'Europski je dan prava pacijenata i s obzirom na to da niti HZZO, niti Ministarstvo zdravstva nemaju rješenje za dostupnost zdravstvene zaštite svim pacijentima. Mi nudimo rješenje i to bez dodatnog troška, korištenjem već svih postojećih resursa, na njima je samo da ih provedu', poručuju to iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
Povodom Europskog dana prava pacijenata, rješenja je ponudio stručni tim udruge, kojeg čine dr.sc. Jasna Karačić Zanetti, Josip Perić, dipl.iur,prim. mr. sc. Katarina Sekelj - Kauzlarić, dr. med. izv.prof.dr.sc. Jadranka Pavić, Nina Pučić Prispilović, mag.iur., te Vlado Čutura, dipl. novinar.
Ističu kako liste čekanja nisu samo problem manjka novca, nego kombinacija nejednake dostupnosti javnog sustava, dvostrukog rada liječnika bez jasnih pravila, nesrazmjera potražnje i organizacije. HZZO plaća kapacitete, a ne ishod ili dostupnost. Privatni sektor je izvan sustava, a ne dio rješenja, ističu.
'Napravili smo detaljnu analizu zdravstvenih sustava u Europskoj uniji te možemo kao najbolje izdvojiti Nizozemsku, Belgiju, Dansku od kojih bi zaista mogli naučiti puno. Oni su stvar riješili sustavno, a ne kozmetički. Ključna razlika je da novac prati pacijenta, a ne ustanovu. Liječnici smiju raditi javno i privatno, pacijent ide gdje želi (javno ili privatno) te dobije refundaciju od obveznog osiguranja. Usluga se ili ne plaća, ili je cijena mala i transparentna. Liste čekanja se ne gomilaju na jednom mjestu. Sustav se sam 'rastegne' gdje postoji potražnja', pojašnjava predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, Karačić Zanetti.
Ono što treba promijeniti u Hrvatskoj jest da HZZO mora prestati biti samo 'platitelj bolnica'. Problem je što nema kazne ako lista traje 12 mjeseci. Potrebno je uvesti da HZZO ugovara zahvate, preglede i rokove, ako javna ustanova ne može, te da plaća privatnike, automatski.
Iz udruge ističu kako zakonski treba urediti dualni rad liječnika, ne zabranjivati ga. Treba jasno definirati koliko sati liječnik smije raditi privatno, tko smije ugovarati s HZZO-om, a obavezna je transparentnost termina i cijena. Treba usporiti da isti liječnik 'usporava' javno da bi ubrzao privatno. Belgija i Nizozemska to smatra normalnim tržišnim mehanizmom, ne moralnim problemom, naglašavaju.
'Najveća zapreka nisu ni novac ni liječnici, nego institucionalni otpor i strah od gubitka kontrole, jer bolnice gube sigurni paušal, HZZO mora stvarno upravljati, politika gubi 'tihe liste čekanja' kao tampon. Može li Hrvatska imati belgijski, nizozemski ili danski model? Naravno da može, ali pod tri uvjeta. Da novac prati pacijenta, da se uredi dualni rad, a ne da se demonizira te da liste čekanja postanu mjerilo uspješnosti', naglašava Karačić Zanetti.
Dodatan problem stvara dopunsko osiguranje kojeg osiguranici plaćaju kao nešto što bi ih trebalo osloboditi od dodatnog plaćanja lijekova. A razlika između onih koji ga nemaju i imaju u doplati je minimalna. Osiguranici sada plaćaju čak i za lijekove bez kojih ne mogu živjeti, što je teška povreda prava pacijenta.
'Napominjemo kako nas čak iz vrha vladajuće stranke kontaktiraju, kako bi dali podršku jer su se njihovi članovi obitelji našli u situaciji gdje su im bila povrijeđena prava, a neki i svojim lošim iskustvom 'putovanja' po bolnici i od liječnika do liječnika, jer su u Hrvatskoj privatno i javno dva nepovezana paralelna svijeta.
Ako Vlada, Ministarstvo zdravstva i HZZO žele zaista riješiti problem, mogu ga odmah riješiti, međutim možda im je zdravstvo zaista politička igra na koju uvijek mogu računati kao slabu točku za cjeloživotno rješavanje. Samo nažalost pacijenti, hrvatski građani i nepotrebno umiru jer ne dočekaju svoje preglede', naglašavaju iz stručnog tima Hrvatske udruge za prava pacijenata.