O AUTORICI: Sibila Petlevski (Zagreb, 1964.) nagrađivana je književnica makedonskog podrijetla, kći poznatog slikara Ordana Petlevskog te akademkinja (redovita članica HAZU-a). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirala je na tezi s područja teatrologije i modernizma, a radni vijek provela je kao profesorica na Akademiji dramske umjetnosti. Autorica je više od dvadeset knjiga poezije, proze, drama i znanstvenih studija na hrvatskom i engleskom jeziku te dopisna članica francuskih L’Académie Mallarmé i L’Académie Européenne de Poésie. Bivša je predsjednica Hrvatskog P.E.N. centra te jedna od pokretačica i utemeljiteljica Hrvatskog društva pisaca (HDP) 2002. godine. Za svoj je rad dobila brojna priznanja, među kojima Nagradu 'Vladimir Nazor', Nagradu T-portala za najbolji roman godine (Vrijeme laži), međunarodne nagrade Crystal Vilenica i Poeteka te Nagradu 'Željko Sabol' (2024.).
IZ SADRŽAJA: Duhovi zemlje polifonijski je roman magičnog realizma i moćna obiteljska saga koja u fatalnu vezu spaja egzotične prostore Bolivije i Zagreb u doba zloglasne NDH. Priča započinje uhićenjem i svirepim mučenjem zagrebačkih antifašističkih heroina, sestara Baković, čiji je otac bio bogati brački iseljenik s hotelom u bolivijskom gradu Oruru. Na drugom kraju svijeta, u suvremenoj Boliviji, prati se Leocadia Sartaña, Indijanka iz naroda Ajmara i potomkinja žene koja je u Oruru dojila malu Rajku Baković.
Kroz obiteljske rane dvaju kontinenata isprepleću se stvarni i izmišljeni likovi — od Pavelića i Che Guevare do Eva Moralesa i pape Franje. Nad pričom lebde dva oprečna načela: drevno andsko načelo ayni (sveta uzajamnost prema majci zemlji Pachamami koja osuđuje iskorištavanje prirode i žena) te mračni podzemni gospodar El Tío (Ujak). Taj gospodar rudnika, ujedno đavao, bijeli kolonizator i ustaški mučitelj, s Rajkom u mučionici igra šah i spori se na esperantu.
OSVRT: Za početak bih podsjetio da smo u Mjesecu hrvatske knjige 2026. (https://mhk.hr/), koji traje od 15. listopada do 15. studenoga ove godine pod sloganom 'Od priča do otkrića'. I usprkos tom pokušaju da ovogodišnja manifestacija pokaže značaj knjige u znanosti i obrnuto, ne razumijem zbog čega u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja, kao jednom od glavnih programa, uz Lajanje na svemir Lade Martinac Kralj i Letećeg čovjeka Nikoline Palašić nije uvršten još jedan domaći autor nego Colin Stuart. Da, čovjek je autoritet u astronomiji i njegov Jezik svemira preveden je u izdanju Školske knjige, ali ipak pričamo o Mjesecu hrvatske knjige. Po meni, taj je program trebao biti u potpunosti posvećen hrvatskim autorima. A jedna od njih je i Sibila Petlevski, koja bi se u tu vezu knjige i znanosti savršeno uklopila neobičnom, gotovo znanstvenom formom svog novog romana Duhovi zemlje.
Sibila je za Duhove zemlje ovih dana nagrađena i jednom od najvažnijih domaćih književnih nagrada - 'Ksaver Šandor Gjalski'. Nagrada je ustanovljena u Zaboku 1979. godine, a u početku se dodjeljivala svake druge godine za rukopis neobjavljenog djela. Prvi je put dodijeljena 1981., dok je već 1985. postala godišnja književna nagrada za najbolje objavljeno prozno djelo u Republici Hrvatskoj. Ovogodišnji žiri (u sastavu Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević, Robert Međurečan i Antun Pavešković) u uži je izbor uvrstio Treće noći Mihaele Gašpar, Dolinar Marka Gregura, Ovdje počinje šuma Monike Herceg, Kafić Dan Dorte Jagić te Duhove zemlje Sibile Petlevski. Romane koji su nagradu dobili prošlih godina — dobitnika za 2025. (Tako neka bude, Roberta Međurečana) i dobitnika za 2024. (Slučaj vlastite pogibelji, Kristiana Novaka) - već sam predstavljao i doista ishvalio u Timbru.
Duhove zemlje primio sam od izdavača još proljetos, ali tvrdi uvez i 650 stranica nisu baš prikladni za moju naviku hodanja i čitanja, pa su dosta dugo čekali na polici. Ni sama forma ovog romana nije mi išla na ruku - ja sam ipak običan čitatelj, a Sibila je ispisala roman sa svim elementima pravog znanstvenog rada.
Naime, na stotinjak završnih stranica pronaći ćete šezdesetak stranica biografija i objašnjenja svih stvarnih, izmišljenih i 'domišljenih' likova koji se pojavljuju u knjizi (a njih nije malo!), te nakon toga i četrdesetak stranica Kazala stranih, dijalektalnih i manje poznatih riječi i izraza (a ni njih bogme nije malo). Nas površnije čitatelje to uvlači u probleme stalnog prekidanja radnje i listanja naprijed-natrag, pa sam se na kraju oslonio na naslućivanje značenja izraza, dozivanje u sjećanje starih biografija i tek na kraju, kvizomanski, provjeravao jesam li pogodio sve.
Moram priznati da sam u sebi zavapio za Našim velkim spraviščem, Petra Babića, gdje je taj zadatak rješavan odmah na stranici putem fusnota, makar ponekad zauzimale i više od pola prostora. No, kako bi rekle prodajne reklame - 'to nije sve'! Radnja romana skače vremenski i zemljopisno amo-tamo: od 1917. u Boliviji do 2019. u Vatikanu, te kroz 1941. u Zagrebu ili 1991. na Braču, miješajući fikciju i fakciju, magični realizam i stvarne povijesne događaje. Ma 'ni to nije sve', jer u knjizi postoje i vrlo promišljeni nazivi cjelina (Duh ljubavi, Duh mudrosti, Duh volje, Duh reda, Duh nepokolebljivosti, Duh strpljivosti, Duh milosti i Uznesenje) koje valja smisleno povezati s poglavljima u njima.
Jesam li bio sluđen? Naravno. Za čitanje ovakvih polifonijskih saga čovjek treba imati znatno više koncentracije od mene. Jesam li mogao odustati? A tko mi je branio! No ipak sam nastavio čitati jer Sibila piše dinamično, izvrsno i s puno poetskog žara. Tri godine autoričina rada na prikupljanju građe i istraživanju vidljive su u svakom retku, a sadržajno je tu pregršt tema za razmišljanje - od ljepote i uništavanja prirode, zatiranja autohtonih naroda i uplitanja obavještajnih službi u tuđe revolucije, do borbi s posve drukčijom pozadinom od proklamiranih ciljeva te podsjećanja na '41. i '91. godinu u našoj povijesti. Njezine žene - jer roman je ujedno i posveta ženskoj snazi - neumorne su, hrabre, revolucionarke koje ne zaboravljaju...
Ukratko, nema sumnje da se radi o velikom, kompleksnom epskom romanu iz kojeg se može jako puno naučiti. Utoliko i ovogodišnja Nagrada 'Ksaver Šandor Gjalski' odlazi u prave ruke. Želite li 'više od zabave' - knjigu s kojom ćete se ozbiljno uhvatiti u koštac - Duhovi zemlje pravi su izbor.
Ovaj osvrt sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
