Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
To su bili dani koje je Hajdukov velikan smatrao najljepšima u karijeri!

To su bili dani koje je Hajdukov velikan smatrao najljepšima u karijeri!

Pamti se kako ih je dočekalo 50.000 ljudi, a ostvaren je i najvažniji preokret u Hajdukovoj povijesti!

Preminuo je Petar Nadoveza, istinska Hajdukova legenda. U njegovu čast donosimo priču o danima za koje je govorio da su nešto najljepše što mu se dogodilo u karijeri. Odnosi se to na sezonu 1970/71, kada je sa 20 golova bio najbolji strijelac lige, a Hajduk poslije 16 godina osvojio naslov prvaka.

Tog 13. lipnja 1971. Hajduk je ostvario najveći preokret u svojoj povijesti, 'bijeli' su u predzadnjem kolu prvenstva gubili od Partizana u Beogradu 0:3, a starije generacije pamte da je beogradski spiker u radio-prijenosu u tom trenutku najavio ne samo da je odluka o prvaku odgođena, već i da je na pomolu prava katastrofa Hajduka. A onda je u 50. minuti počeo preokret kakav se valjda može vidjeti samo u filmovima. 'Bijeli' su i do tada imali šanse, ali nisu zabijali, no onda je centrirao Vilson Džoni, Nadoveza pucao glavom, vratar Mladen Furtula odbio loptu, da bi je 'Splitski Pele' pospremio u mrežu za prvi gol 'bijelih'. Redali su se napadi, a u 61. minuti je centrirao Miroslav Bošković, vratar Partizana odbio loptu, a na pravom mjestu se opet našao Nadoveza koji je postigao svoj drugi gol na toj utakmici. Kod 3:2 je domaćinu ušla 'voda u uši', a samo tri minute kasnije opet su kapitulirali, Bošković je zabio za 3:3, da bi u 88. minuti Ivan Buljan postigao možda i najvažniji gol karijere za pobjedu Hajduk a od 4:3! Igrači su tada podigli na ramena trenera Lušticu i otrčali počasni krug usred stadiona u Beogradu, a priključio im se i dio navijača koji se uspio probiti na teren.

Taj val sreće prelio se potom sa stadiona na Terazije, gdje su igrači i tisuće navijača Hajduka zajedno slavili. Oko sat vremena je trajala ta fešta, nakon koje su 'bijeli' otišli u hotel National na zajedničku večeru pa u avion za Split.

Taj let nije nigdje bio najavljen, čak se krilo kada 'bijeli' stižu na aerodrom u Resnik. Stoga je bilo pravo iznenađenje kada je avion DC-9 sletio na pistu, a tamo je već na aerodromu odjekivala pjesma navijača. Na kraju su oko 1 sat ujutro stigli na Stari plac, gdje ih je dočekalo oko 5.000 ljudi. Istrčali su na centar predsjednik Tito Kirigin pa treneri Luštica i Vladimir Beara, maser Božidar Soldo, a zatim i svi igrači, te se postrojili, dok su navijači klicali njima u čast.

Ono što se također posebno pamti dogodilo se kolo ranije nakon pobjede nad Vojvodinom u gostima od 3:1. Tri kola prije kraja prvenstva 'bijeli' su bili pred još jednim susretom u kojemu ne smiju kiksati ako žele ostati na prvom mjestu. I došli su do zlata vrijedne pobjede pred rekordnih 25.000 gledatelja u Novom Sadu.

Bio je to signal za veliku feštu koja je iste večeri počela u Splitu. Navijači su okupirali klupske prostorije, pjevalo se, slavilo. No, ono pravo se dogodilo sljedećeg dana, u ponedjeljak u 12 sati, kada se u Split vratila momčad Hajduka. 

Prvotimci 'bijelih' su zapjevali već u svlačionici pa potom fešta nije jenjavala ni u autobusu od Novog Sada do Beograda. No, sve to je ostalo u sjeni onoga što su im navijači Hajduka priredili u Splitu. Izgledalo je kao da je cijeli grad izašao na obalu, prema procjenama tadašnjih reportera je oko 50.000 ljudi pohrlilo dočekati hidrogliser 'Krila Splita', koji je u pratnji dva remorkera i niz brodica krenuo iz Divulja i doveo igrače u luku.

Kada su se junaci velike pobjede napokon iskrcali, nastao je urnebes, ispaljivane su rakete i petarde, a navijači su igrače digli na ramena. 


Priču zaključimo sa datumom 27. lipnja 1971. godine, kada se Hajduk na veličanstven način oprostio od šampionske sezone. Za tu prigodu je povećan kapacitet stadiona, danonoćno se gradila nova tribina na Istoku, te je prvi put čak 35.000 ljudi moglo stati na Stari plac, no ni to nije bilo dovoljno jer je interes bio mnogo veći.

Hajduk je uoči ovog susreta pokrenuo akciju 'svi u bijelo', te je tako stvoren veličanstven dekor, s obzirom da je publika bila u bijelim košuljama i majicama. Bio je to nedoživljen ambijent, najljepša slika koju je stari Hajdukov stadion doživio.

Nogometno ovaj susret nije ništa značio jer je Hajduk i teoretski osigurao naslov pobjedom u Beogradu protiv Partizana (4:3), no razočarati svoje navijače na oproštaju od oavkve sezone nije dolazilo u obzir. 'Bijeli' su poveli pogotkom Petra Nadoveze, koji je tako sa 20 golova postao najbolji strijelac prvenstva. Na 2:0 su 'bijeli' povisili u 85. minuti preko Hlevnjaka, a završilo je 2:1. 

Na prigodno uređenom stadionu je vijorilo sedam velikih zastava, koje su simbolizirale šest osvojenih prvenstava i jedan Kup. Osvajanjem naslova prvaka Jugoslavije u sezoni 1970/71 Hajduk će prvi put u povijesti igrati Kup prvaka, a mi se ovim putem još jednom zahvaljujemo legendarnom napadaču Petru Nadovezi i cijeloj njegovoj generaciji što su ispisali neke od najljepših stranica Hajdukove povijesti. Uvijek je govorio da su mu to bili najdraži dani karijere i uistinu se imao čega sjećati.


Momčad Hajduk koja je pobjedom nad Olimpijom stavila točku na titulu prvaka u sezoni 1970./71. Stoje slijeva: Ivica Hlevnjak, Vilson Džoni, Mario Boljat, Dragan Holcer, Radomir Vukčević i Ivan Buljan. Čuče slijeva: Miroslav Bošković, Mićun Jovanić, Petar Nadoveza, Jurica Jerković I Ivan Pavlica.

Vaša reakcija na temu