partizan postigao pobjednički pogodak. Podsjećam da tada nije postojala sudačka nadoknada, već se po steku 90. minute svirao kraj. Sjećam se i danas tog trenutka kada je na radiju spiker viknuo ‘Gol za Bežigradom’. Našao sam se u prekrasnom ambijentu Meštrovićevog Kašteleta, gdje smo upravo trebali započeti probu za predstavu Luigija Pirandellija ‘Čovik, zvir i kripost’ koja se igrala na Splitskom ljetu. Moj kolega Zdenko Šarić i ja smo pozvani iz Dječjeg kazališta ‘Titovi mornari’ (današnjeg GKM Split) da odradimo dvije dječje uloge u društvu ‘pravih’ glumaca Josipa Gende, Ivice Vidovića, Vlatka Dulića .... Glavnu ulogu igrala je neponovljiva diva Zdravka Krstulović, koja je u trenutku kad je u Ljubljani postignut pogodak uzela onaj mali zeleni tranzistor i bacila ga niz litice prema moru. Proba je bila gotova prije nego li je počela i svi smo otišli kući.

Hajduk je u tom posljednjem kolu uzeo samo bod na Karaburmi i ipak ostao bez treće uzastopne titule, iako je na stadionu JNA 9. svibnja stvorio sve preduvjete za veliko slavlje. Žungul je u toj pobjedi od 6:1 odigrao briljantnu utakmicu, postigao je prvi i treći pogodak, a kod drugog je odigrao dupli pas sa strijelcem Buljanom. Nekoliko mjeseci kasnije, 2. rujna u meču protiv Željezničara Slaviša Žungul je postigao 2000. prvenstveni gol u Hajdukovoj bogatoj povijesti. Da se i u Hajdukove knjige može umiješati numerologija dokaz smo dobili 2014. godine. Tada je u utakmici protiv Slaven Belupa postignut dvostruki, 4000. prvenstveni gol Hajduka, a strijelac je bio Jean Evrard Kouassi, igrač koji je na leđima nosio broj 77, dvostruku Žungulovu sedmicu.'