Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
TKO JE BIO BARBA LOVRE? Jedinstvena priča o jednom od najomiljenijih nogometnih djelatnika u Dalmaciji

TKO JE BIO BARBA LOVRE? Jedinstvena priča o jednom od najomiljenijih nogometnih djelatnika u Dalmaciji

Živio je za klub, kojega je i osnovao

Tužna vijest o smrti barba Lovre Kalašića odjeknula je jutros nogometnom Dalmacijom. Nema tog kluba ili nogometnog djelatnika na ovom prostoru koji nije pustio suzu ili se prisjetio neke zajedničke epizode s istinskom legendom baluna. Kad netko umre, obično se u 'in memoriam' tekstu navedu njegove funkcije, statistika golova i slično, ali barba Lovrina priča je iznad svih brojki, što potvrđuje i sljedeća priča.

Godine 1948. je osnovan nogometni klub Kolektivac iz Postira nakon što je Lovre Kalašić okupio petnaestak mladića i dogovorio utakmicu protiv Sutvida u Škripu. Kao jedan od osnivača, Kalašić je zaslužan i za ime kluba, zapravo je tada dobio zadatak da ga odredi. Nogometni klub je podržavala Poljoprivredna zadruga Postira, a kad je barba Lovre otišao na razgovor kod direktora Tonća Jelinčića, ovaj je kroz prozor vidio usidreni brod Kolektivac, vlasništvo PZ Postira, te predložio to ime, koje je jednoglasno prihvaćeno. Tim brodom su, inače, sve potrepštine dopremane na otok Brač, a s njim je i momčad putovala na gostovanja. Ime Kolektivac je klub nosio sve do 1991. godine, kada je preimenovan u Postira, a danas se zove Postira Sardi.

Ulogu Lovre Kalašića još bolje dočaravaju rečenice koje je napisao povodom 60. rođendana kluba:

- Velika nam je poteškoća bila gdje i kako prehraniti igrače koji su dolazili iz Splita, budući da u to vrijeme nije bilo hotela, a ni restorana. Rješenje za taj problem ostala je moja obitelj. Mnogi nogometaši hranili su se kod mene svake nedjelje kada bi boravili u Postirama, a ponekad bi igrači bili gosti i ostalih članova uprave, najčešće u tadašnjega predsjednika Petra Hranuellija. Moja ljubav prema klubu bila je tolika da se s mojim Kolektivcem ništa nije moglo usporediti. Cijeli život posvetio sam klubu koji sam i stvorio. 

Barba Lovre je u početku bio i vratar, uzor mu je bio nenadmašni Vladimir Beara, kojega su također Postirani srdačno ugostili, a bilo je to na oproštaju još jednog velikog imena dalmatinskog baluna, vratara Nene Bilića.

To kakvi su domaćini uvijek bili Postirani, predvođeni barba Lovrom Kalašićem, je posebna priča. Hajduk je tamo bio uvijek najdraži gost, 'bijelima' je odgovaralo za pripreme što je Kolektivac, a kasnije i Postira, imao najbolje uređen travnjak u Dalmaciji, pa su česti bili odlasci u tu oazu mira, gdje su uvijek srdačno dočekani. Barba Lovru se posebno dojmilo kada ga je Hajduk iznenadio dresom s potpisom igrača za 90. rođendan. Zahvalio je tada predsjedniku Lukši Jakobušiću, koji je friško bio preuzeo funkciju, te također te organizirao pripreme momčadi na Braču.

    

U Postirama je igrala i hrvatska nogometna reprezentacija, i to brončana generacija sa Svjetskog prvenstva 1998. godine.

Dres Kolektivca je jednom zgodom obukao i legendarni Jurica Jerković, bilo je to 1972. godine, kada su igrali protiv kombinirane mlade reprezentacije Jugoslavije. Na fotografiji je uz njega i barba Lovru još i profesor Petar Tišma. Naime, u osnovnu školu u Postira su dolazili raditi nastavnici, koje bi Kalašić obično doveo u klub. Pogotovo one iz tjelesnog odgoja da budu treneri. Tišma je predavao povijest i zemljopis, ali su ga uspjeli nagovoriti da se uhvati trenerskog posla u klubu.

Na kraju ćemo opet citirati barba Lovru Kalašića:

- Pamtim dolazak prvog buldožera na Brač. Radio je na igralištu, a ja sam svakog dana bio s vozačem. Tih desetak dana je svaki dan padala kiša, nošena jakim vjetrom. Pri kraju rada sam dobio gripu i zasjenjenje pluća, tako da sam u bolnici u Splitu proveo 85 dana. Od 1948. godine jedino nisam bio u klubu dok sam služio vojni rok u mornarici i dok sam ležao u bolnici... Kolektivac, danas Postira Sardi, je moj život u pravom smislu riječi. Ni za što mi nije krivo jer sam tijekom rada u klubu odgajao mlade ljude, vukao ih s ulice i od raznih poroka, pogotovo današnjeg vremena. Nadam se da sam svoju sportsku i životnu misiju u svojim Postirima i u svom klubu ispunio.

Barba Lovre, počivali u miru i hvala na svemu što ste dali za Postira i dalmatinski nogomet!

Sprovod će se održati sutra, u srijedu, u 15 sati na mjesnom groblju u Postirama.

Vaša reakcija na temu