O AUTORICI: Tamara Duda (Kijev, 1976.) ukrajinska je književnica i prevoditeljica. Pisati je počela u zreloj dobi i, kako sama kaže, 'zbog prijeke potrebe'. Nakon početka ruskog napada na Ukrajinu, dvije je godine, od 2014. do 2016., volontirala u Donbasu, gdje je prikupljala sredstva, kupovala opremu i streljivo te ih dopremala vojnicima na bojišnicu. Svoje je iskustvo dokumentirala na društvenim mrežama, što je izazvalo veliku pozornost javnosti. Na temelju tih iskustava napisala je debitantski roman Kćerkica, koji je objavljen 2019. i koji je BBC News Ukrajina iste godine proglasio knjigom godine. Za roman je 2022. dobila ukrajinsku Nacionalnu nagradu 'Taras Ševčenko', najvišu nagradu u području kulture i umjetnosti, a 2023. i posebno priznanje Srednjoeuropske nagrade za književnost 'Angelus'. Godine 2021. objavila je drugi roman Princip intervencije u kojemu istražuje teme tuge, ljubavi i identiteta, a 2025. roman Vračara u kojemu opisuje komičan, mističan i tragičan život ukrajinskoga pograničnog prostora u prvim mjesecima ruske invazije. Književna je urednica i autorica niza književnih prijevoda. Živi u Kijevu.
IZ SADRŽAJA: Roman Kćerkica temelji se na stvarnim događajima s početka rata u Ukrajini i zbiva se u proljeće i ljeto 2014. u Donecku. Mlada žena, koju zovu 'kćerkica', prije rata dolazi u taj grad gdje živi s bakom i bavi se izradom vitraja i predmeta od stakla. Početkom ruske invazije odlučuje ostati i braniti svoj dom onako kako jedino zna i može. Postaje volonterka te, uz ostalo, organizira pomoć, a vojnicima na bojišnici doprema hranu i opremu koju za njih nabavlja preko društvenih mreža, postajući tako simbol otpora.
OSVRT: Što zapravo može učiniti pojedinac kad mu grad okupiraju vojnici? Kaže stara poslovica 'sila Boga ne moli' i većina ljudi slegne ramenima pokušavajući nastaviti sa životom, prilagođavajući se novoj situaciji. No, na svu sreću, postoje i oni hrabriji koji se ne mire sa sudbinom — ili im je baš sudbina namijenila ulogu hrabrih.
Sjećam se sredine sedamdesetih i prvih emitiranja serije Otpisani Aleksandra Đorđevića, Dragana Markovića i Siniše Pavića, uz nenadmašnu glazbu Milivoja Markovića. Bili su to dani kad su se klinci na ulicama identificirali s Tihim, Prletom, Pajom, Zrikijem i usput sanjali o tome da se jednog dana i oni suprotstave okupatoru. Osamdesetih se kultnim serijama pridružio i Nepokoreni grad Eduarda Galića i drugih redatelja i scenarista, o otporu zagrebačkih ilegalaca. Iako je Mustafa Nadarević igrao ključni lik Brke Serdara, serija je pokušavala postaviti Grad Zagreb kao glavnog junaka otpora.
Tamara Duda je, pak, opisala 2014. u Donbasu. Ovaj roman možemo čitati voajerski, želeći znati što se događalo tisućama kilometara daleko od nas na samom početku ruske okupacije ukrajinskog teritorija. Tamarina junakinja je umjetnica s dobrim prihodima od prodaje svojih djela, no zapaža promjene u svojoj okolini - od podjela po korištenju ukrajinskog ili ruskog jezika, preko odseljavanja i nestašice namirnica u trgovinama, pa sve do otvorenih sukoba i okupacije. Nažalost, tek je tridesetak godina prošlo od Domovinskog rata, pa je sve to dobro poznato i Hrvatskoj. Kad je shvatila da obranu čine svi, a ne samo vojnici u rovovima, Kćerkica je krenula u akciju, prvenstveno kako bi pomogla vojnicima na bojišnici.
Doista mi je zvučalo nevjerojatno s kako lošom opremom su ukrajinski vojnici išli na linije, dok su ih građani opremali organizirajući se putem društvenih mreža. Naravno da je paralela s našim braniteljima u Domovinskom ratu neumitna - no mi smo bili bez ičega, tek formirajući vojsku gotovo ni iz čega, dok u Ukrajini ipak pričamo o regularnim vojnim snagama.
S druge strane, roman se može iščitavati kao snažna priča o ženskoj ulozi u ratnom razdoblju, jer Kćerkica u sebi ima više snage i odlučnosti od mnogih muškaraca, pa čak i vještinu da za potrebe obrane zemlje uveže i pripadnike kriminalnih skupina. Opisi njezinih putovanja, švercanja i varanja graničara gotovo su trilerski. Njezine suradnice, pak, imaju vlastite potresne priče - od majke čiju je djevojčicu spasila od vojničkog otimanja, do žene koju je suprugova obitelj izvarala i htjela odvesti na ruski teritorij.
Roman je pun tužnih crtica o ratu, ali i o ljudskosti i ljubavi koja pokreće. Pisan je izuzetno vješto, dinamično, napeto te s jako puno anegdotalnih događaja i duhovitih dijaloga. Iako Duda tvrdi da je roman fikcijski spoj istinitih događaja, njezina junakinja ponekad doista izgleda poput superheroja.
OCJENA: Teško je čitati romane o ratu, a skoro nemoguće osjetiti ono što proživljavaju sudionici ratnih zbivanja. Ipak, ako osim širenja slike o tome što se događalo u Donbasu na početku ovog krvavog rata kojemu se ne nazire kraj, roman probudi kod okupiranih diljem svijeta želju za otporom, za obranom, želju da se bude super-Kćerkica pa potakne i akciju - postaje univerzalan.
Ovaj osvrt sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
