SJEĆATE LI GA SE Goran Kalamiza 20 godina poslije: Svi smo plakali nakon slavlja protiv Partizana, koje je to lijepo vrijeme bilo...

Sjećate li se Gorana Kalamize? Omaleni Čakovčanin, sjajan košarkaš u sezoni 1996/1997 dirigirao je igrom splitskih 'žutih', a povijesni prvi poslijeratni dvoboj protiv Partizana u Pesaru iznjedrio je njegovo ime koje će vječno biti upisano u almanahe splitske košarke.

Nekoliko minuta prije kraja na semaforu je svijetlilo +6 za Partizan, a onda je uslijedila infarktna završnica. Trinaest sekundi prije kraja, nakon što je proveo svih 40 minuta na parketu i besprijekorno vodio igru svoje momčadi, Kalamiza je hladnokrvno pogodio oba penala. Partizanovci su se spetljali, a on je opet iščeprkao jednu loptu i to je bio kraj...

- Pobijedili smo fanatičnom borbom, srcem, presretan sam zbog ove pobjede. Hvala navijačima koji su stigli ovdje, ovo je velika pobjeda hrvatskog sporta! - kazao je odmah nakon te utakmice Kalamiza, a danas:

- Dvadeset godina je prošlo?! Čekajte, da se saberem, kako ste me se uopće sjetili? - nemalo se iznenadio Kalamiza kad nam je odgovorio na poziv, pa odmah dodao:

- Uh, koje je to bilo lijepo vrijeme, lijepo doba, drukčije nego je to danas.

A kako ga se nećemo sjetiti, tih je dana bio heroj ulice, samozatajni playmaker mirne ruke danas je daleko od košarke i pažnje medija. Igrao je za sva tri najveća hrvatska kluba - Split, Cibonu i Zadar.

- Nema me danas blizu košarke, nisam ni trener, ni funkcioner. Jedina poveznica mi je sin, koji igra za mlađe uzraste Cedevite. Tako sam ga prije nekoliko mjeseci pratio i u Split, došao sam na Gripe. Sretnem se ponekad sa svojim starim suigračima. Bili smo dobro posložena klapa - Grgurević, Tvrdić, Vranković, Amerikanac Smrek, Prkačin... S klupe je sve to dobro vodio Pino Grdović - rekao nam je Kalamiza.

No, vratimo se mi na utakmicu u Pesaru, na Kalamizi je bio ogroman teret, jedini playmaker u momčadi, a s druge strane neke buduće NBA zvijezde.

- Ta utakmica ostaje zauvijek u sjećanju. Situacija je bila naelektrizirana. Malo je reći da su oni bili apsolutni favoriti. U timu su imali Tomaševića, Drobnjaka, Berića, Lukovskog, trener je bio Muta Nikolić. Pokazali smo da nismo ni mi bili za baciti, ha, ha - prisjetio se, pa nastavio:

- Utakmica je bila totalno neizvjesna. Došla su mi ta dva bacanja na kraju, teret je bio ogroman. Naravno da je teret i morao biti velik. Svi znamo što je ta utakmica značila ljudima u Hrvatskoj. Bila su to praktički bacanja za pobjedu, gubili smo jedan razlike desetak sekundi prije kraja, ali uspio sam ostati miran. Sjećam se da su svi plakali, nitko nije uspio sakriti emocije.

Potpora s tribina je bila ogromna, slavilo se i na povratku.

- Naši navijači su dolazili s brodom, automobilima, kombijima, autobusima. Imali smo ogroman vjetar u leđa. Bilo je nešto zanemarivo i njihovih navijača. Atmosfera je bila fantastična u dvorani, nije bilo velikih incidenata. Sjećam se i povratka u Split trajektom, bilo je spektakularno.

Mjesec dana poslije igralo se u Solunu, gdje je Partizan nominalno bio domaćin.

- U Solunu je bilo puno žešća, opasnija atmosfera. Spojili su se Grobari i PAOK-ovi navijači, kokarde su virile na sve strane, bilo ih je na tisuće. Gađani smo cijelu utakmicu raznim predmetima, ali smo ih razmontirali, nisu imali šanse u nijednom periodu utakmice.

Kalamiza je u Splitu proveo godinu i pol dana...

- Bili smo blizu Cibone, osvojili Kup, dobro gurali i u Euroligi. Moja epizoda na Gripama je trajala godinu i pol dana. Već onda je polako klub počeo ići prema dolje, financijski je katastrofalno stajao. To nitko valjda ni danas ne zna kako se i na što trošilo, pa je klub pao na tom planu. Ali dobro, to je malo čudno.

Ne skriva Kalamiza kako stanje u košarci danas nije ni izbliza poput onoga prije 20-ak godina...

- Pratim ABA ligu, Euroligu, ove ostatke od hrvatske lige. Problemi su jasni, igrači nisu dobro plaćeni, oni koji vrijede brzo odlaze, kvaliteta je na niskim granama. Igrači ne mogu dobiti normalne plaće od kojih mogu normalno živjeti, sve to vodi ka nekakvom amaterizmu - zaključio je Kalamiza.