Debakl Dinama na Rujevici i velika pobjeda Rijeke od 5:2 bili su okidač za odlazak Zlatka Kranjčara, ali i početak priče o krahu momčadi iz Maksimira, odnosno kraju njihove apsolutne dominacije u HNL-u.
Istina je da ne pamtimo kada je Dinamo izgledao ovako loše i ranjivo, ali dobro se sjećamo lakoće s kojom je do sada redovito premošćivao svaku krizu igre u ligi kojom gospodari u svim segmentima. Da se ne lažemo, jedina ozbiljna prijetnja Dinamu je - Hajduk. S kim god da ste iz HNS-a ikada došli u kontakt, već u prvoj minuti biste shvatili kako jedino na 'bijele', u kakvom god oni stanju bili, gledaju kao na ozbiljnu prijetnju rušenja ovakvog Saveza i dominacije Dinama.
O Osijekovoj ozbiljnosti sve je rekla fotografija predsjednika Ivana Meštrovića iz Maksimira. Jadničak se potrudio u svom gradu izraditi dres s brojem 10 i natpisom 'Maminho' i odnijeti ga velikom gazdi. Pa tko još nosa dresove nekom savjetniku i ponosno stavlja sliku na klupski Facebook? Meštrović je nesuvislo pokušao objasniti da je to sportska gesta prema protivniku, no ne znamo samo gdje mu se zagubio isti dres kada im je u goste dolazio sugrađanin Ivan Kos.
Rijeka i njena 'lijepa priča' pod gazdom Miškovićem će teško ostvariti snove o prvom naslovu u povijesti kluba. Temelji riječkog projekta usko su vezani uz Mamićevu dominaciju domaćim nogometom. Mišković se debelo naslonio na velikog gazdu u trenucima kada mu je prijetilo ispadanje iz Prve lige, a potom je u suradnji s Mamićem doveo Kramarića, Tomečaka, Krstanovića, Maleša i Alispahića. Ne zaboravimo da su svo ovo vrijeme upravo Mišković i Mamić bili dopredsjednici HNS-a, a zadnji transfer Leškovića govori da i dalje posluju na obostrano zadovoljstvo. Rijeka je, naime, uz odštetu htjela i Andrijaševića, kojega je Dinamo uvjerio da mora put Rujevice tako što ga je privremeno stavio da trenira s drugom momčadi.
O Lokomotivi je suvišno trošiti riječi, glavni sprd će biti ako ikada utakmica Lokomotiva - Dinamo u zadnjim kolima bude izravno odlučivala o prvaku. Ovako ostajemo na tome da sastav iz Maksimira starta sa plus 12, a ostali ipak imaju dosta problema s momčadi koja podiže Dinamove mlade igrače jer se zapravo radi o vrlo dobrom sastavu za domaće prilike.
Dakle, ako uzmemo u obzir da Osijeka vodi čovjek koji je sretan što mu je Mamić dopustio da se s njim slika i daruje mu dres, a Mišković je pristao na Dinamovu igru jer su jedine Rijekine ambicije da bude ispred Hajduka, pa tome dodamo još Lokomotivu kao joker koji nikada neće zakazati, onda je jasno koliko je dug put do konačnog pada Dinama s prvog mjesta. A gdje je još cijeli sustav sudaca i kontrolora, koji su proteklih sezona bili važan Dinamov adut kad god bi zaškripilo...
Zaključak je da Rijeka ili Osijek mogu do prvog mjesta jedino ako Mamić to dopusti, padne ili ga jednostavno više ne bude briga. A u postojećim okolnostima kao jedino pravo pitanje proizlazi: koliko je Hajduk ove sezone spreman napraviti nešto u borbi sam protiv svih?
Novo vodstvo je usred procesa privikavanja na novi klub i sredinu, ali važnije je pitanje je li momčad dovoljno jaka da se uključi u borbu za sam vrh i od potencijalne, postane jedina izravna prijetnja Dinamovoj dominaciji. U prvoj četvrtini sezone je na momente pokazala da jest, ali ipak je teško parirati kad si već u startu zakinut za četiri boda zbog sudačkih previda u Zaprešiću i Osijeku koji su izravno utjecali na rezultat, a nema još nikakvih naznaka da će se u perspektivi nešto promijeniti.