Pozivnica pristigla u zadnji trenutak, iznenadna odluka da se negdje ode, planiranje izlaska ili putovanja - za većinu ljudi to su svakodnevni obični trenuci. No za neke osobe prije svake odluke dolazi dodatni korak: dogovoriti pomoć, provjeriti pristupačnost prostora i pripremiti se za prepreke koje drugi često ne primjećuju ili o njima još 'ne trebaju' misliti.
Za slijepe osobe na splitskom području, napomenuli su iz Županijske udruge slijepih Split, prepreke poput vozila parkiranih na taktilnim trakama na pločniku ili nedostatak taktilnih traka mogu običan izlazak pretvoriti u zahtjevno planiranje puta.
U intervjuu za Erasmus+ projekt 'VOICES EU' Willeke van Staalduinen, stručnjakinja za inkluzivno okruženje i dugogodišnja savjetnica u nizozemskoj javnoj politici, progovorila je o razlici između fizičkog pristupa i stvarne slobode.
'Pristupačnost nije samo fizički pristup. Riječ je i o slobodi, neovisnosti i jednakim mogućnostima', rekla je.
Willeke svoje profesionalno iskustvo povezuje s osobnim: brine se o ocu koji koristi invalidska kolica i pruža podršku suprugu koji živi s parkinsonovom bolešću. Upravo zato istaknula je da pristupačnost ne smije biti naknadno dodano rješenje, nego dio planiranja od samog početka.
'Pristupačnost se mora razmatrati od početka, a ne dodavati kasnije', naglasila je.
Što znači stvarna inkluzija?
Prema Willeke, prava promjena često počinje lokalno - u gradovima, ustanovama, udrugama i zajednicama u kojima ljudi mogu izravno utjecati na donositelje odluka. Nepristupačan prijevoz, javna služba ili digitalna aplikacija nisu samo tehnički problemi: postavljaju pitanje jesu li ljudi kojima su namijenjeni sudjelovali u njihovom oblikovanju.
Willeke je istaknula da tehnologija i javne usluge često pretpostavljaju 'prosječnog korisnika' iako stvarne potrebe ljudi znatno variraju. Problem nije u tome što netko ne razumije tehnologiju, nego u tome što rješenja nisu dizajnirana za različite potrebe ljudi.
'Tehnologiju treba prilagoditi potrebama i sposobnostima ljudi, a ne očekivati da se ljudi prilagođavaju tehnologiji', navela je.
Njezina ključna poruka, poručili su iz Županijske udruge slijepih Split, može se primijeniti i na splitsko područje: slijepe i slabovidne osobe trebaju sudjelovati u planiranju javnog prostora, prijevoza i usluga od samog početka. Inkluzija, naveli su, počinje razgovorom, a ne pretpostavkom da znamo što je drugima potrebno.
'Pristupačnost nije nešto što odlučujemo za druge ljude; razvijamo je s njima.
Ljudi s invaliditetom često su najučinkovitiji zagovaratelji promjena. Donositelji odluka najsnažnije reagiraju kada ljudi dijele vlastita iskustva', podcrtala je stručnjakinja.
Projekt 'VOICES EU' podržava osobe s invaliditetom da se zalažu za svoja prava, dijele iskustva i vode kampanje za podizanje svijesti. Cilj projekta nije samo učiniti njihova iskustva vidljivima, nego jačati njihovo sudjelovanje i liderstvo u zajednici.
Cijeli intervju s Willeke van Staalduinen naslova 'Tko u naše ime odlučuje kako će izgledati svakodnevni život?' dostupan je na službenim stranicama projekta VOICES EU.
VOICES EU je, napomenimo, Erasmus+ projekt usmjeren na jačanje samozastupanja, participacije i liderstva osoba s invaliditetom u Europi.
