Na prigodnoj svečanosti u Trofejnom salonu otvorena je vitrina posvećena našem velikanu, Hajdukovoj legendi – Vinku Cuzziju, uz nazočnost članova njegove obitelji, brojnih prijatelja, poklonika i veterana 'bijelih'.
U uvodnoj riječi, Predsjednik Hajduka Ivan Bilić je istaknuo:
- U trofejnom salonu svoje mjesto imaju samo najveće legende našeg kluba, među koje svakako spada i naš kapetan Vinko Cuzzi. Uz imena Bernarda Vukasa, Frane Matošića, Ljubomira Kokeze, Vladimira Beare, Slavka Luštice, Ivice Hlevnjaka, Šime Poduje, Lea Lemešića, Ante Biće Mladinića, Tomislava Ivića, Petra Nadoveze, čije se vitrine nalaze ovdje, od danas je tu i vitrina Vinka Cuzzija. I sve one slikovito govore o našoj slavnoj povijesti. Šjor Vinko je za Hajduk odigrao 434 utakmice, a kao kapetan, prvi je davne 1967. godine podigao trofej pobjednika nacionalnog Kupa. Vinko Cuzzi bio je pravo Hajdukovo 'dite', još kao 15-godišnjak došao je na Stari plac, gdje je bio junior u generaciji Zvonka Bege, Feranta Colnaga, i drugih. Prošao je nogometnu školu jednog i jedinog Luke Kaliterne, a treneri su mu u mlađim uzrastima još bili Ive Radovniković i Frane Matošić. Niz godina bio je član Uprave i predsjednik Skupštine od 1992. do 1997. godine. U tom razdoblju na čelu najvećeg klupskog tijela, Hajduk je osvojio po dva prvenstva i nacionalna Kupa, a u sezoni 1994./95. igrao je u četvrtfinalu Lige prvaka. Cuzzi je ujedno i nositelj rijetkog klupskog priznanja - Zlatne kapetanske trake, koji imaju samo legendarni kapetani momčadi - rekao je Bilić.
U ime prijatelja i svih generacija nogometaša Hajduka, obratio se Slaven Bilić:
- Od djetinjstva sam bio neraskidivo povezan sa šjor Vinkom, čovjekom koji je imao ogroman utjecaj na mene i ostavio bogatu ostavštinu na tri različita načina: kao nogometaš koji je u sjajnoj karijeri imao čast podići naš prvi pokal Kupa, po obrazovanju kao vrhunski sudac i, iznad svega, po svojoj ljudskosti, voljen i cijenjen od svih koji su ga poznavali. Uvijek spreman pomoći savjetom, imponirao je i mudrošću i duhom. Šjor Vinko nije otišao, tu je i sad među nama i za mene će trajati dok budem živ.
Prigodnom riječju, na posebno emotivan način, nazočnima obratio se u ime Cuzzijevih suigrača Ante Ivković Zonzi:
- Kad se pitamo što znači biti legenda, sjetimo se Vinka. Ako je stara murva bila simbol Hajduka, Vinko je bio srčika te murve, duša koja je imponirala dobrotom, željom da pomogne svakome, u sve što je radio u životu unosio je ocean emocija. Znamo, Hajduk je u svojoj povijesti imao brojne velikane, ali Vinko je bio poseban po svojoj plemenitosti.
Na kraju svečanosti, svima se zahvalio Vinkov sin i nekadašnji igrač 'bijelih', Ivo Cuzzi:
- U ovoj Trofejnoj sobi punoj mistike, u kojoj živi veličanstvena povijest Hajduka i onih koji su je stvarali, ponosan sam što svoje mjesto ima i moj otac. Naše zajedničko putovanje se ovdje nastavlja.
Na završetku svečanosti, predsjednik Ivan Bilić poklonio je obitelji Cuzzi, supruzi Ranki, sinu Ivi i unuku Duji dres Hajduka sa njegovim brojem 2. Koji od danas ima svoje počasno mjesto točno tu gdje i pripada, u ovom Trofejnom salonu, Hajdukovoj Kući slavnih.