Nakon više od dva tjedna stigao je vrhunac rukometne ludnice, na rasporedu je veliko finale Svjetskog prvenstva. S jedne strane stoji silno motivirana, karakterna i borbena Hrvatska, a s druge moćni branitelj naslova Danska. Utakmica se igra u norveškoj prijestolnici Oslu, a započinje u 18:00 sati.
Čak 16 godina Hrvatska je čekala na nastup u finalu Svjetskog prvenstva, još tamo od 2009. godine i bolnog poraza od Francuske u Areni Zagreb. Optimistično je bilo za očekivati da će baš ovo prvenstvo donijeti kraj tog čekanja, pogotovo ako uzmemo u obzir razočaravajuće rezultate na posljednjih nekoliko natjecanja. Još optimističnije bilo je za očekivati da nakon 22 godine ponovno možemo postati svjetski prvaci. Ipak, momčad i izbornik Sigurdsson vjerovali su od samog početka, pripremali se u miru, a onda u prepunoj Areni izborili toliko željeno finale i cijeloj Hrvatskoj pružili trenutke koji će se jako dugo pamtiti.
Furiozna predstava protiv Islanda, karakterni povratak protiv Slovenije, još karakternije, borbenije i kvalitetnije izdanje protiv Mađarske i pogodak u posljednjoj sekundi. Samo to su već tri spektakularne utakmice, a nismo ni spomenuli pobjedu protiv reprezentacije koja nam je povijesno bila najteža prepreka, a to je, naravno, Francuska.
Osim tih fantastičnih predstava na terenu, nakon jako dugo vremena napokon se obnovila sinergija između igrača i publike. Zajednička slavlja poslije svake pobjede ispunila su ovu momčad energijom, snagom i željom. Generalno se stvorila jedna istinski pozitivna atmosfera koja je igračima dala vjetar u leđa, omogućila im da pokažu svu raskoš svog talenta i na koncu im uvelike pomogla da dođu do tu gdje jesu.
Na ovom turniru briljira su zaista svi. U nedogled bi mogli nabrajati pojedine kvalitete svakog igrača, objašnjavati važnost uloge koju je svatko od njih odigrao, ali u tome nije ključ njihovog uspjeha. Ovaj rezultat isključivo je plod prave timske igre. Ova skupina igrača u ova je dva tjedna svima dokazala da su definicija prave zajednice, a možemo čak reći i jedna istinska sportska obitelj.
Unatoč svemu rečenom, Hrvatska se u današnjem finalu ponovno nalazi u podređenoj poziciji, baš kao protiv Islanda i Francuske. Međutim, to za ovu momčad ne podrazumijeva nešto loše, dapače, kada nisu bili percipirani kao favoriti pokazali su se u najboljem svijetlu. Protivnik im je Danska, reprezentacija koja je osvojila posljednja tri Svjetska prvenstva, koja ima niz od 36 pobjeda na istom natjecanju, a koja je na ovogodišnjem turniru prosječno pobjeđivala s više od 13 pogodaka razlike.
Njihova vrata čuva najbolji vratar svijeta Emil Nielsen, koji je u ovih osam susreta upisao 112 obrana, što je u prosjeku 14 po utakmici. Definitivno je uz našeg Dominika Kuzmanovića glavni kandidat za najboljeg vratara turnira. Na lijevom krilu imaju ubojitog Emila Jacobsena koji je postigao 40 pogodaka uz 75% uspješnosti, dok na desnoj strani operira iskusni par sačinjen od Niklasa Vesta Krikelokea i Johana Plogva Hansena.
Ni njihovi pivoti nisu ništa manje kvalitetni. Šušnja i ekipa trebat će se nositi s Lucasom Jorgensenom i Magnusom Saugstrupom, što će zasigurno predstavljati veliki izazov za njih, ali pokazali su da se znaju nositi s najboljima pa ništa manje ne očekujemo ni danas.
Ipak, najopasnije dansko oružje je vanjska linija. Na tim pozicijama najčešće igraju Mathias Gidsel, Simon Pytlick i Rasmus Lauge Schmidt. Gidsel je trenutačno najbolji rukometaš svijeta, a istovremeno je i najbolji strijelac prvenstva sa 64 postignuta pogotka. Jedan je od istinskih majstora ove igre, a unatoč tome što ga je inače izuzetno atraktivno gledati, nadamo se kako nas danas svojim potezima neće očarati. Teško, ali možemo se nadati.
Pytlick je mlad, ima 24 godine, ali je opet izuzetno kvalitetan i važan dio ove momčadi. Ima 46 postignutih pogodaka, što je impresivan učinak za vanjskog igrača koji konstantno igra i u obrani. Preostao nam je još iskusni Lauge Schmidt, koji igra na srednjoj poziciji, a na kojeg godine nisu nimalo utjecale. Postigao je 27 pogodaka, a trenutačno je na 80% uspješnosti.
I onda kada na sve ovo nadodate izbornika Nikolaja Jacobsena dobijete jednu od najboljih reprezentacija u povijesti rukometa. Danska je pravi stroj, na svakoj su poziciji pokriveni, imaju najboljeg igrača na svijetu, jednog od najboljih trenera na svijetu, pokazali su da su momčad za velike utakmice, igraju blizu domovine, imaju impresivan pobjednički niz… Ipak, finale je jedna utakmica u kojoj je apsolutno sve moguće, a ako ih netko uopće i može ugroziti, to je ova mlada, borbena, karaktera, i najvažnije, neopterećena Hrvatska.